Istražitelji Instituta za nestale osobe (INO) i patolozi okončali su ekshumaciju na jezeru Perućac. Koristeći nizak vodostaj jezera, zbog radova na sanaciji mosta Mehmed – paše Sokolovića u Višegradu, oni su na 19 mikro lokacija pronašli posmrtne ostatke žrtava iz proteklog rata. Tragično je što su se prilike za pretraživanje pješčanih obala između Višegrada i Bajine Bašte ukazale zbog drugih okolnosti, a ne brige o sudbini nestalih osoba.
Završena je pretraga jezera Perućac, a porodice žrtava s pažnjom očekuju rezultate DNK analize koja će biti urađena za tri do četiri sedmice. Dijelovi skeleta, koje je voda u posljednje dvije decenije razdvajala i nosila, pronađeni su na 19 lokacija u blizini i u samom selu Miloševići.
„U ovom času je teško reći hoćemo li imati ponovo priliku, a prilike koje smo do sad imali, ja bih rekao, iskorištene su na najbolji mogući način – da je temeljito pregledano jezero Peručac, odnosno njegove obale, ali ono što jeste stvarna tajna jezera Peručac jeste dno rijeke Drine, dakle, ne jezera nego samo dno Drine. Tu treba otkriti skeletne ostatke, a prema nekim svjedočenjima, broj žrtava koje su završile u Drini je najvjerovatnije viši od 600. Do ovog časa mi smo otkrili skeletne ostatke 441 žrtve“, kaže direktor Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović.
Bilal Memišević, odbornik iz Višegrada, prije tri godine pronašao je samo dio očevih posmrtnih ostataka:
„Iščekujemo sada identifikaciju ovih posmrtnih ostataka, zato što sve indicije govore da ovaj preostali dio posmrtnih ostataka mog rahmetli babe treba da bude na tom području. Javnost mora da zna da su ovo sve sekundarne grobnice, one su sve prekopavane u periodu '96.-'98. i prevožene sa područja Hrtar-grada i Zagrađa, kako mi to ovdje zovemo, preko naselja Kurtalića i Resnik, i onda bacana u jezero Perućac.“
Pitanje je kada će se ponovo ukazati prilika za pretragu Perućca, jer od sudbine ubijenih danas je važnija proizvodnja struje. Ekshumacije u ovoj i u 2010. godini omogućene su zbog remonta hidroelektrane Bajina Bašta u Srbiji, te sanacije višegradske ćuprije, dok je sudbina nestalih osoba nedovoljno važna da bi hidroelektrane Višegrad i Bajina Bašta ispustile vodu iz akumulacija.
„Radi se o rijeci, odnosno jezeru kojim upravljaju osobe koje su bile involvirane u događaje 1992.-1995. godine. Bajinom Baštom, koja predstavlja hidroakumulaciju Peručac, upravlja susjedna država koja je izvršila agresiju na republiku Bosnu i Hercegovinu, koja je između ostalog i osuđena od Međunarodnog suda pravde po Konvenciji o genocidu. S druge strane, najvjerovatnije da u hidroelektrani Višegrad i dalje rade ljudi koji su tamo radili i 1992. godine i koji su bili svjedoci, da ne kažem, vjerovatno neki od njih i učesnici onoga što mi danas saniramo – ubistava, zlostavljanja, silovanja, itd. itd. Dakle, naravno da je apsurdno i posljedica je današnjeg ustrojstva države Bosne i Hercegovine“, zaključuje Amor Mašović.
Završena je pretraga jezera Perućac, a porodice žrtava s pažnjom očekuju rezultate DNK analize koja će biti urađena za tri do četiri sedmice. Dijelovi skeleta, koje je voda u posljednje dvije decenije razdvajala i nosila, pronađeni su na 19 lokacija u blizini i u samom selu Miloševići.
„U ovom času je teško reći hoćemo li imati ponovo priliku, a prilike koje smo do sad imali, ja bih rekao, iskorištene su na najbolji mogući način – da je temeljito pregledano jezero Peručac, odnosno njegove obale, ali ono što jeste stvarna tajna jezera Peručac jeste dno rijeke Drine, dakle, ne jezera nego samo dno Drine. Tu treba otkriti skeletne ostatke, a prema nekim svjedočenjima, broj žrtava koje su završile u Drini je najvjerovatnije viši od 600. Do ovog časa mi smo otkrili skeletne ostatke 441 žrtve“, kaže direktor Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović.
Bilal Memišević, odbornik iz Višegrada, prije tri godine pronašao je samo dio očevih posmrtnih ostataka:
„Iščekujemo sada identifikaciju ovih posmrtnih ostataka, zato što sve indicije govore da ovaj preostali dio posmrtnih ostataka mog rahmetli babe treba da bude na tom području. Javnost mora da zna da su ovo sve sekundarne grobnice, one su sve prekopavane u periodu '96.-'98. i prevožene sa područja Hrtar-grada i Zagrađa, kako mi to ovdje zovemo, preko naselja Kurtalića i Resnik, i onda bacana u jezero Perućac.“
Pitanje je kada će se ponovo ukazati prilika za pretragu Perućca, jer od sudbine ubijenih danas je važnija proizvodnja struje. Ekshumacije u ovoj i u 2010. godini omogućene su zbog remonta hidroelektrane Bajina Bašta u Srbiji, te sanacije višegradske ćuprije, dok je sudbina nestalih osoba nedovoljno važna da bi hidroelektrane Višegrad i Bajina Bašta ispustile vodu iz akumulacija.
„Radi se o rijeci, odnosno jezeru kojim upravljaju osobe koje su bile involvirane u događaje 1992.-1995. godine. Bajinom Baštom, koja predstavlja hidroakumulaciju Peručac, upravlja susjedna država koja je izvršila agresiju na republiku Bosnu i Hercegovinu, koja je između ostalog i osuđena od Međunarodnog suda pravde po Konvenciji o genocidu. S druge strane, najvjerovatnije da u hidroelektrani Višegrad i dalje rade ljudi koji su tamo radili i 1992. godine i koji su bili svjedoci, da ne kažem, vjerovatno neki od njih i učesnici onoga što mi danas saniramo – ubistava, zlostavljanja, silovanja, itd. itd. Dakle, naravno da je apsurdno i posljedica je današnjeg ustrojstva države Bosne i Hercegovine“, zaključuje Amor Mašović.
