Dostupni linkovi

logo-print

Žene su pokretači pozitivnih promjena


Velma Šarić sa generalnim sekretarom UN-a Ban Ki-moonom i visoki predstavnikom Alijanse za civilizaciju UN Nassirom Abdulazizom Al-Nasserom

Velma Šarić sa generalnim sekretarom UN-a Ban Ki-moonom i visoki predstavnikom Alijanse za civilizaciju UN Nassirom Abdulazizom Al-Nasserom

Osnivačica i izvršna direktorica Centra za post-konfliktna istraživanja u Sarajevu (PCRC) Velma Šarić posjeduje akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima sociologije, studija genocida, međunarodnog prava i ratnih zločina. Diplomirala je političke nauke na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Novinarka je Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR) i projektna menadžerica WARM Fondacije (War Art, Reporting and Memory) u Sarajevu.

Subota, 6. septembar

Dok lagano ispijam svoju prvu jutarnju kafu sa stola mi se smješka bijelo-zelena plaketa, moderno uokvirena sa magnetnim držačima za zid. Utisci i mnoštvo emocija prepunog entuzijazma - nakon osvajanja prestižne svjetske nagrade za inter-kulturalnu inovativnost koju dodjeljuju Ujedinjene nacije zajedno sa BMW grupacijom - još se nisu slegli.

Sa ceremonije na Baliju

Sa ceremonije na Baliju

Čarobna noć 28. avgusta 2014. godine zauvijek će ostati urezana u moje sjećanje, jer se te noći na pobjedničkom mjestu za interkulturalnu inovativnost našla moja mala organizacija i zemlja zbog koje sve ove godine radim u oblasti ljudskih prava, suočavanja sa prošlošću i pomirenja. Da, ova nagrada pripada Bosni i Hercegovini, mislim u sebi, pripada "običnim herojima" iz mog projekta Ðorđetu Krstiću, Mini Jahić, Agati Čolić, Zoranu Mandelbaumanu i svim drugim dobrim ljudima koji su me godinama inspirisali.

Subotu veče provodim u društvu najbližih prijatelja i kolega prisjećajući se perioda od prije samo nekoliko godina kada smo planirali aktivnosti koje tada još nisu imale ni ime, a sada predstavljaju više puta nagrađivani multimedijalni projekat "Obični heroji". Kroz priču sa njima shvatam još jednom da razlog mog rada i svih priznanja jeste ono što sam godina gradila - istinska ljubav, podrška i povjerenje mojih najmilijih.

(Pobjednički video

Nedjelja, 7. septembar

Kiša je u Sarajevu, hladno i tmurno jutro, nisam oduševljena prizorom dok gledam mokre ulice Grbavice kroz prozor dnevnog boravka. I pored kiše, neizmjerno sam sretna jer sam se vratila kući sa ovom prestižnom nagradom. Povratak u realnost donosi zvuk mobilnog telefona. Ovaj put u pitanju je pogrešan broj. Iako si svaki vikend obećam da ću odmoriti od mobilnog telefona, rijetko to uradim jer uvijek razmišljam kako moram biti dostupna mojoj ekipi iz PCRC centra koja vrijedno radi i vikendima. Uvijek im moram biti dostupna, jer nikad ne znam kada im mogu zatrebati.

I zaista, momenat kada pomislim na te mlade ljude koji svoje vrijeme i energiju posvećuju radu u našem centru, radu koji je u dosta slučajeva volonterski i koji je motivisan samo dobrom voljom i iskrenim vjerovanjem u naš centar, odmah i ovo tmurno nedjeljno jutro postaje radosno, a mokre sarajevske ulice i život na njima dobijaju smisao.

