Haški tužitelji zatražili su od Raspravnog sudskog vijeća u završnim riječima - doživotnu kaznu zatvora za bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Jovicu Stanišića, kao i za njegovog pomoćnika, bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a Franka Simatovića.
Tereti ih se (u 5 točaka optužnice) za zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno zapovjednu odgovornost za osnivanje i snabdjevanje specijalne jedinice - koja je javnosti poznata pod mnogim imenima kao što su Arkanovci, Crvene beretke, Škorpioni, Knindže, Jedinica za specijalne operacije ili samo kao Jedinica.
Osnivanje takve jedinice za terorističke akcije na području drugih zemalja, kao bumerang je eksplodiralo Srbiji u lice 12 godina kasnije, ubojstvom premijera Zorana Đinđića, kojeg su ubili pripadnici JSO-a. Pripadnici te jedinice dovode se u vezi i s više drugih, visoko profiliranih ubojstava u Srbiji, poput egzekucije političara Ivana Stambolića.
U optužnici se Stanišić i Simatović označavaju „kao ključni pripadnici udruženog zločinačkog pothvata“ stvaranja etnički čistih srpskih teritorija tijekom kojeg su postali zapovjedno odgovorni za - ubijanje, deportacije, prisilno preseljenje i proganjanje tisuća građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti tijekom pet godina s velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Tijekom završnih riječi tužitelj Dermut Groome spomenuo je kako je Simatović tijekom 1991.godine osobno sa srpskim snagama sudjelovao u napadu na hrvatsko mjesto Lovas. Nakon zauzimanja mjesta dogodio se jedan od zločina koji se urezao u pamćenje građana Hrvatske.
Oko 15 muškaraca je odmah izdvojeno i zaklano noževima, a dvoje je ubijeno po putu do minskog polja u koje je natjerano oko 50 zarobljenika. Tom prilikom smrtno je stradala 21 osoba, dok je 14 ranjeno.
Tijekom uvodnih riječi spomenut je, kao ključan suradnik optuženih - Željko Ražnjatović zvan Arkan, koji je nakon ubojstava u Hrvatskoj 1991.godine, u koordinaciji sa Simatovićem i vlastima bosanskih Srba počinio sa svojim trupama brojne zločine u Bosni i Hercegovini 1992.godine. Poput ubojstava građana nesrpske nacionalnosti u bosanskohercegovačkim gradovima kao što su Zvornik, Doboj i Sanski Most.
Tužiteljstvo je okarakteriziralo optužene kao nezamjenjive u provedbi zločinačkog pothvata na čijem je čelu bio tadašnji srbijanski predsjednik Slobodan Milošević.
Uz njih, u njemu su sudjelovali predstavnici hrvatskih i bosanskih Srba u ratno vrijeme - Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić, Milan Babić, kao i vođa srbijanskih radikala Vojislav Šešelj.
VIDEO: dokumentarni film o Jedinici (JSO)
U završnim riječima podsjetilo se i na Dragana Vasiljkovića, tzv.Kapetana Dragana (ili Daniel Sneden) koji je kroz suradnju s DB-om upućen na pobunjeno područje u Hrvatskoj kako bi formirao specijalne jedinice. Tijekom toga pušteno je osobno priznanje Vasiljkovića u interview-u u kojem opisuje detalje njegovog angažmana tijekom kojeg je otvorio centar za obuku paravojnih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i druge centre za obuku po Hrvatskoj i BiH.
Prema tužiteljstvu, doživotan zatvor je zatražen za Stanišića i Simatovića - zbog toga što je "težina zločina i šteta koju su ti zločini nanijeli tolikim nevinim civilima tako velika, tako nepopravljiva i tako nepotrebna da u značajnoj mjeri prevladava nad bilo kakvim olakotnim okolnostima".
Krvavi put Jedinice trajao je prema tužiteljstvu do kraja rata, a kao jedan od zadnjih većih zločina spomenuti su masakri u Srebrenici. U njima su sudjelovali pripadnici njezinog dijela poznati kao Škorpioni.
