Iran je jasno kazao da će, ukoliko ga napadnu Izrael ili SAD, uzvratiti istom mjerom. Pitanje je, međutim, kaže komentaor BBC Jonathan Marcus, šta bi mogao biti taj odgovor, te kakve bi mogle biti posljedice i za region i za Iran.
U londonskom Institutu za strategijske studije tvrde da je iranska sposobnost da direktno uzvrtai Izraelu eventualni raketni napad, ograničena.
"Iranci imaju avione koji su skoro antikviteti i ne mogu se porediti sa savremenim izraelskim letjelicama. Osim toga Teheran raspolaže ograničenim brojem balističkih projektila koji mogu doseći Izrael“, kaže direktor Instituta Mark Fitzpatrick. On zato zaključuje da bi eventualni raketni udar Irana na Izrael bio samo simbolična gesta.
Zato analitičari vjeruju da će Iran, ukoliko do toga dođe, Izraelu uzvratiti preko posrednika. Hezbolah, koji se drži saveznikom Irana, na jugu Libanona ima više od 10.000 raketnih bacača. I svi mogu dosegnuti izraelsko tlo i tamošnje ciljeve.
Palestinski islamistički pokret Hamas, koji kontrolira Pojas Gaze, takođe bi mogao napasti Izrael i to raketama kraćeg dometa.
Uzmu li se u obzir i sirijski nemiri, izraelski udari na Iran zapravo bi od prvog momenta postali regionalni sukob.
Iranska mornarica, a posebno marinci Islamske revolucionarne garde dobro su opremljeni malim, brzim plovilima kojima mogu polagati mine i oštetiti velike brodove. Na kopnu Iranska vojska ima mrežu protu-brodskih raketa, a na vrhu piramide svakako je zatvaranje Hormuškog tjesnaca – glavne ceste za uvoz nafte.
Američka mornarica uvjerena je da bi prolaz mogla ponovno otvoriti, ali time rizikuje proširivanje sukoba izmedju Sjedinjenih Država i Irana. U kratkom roku to bi značajno moglo povećati cijenu nafte.
Sve u svemu, stručnjaci vjeruju da iranska vlada, ukoliko zaista namjerava uzvratiti Izraelu, taj protunapad mora dobor promisliti i pripremiti.
Karim Sadjadpour, stručnjak Zaklade Carnegie objašnjava i zašto: "Ako njihov odgovor bude slabiji, izgubiće obraz. Ako bude silniji, izgubiće glavu.“
Uz sve neizvjesnosti oko toga hoće li Izrael „udariti“, a Iran „uzvratiti“, jedno je sigurno – obje akcije su po međunarodnom pravu ilegalne.
Povelja UN-a jasno kazuje da upotreba sile zabranjena, osim ako država djeluje u samoodbrani ili ima odobrenje Savjeta sigurnosti.
U analizama eventualnih sukoba procjene kažu da bi hiljade ljudi izginulo, a troškovi bi se mjerili trilionima.dolara..
Jedna je stvar medjutim nepredvidljiva, a to je unutarnje prestrojavanje Irana ukoliko dodje do izraelskog napada. Ahmadinedžadov režim posljednjih godina nije popularan, ali bi napd izvana ponovno mogao ujediniti političku scenu.
Karim Sadjadpour iz Carnegie fondacije zato upozorava zapadne i izraelske političke kreatore da budu obazrivi kada koketiraju s idejom promjene režima u Iranu.
Diplomatski napori u posljednjih nekoliko godina bili su rijetki i kratkotrajni. Zato treba podržati napore Obamine administracije koja pokušava odvratiti Izrael od napada - barem za sada. A u budućim pregovorima s Teheranom trebalo bi razmisliti da se manje koristi prisila i ucjena.
U londonskom Institutu za strategijske studije tvrde da je iranska sposobnost da direktno uzvrtai Izraelu eventualni raketni napad, ograničena.
"Iranci imaju avione koji su skoro antikviteti i ne mogu se porediti sa savremenim izraelskim letjelicama. Osim toga Teheran raspolaže ograničenim brojem balističkih projektila koji mogu doseći Izrael“, kaže direktor Instituta Mark Fitzpatrick. On zato zaključuje da bi eventualni raketni udar Irana na Izrael bio samo simbolična gesta.
Zato analitičari vjeruju da će Iran, ukoliko do toga dođe, Izraelu uzvratiti preko posrednika. Hezbolah, koji se drži saveznikom Irana, na jugu Libanona ima više od 10.000 raketnih bacača. I svi mogu dosegnuti izraelsko tlo i tamošnje ciljeve.
Palestinski islamistički pokret Hamas, koji kontrolira Pojas Gaze, takođe bi mogao napasti Izrael i to raketama kraćeg dometa.
Uzmu li se u obzir i sirijski nemiri, izraelski udari na Iran zapravo bi od prvog momenta postali regionalni sukob.
Iranska mornarica, a posebno marinci Islamske revolucionarne garde dobro su opremljeni malim, brzim plovilima kojima mogu polagati mine i oštetiti velike brodove. Na kopnu Iranska vojska ima mrežu protu-brodskih raketa, a na vrhu piramide svakako je zatvaranje Hormuškog tjesnaca – glavne ceste za uvoz nafte.
Američka mornarica uvjerena je da bi prolaz mogla ponovno otvoriti, ali time rizikuje proširivanje sukoba izmedju Sjedinjenih Država i Irana. U kratkom roku to bi značajno moglo povećati cijenu nafte.
Sve u svemu, stručnjaci vjeruju da iranska vlada, ukoliko zaista namjerava uzvratiti Izraelu, taj protunapad mora dobor promisliti i pripremiti.
Karim Sadjadpour, stručnjak Zaklade Carnegie objašnjava i zašto: "Ako njihov odgovor bude slabiji, izgubiće obraz. Ako bude silniji, izgubiće glavu.“
Uz sve neizvjesnosti oko toga hoće li Izrael „udariti“, a Iran „uzvratiti“, jedno je sigurno – obje akcije su po međunarodnom pravu ilegalne.
Povelja UN-a jasno kazuje da upotreba sile zabranjena, osim ako država djeluje u samoodbrani ili ima odobrenje Savjeta sigurnosti.
U analizama eventualnih sukoba procjene kažu da bi hiljade ljudi izginulo, a troškovi bi se mjerili trilionima.dolara..
Jedna je stvar medjutim nepredvidljiva, a to je unutarnje prestrojavanje Irana ukoliko dodje do izraelskog napada. Ahmadinedžadov režim posljednjih godina nije popularan, ali bi napd izvana ponovno mogao ujediniti političku scenu.
Karim Sadjadpour iz Carnegie fondacije zato upozorava zapadne i izraelske političke kreatore da budu obazrivi kada koketiraju s idejom promjene režima u Iranu.
Diplomatski napori u posljednjih nekoliko godina bili su rijetki i kratkotrajni. Zato treba podržati napore Obamine administracije koja pokušava odvratiti Izrael od napada - barem za sada. A u budućim pregovorima s Teheranom trebalo bi razmisliti da se manje koristi prisila i ucjena.