Ponedjeljak, 8. septembar

Radna sedmica je počela užurbano. Danas sam imala nekoliko sastanaka u gradu uz koje uvijek dođe stres zbog nenamjernog kašnjenja i propuštenih čuvenih 15 akademskih minuta. Ovog ponedjeljka nastupa masovna '"ludnica" uz mnoštvo intervjua, poziva i čestitki povodom osvojene nagrade. Neke od od tih čestitki su bile iskrene i čiste ali - kako to inače biva u životu - bilo je puno i onih lažnih, vještačkih osmijeha i pohvala. Danas sam, ipak, odlučila da neću gubiti vrijeme razmišljajući o negativnim pojedincima.

Poslijepodne sam provela sa mojom ekipom u kancelariji koji su me dočekali sa cvijećem i baš ta njihova mladalačka, čista energija i euforija me uvijek podsjeti na one istinske ljudske vrijednosti koje treba da njegujemo kao što su ljubav i poštovanje. Dok ih gledam sa vrha stola razmišljam kako se cijeli mali svijet okupio u našim skromnim kancelarijama na Grbavici. Smješkam se dok gladam Amerikanku Leslie, Britanca Tima, Korejanku Yeree, Bosance Tatjanu i Safeta.

U drugoj prostoriji sjedi šest pripravnika. I oni dolaze iz različitih dijelova svijeta. Razmišljam kako su sretni i ponosni dok im prepričavam detalje sa ceremonije. Pitaju me o mom susretu i razgovoru sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Ban Ki-moonom, mojim utiscima, nadama i procjenama. Međutim, sva euforija se vrlo brzo pretvara u izvještaj o aktivnostima koje su završene i onima koje su oni planirali dok mene nije bilo. PowerPoint prezentacija koju su napravili za mene u svrhu profesionalnog prezentiranja našeg novog projekta "Balkan Diskurs" me je jednostavno oborila s nogu.

Zaista volim ove ambiciozne i vrijedne mlade ljude.

Utorak, 9. septembar

Bh. Romi

Bh. Romi

Ugodan poziv i čestitke iz ambasade Holandije stižu kao divan uvod u novi radni dan. Danas dan provodim u srednjoj Bosni, u jednom čarobnom malom romskom selu. Istraživala sam potencijalnu romsku priču koja će biti dio serije dokumentarnih filmova za projekat "Obični Heroji". Sjetila sam se da je moja inspiracija i pokretačka snaga da počnem ovaj projekat dolazila iz poznatog citata irskog političkog filozofa Edmunda Burkea: "Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo - ne činiti ništa".

Moji obični heroji iz projekta nisu bili nijemi posmatrači zla nego su pokazali moralnu hrabrost, odgovornost i nesebično žrtvovanje za drugoga bez obzira iz koje etničke ili vjerske grupe on dolazio i rizikovali su vlastite i živote svojih najbližih kako bi rekli "NE" zlu i nepravdi. Oni su ustali protiv zla i spasili čovjeka samo zbog toga jer su smatrali da je to normalan ljudski čin i odgovornost. Smatram da od ovih ljudi svi možemo mnogo da naučimo, i da kada počnemo voditi život po sličnim moralnim normama - tada ćemo i početi stvarati ljepši svijet za sebe i svoje potomke.

Danas kao i inače, ne mogu da ostanem hladna prema teškoj ekonomskoj i socijalnoj stvarnosti Roma koja me uvijek posebno pogodi. Njihov duh i posebnost me svaki put oduševljava. Radujem se i ovoj avanturi i produkciji novog dokumentarnog filma koji će portretisati život jedne hrabre romske porodice. Bio je ovo još jedan utorak pun emocija i nade u običnog čovjeka.

Srijeda, 10. septembar

Srijeda koja počinje sa profesionalnim fotosnimanjem je, zaista, jedno novo iskustvo. Moram priznati da sam se osjećala malo nelagodno dok sam hodala ulicama Sarajeva sa profesionalnom večernjom šminkom, frizurom, u "poslovnoj" odjeći i visokim potpeticama. Na sreću, fotografkinja je imala dosta strpljenja trudeći se da izmami jedan iskreni osmjeh na mom licu. Na kraju bilo je to jedno zanimljivo iskustvo, a naučila sam i nekoliko fotografskih trikova za budućnost. Fotografije su ispale zaista profesionalne.