Tereti ih se (u 5 točaka optužnice) za zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno zapovjednu odgovornost za osnivanje i snabdjevanje specijalne jedinice - koja je javnosti poznata pod mnogim imenima kao što su Arkanovci, Crvene beretke, Škorpioni, Knindže, Jedinica za specijalne operacije ili samo kao Jedinica.
Osnivanje takve jedinice za terorističke akcije na području drugih zemalja, kao bumerang je eksplodiralo Srbiji u lice 12 godina kasnije, ubojstvom premijera Zorana Đinđića, kojeg su ubili pripadnici JSO-a. Pripadnici te jedinice dovode se u vezi i s više drugih, visoko profiliranih ubojstava u Srbiji, poput egzekucije političara Ivana Stambolića.
U optužnici se Stanišić i Simatović označavaju „kao ključni pripadnici udruženog zločinačkog pothvata“ stvaranja etnički čistih srpskih teritorija tijekom kojeg su postali zapovjedno odgovorni za - ubijanje, deportacije, prisilno preseljenje i proganjanje tisuća građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti tijekom pet godina s velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Tijekom završnih riječi tužitelj Dermut Groome spomenuo je kako je Simatović tijekom 1991.godine osobno sa srpskim snagama sudjelovao u napadu na hrvatsko mjesto Lovas. Nakon zauzimanja mjesta dogodio se jedan od zločina koji se urezao u pamćenje građana Hrvatske.
Oko 15 muškaraca je odmah izdvojeno i zaklano noževima, a dvoje je ubijeno po putu do minskog polja u koje je natjerano oko 50 zarobljenika. Tom prilikom smrtno je stradala 21 osoba, dok je 14 ranjeno.
Tijekom uvodnih riječi spomenut je, kao ključan suradnik optuženih - Željko Ražnjatović zvan Arkan, koji je nakon ubojstava u Hrvatskoj 1991.godine, u koordinaciji sa Simatovićem i vlastima bosanskih Srba počinio sa svojim trupama brojne zločine u Bosni i Hercegovini 1992.godine. Poput ubojstava građana nesrpske nacionalnosti u bosanskohercegovačkim gradovima kao što su Zvornik, Doboj i Sanski Most.
Tužiteljstvo je okarakteriziralo optužene kao nezamjenjive u provedbi zločinačkog pothvata na čijem je čelu bio tadašnji srbijanski predsjednik Slobodan Milošević.
Uz njih, u njemu su sudjelovali predstavnici hrvatskih i bosanskih Srba u ratno vrijeme - Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić, Milan Babić, kao i vođa srbijanskih radikala Vojislav Šešelj.
VIDEO: dokumentarni film o Jedinici (JSO)
U završnim riječima podsjetilo se i na Dragana Vasiljkovića, tzv.Kapetana Dragana (ili Daniel Sneden) koji je kroz suradnju s DB-om upućen na pobunjeno područje u Hrvatskoj kako bi formirao specijalne jedinice. Tijekom toga pušteno je osobno priznanje Vasiljkovića u interview-u u kojem opisuje detalje njegovog angažmana tijekom kojeg je otvorio centar za obuku paravojnih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i druge centre za obuku po Hrvatskoj i BiH.
Prema tužiteljstvu, doživotan zatvor je zatražen za Stanišića i Simatovića - zbog toga što je "težina zločina i šteta koju su ti zločini nanijeli tolikim nevinim civilima tako velika, tako nepopravljiva i tako nepotrebna da u značajnoj mjeri prevladava nad bilo kakvim olakotnim okolnostima".
Krvavi put Jedinice trajao je prema tužiteljstvu do kraja rata, a kao jedan od zadnjih većih zločina spomenuti su masakri u Srebrenici. U njima su sudjelovali pripadnici njezinog dijela poznati kao Škorpioni.
