Uz gotovo 5.200 Siščana koji su nezaposleni, a to je deset posto svih stanovnika Siska, od četvrtka pridružilo im se njih još 916, nakon što je američki vlasnik CMC zbog nekonkurentnosti na svjetskom tržištu stavio ključ u bravu Željezare.
Dogovorene su otpremnine od 400 eura po godini staža, ali većina radnika koji u četvrtak i petak potpisuju raskid ugovora o radu radije bi natrag za strojeve.
Željko Matanović ima 38 godina staža, i misli da je u boljoj situaciji nego mnogi njegovi kolege.
„Dobro, ja već imam uslove za penziju jer sam invalid, pa je meni možda lakše nego mojim kolegama koji s tolikim stažom moraju biti na birou za zapošljavanje. Godinu i po su na birou, a što poslije? Jer, vrlo su male te premije od 3.000 kuna (400 eura) po godini staža. Ja ne znam kako će ti ljudi preživjeti do prvih uslova za mirovinu“, kaže Matanović.
"Njihovo obrazloženje je da odlaze zbog nekonkurentnosti. Pitanje je – zašto su nekonkurentni?“, naglašava županica Marina Lovrić Merzel.
Sisačka željezara nije imala sreće s vlasnicima – prvo Slovaci, pa ruski Mečelj, pa par godina država, pa na kraju teksaški CMC koji je u modernizaciju Željezare uložio ozbiljne novce i postavio je na noge.
I ne samo Željezaru, kaže na vijest o odlasku Teksašana sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel.
„Tu je još nekoliko desetaka tvrtki koje su se nadovezale na taj proces proizvodnje i – slobodno to mogu reći – stale su na noge u ovih nekoliko godina radeći sa CMC-jem. Oni su doista ozbiljno investirali u novu čeličanu kao samo srce proizvodnje i pokazali su svoju ozbiljnu namjeru. Njihovo obrazloženje je sada da odlaze zbog nekonkurentnosti. Pitanje je – zašto su nekonkurentni?“, naglašava županica.
Novac se mora naći
Sisačka željezara jedan je od pet pogona koje Teksašani zatvaraju po svijetu, ali županica pita - nije li HDZ-ova vlada mogla imati za njih više razumijevanja, od povoljnije cijene enegenata nadalje? Kako god bilo, Teksašani odlaze. Što je sa radnicima?
„Mi se nadamo da će se do kraja otkaznog roka, dakle, do kraja travnja, naći neki kupac da se bar jedan dio ljudi vrati na posao“, kaže sindikalni povjerenik u Željezari Predrag Abramović.
„Ja se osobno nadam da ćemo ja i moje kolege ostati u svemu tome, jer ako bilo koji kupac misli kupiti Željezaru i raditi – morat će raditi i sa radnicima u svemu tome“, navodi Abramović.
S puno manje optimizma o sudbini Željezare je u srijedu na sjednici Gradskog vijeća govorio HDZ-ov sisački gradonačelnik Dinko Pintarić.
Vedran Dragičević, foto: Enis Zebić
"Sve su procjene da se u narednih 12 mjeseci neće tako lako naći kupac. To su objektivne procjene s obzirom na stanje u proizvodnji i distribuciji čelika i metala", ustvrdio je Pintarić.
Nasuprot tome, pobjednička „Kukuriku-koalicija“ je u kampanji tvrdila da je oporavak Sisačke željezare jedan od prioriteta.
Novac se mora naći, odlučan je u komentaru za naš radio i predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević.
„Ako su do sada imali dva proračuna – jedan koji su prikazivali nama, a drugi koji su krali, onda je sigurno da para u ovoj državi ima i da će se morati iznaći mogućnost. A sada, odakle pare – neka vide ovi novi kada sastave Vladu! Ali nije tako!? Mi smo raspravljali o jednom proračunu, a drugi proračun su trošili kojekakvi hohštapleri, kojekakve interesne skupine i grupe organiziranog kriminala. Dakle – para odnekud ima. Ako su mogli sisati toliko para, onda se mora naći novca i za spašavanje industrije u Hrvatskoj!“, zaključuje Dragičević.