Veče je donijelo fudbalsku utakmicu u Zenici. Bosna i Hercegovina je igrala protiv Kipra u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. godine. Ovo je prvi put da pratim fudbalsku utakmicu uživo i nisam zaljubljenik te najbitnije sporedne stvari na svijetu. Ja sam jedna od osoba koja je mislila da su REAL/MADRID ustvari dva tima. Nadam se da će rezultat biti u korist Bosne i Hercegovine mada se uvijek vodim motom "neka pobjedi bolji".

Ono što mi je bilo bitno te večeri je dobro društvo prijatelja i mog dečka koji je vatreni navijač naše reprezentacije, pa i ovo kao i svako novo iskustvo nije na odmet.

Četvrtak, 11. septembar

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Planiram svoj prvi službeni put u Minhen početkom oktobra gdje će biti realizovan prvi profesionalni trening za lidere koji nam omogućava UN i BMW grupacija. Biće to deset dana uz jedinstvenu profesionalnu edukaciju i mnoštvo eksperata iz različitih oblasti. Dobila sam i jednogodišnji plan aktivnost uz Harvard Business udžbenike. Svrha edukacije je jačanje kapaciteta Centra za post-konfliktna istraživanja te podrška našem nagrađenom projektu "Obični heroji". Jednogodišnja agenda obiluje raznolikim modelima edukacije te uključuje promociju i putovanje po cijelom svijetu. Vještine kojima nas planiraju obučiti su san svakog aktiviste u nevladinom sektoru.

Razmišljam koliko sam neizmjerno zahvalna UN-u i BMW grupaciji na ovoj jedinstvenoj podršci u razvijanju naših skromnih kapaciteta. Fascinantno je da jedna velika kompanija poput BMW grupacije ima tako visoku razvijenu socijalnu odgovornost i trebali bi da posluže kao primjer drugim kompanijama da pored komercijalne uloge i socijalna posvećenost predstavlja ključnu osnovu za razvoj na globalnom tržištu.

Dok razmišljam o velikim kompanijama i njihovom uticaju na naše svakodnevne živote, stiže mi obavijest da u petak imam sastanak sa uredom BMW grupacije u Bosni i Hercegovini koju predstavlja porodica Tomić. Oni su izrazili želju da upoznaju "pobjedničku ekipu" koja je osvijetlila obraz Bosne i Hercegovine na Globalnom forumu UN-a na Baliju.

Petak, 12. septembar

Dan sam provela u kancelariji obučavajući grupu pripravnika multimedijalne medijske platforme "Balkan Diskurs", tj. studente završne godine međunarodnog prava, kako da izvještavaju sa suđenja za ratne zločine. Oni će biti naša prva ekipa mladih koja će svoj rad posvetiti objektivnom i odgovornom izvještavanju sa suđenja za ratne zločine, kao vrlo zahtjevnom zadatku. Zbog ovoga želim da imaju osnovno znanje kako bi se snašli u toj bitnoj i odgovornoj misiji.

Poslije podne provodim na poslovnom ručku u jednom sarajevskom restoranu gdje mi se sa plakata smješka slika Wolta Disneyja i njegovog najpoznatijeg animiranog lika Mikija Mausa. U istom trenutku, šaljem tu sliku putem Facebooka njegovoj unuci Abigail Disney, filantopu i borcu za ljudska prava.

Razmišljam kako je svijet mali uz prelijepe uspomene na suradnju sa njom 2011. godine kada smo skupa producirale dvije dokumentarne serije za film "Women, War and Peace" za PBS TV o ženama širom svijeta i njihovoj ulozi u ratu i miru. Priče ovih žena i njihova izuzetna hrabrost rezultirala je trijumfalnom presudom koja je dovela do novih međunarodnih zakona o seksualnom nasilju u ratu. Zaista su žene istinski pokretači pozitivnih promjena i najbolji ambasadori mira.

XS
SM
MD
LG