Zašto su predrasude tako žilavo ukorijenjene u Crnoj Gori? Od onih bezazelnih, folkolornih, koje su dio mentalitetskog šmeka, do onih sa mnogo dubljim korijenima i težim posljedicama i koje često vode u diskriminaciju i netrpeljivost. Gdje leži njihov uzrok i koliko usporavaju dalju emancipaciju i modernizaciju crnogorskog društva?
Prema definiciji iz Vikipedije, predrasuda je unaprijed donesen sud ili mišljenje o nekome ili nečemu što se dovoljno ne poznaje. Tako formiramo stereotipan stav iz čega često proizilazi nepravdeno ponašanje prema pojedincu ili grupi. U tu kategoriju svakako ne spada uvriježeno mišljenje o Crnogorcima kao lijenim ljudima, pošto to oni iznova potvrđuju.
Ima i brojnih drugih predrasuda koje su više predmet smijeha nego podsmijeha, ali koje, kako je to juče u parlamentu u trenutku dok je njim predsjedavao jedan Nikšićanin upozorio poslanik Izet Bralić, mogu imati i svoje naličje.
"Istorija je puna užasnih događaja proisteklih iz bezazlenih predrasuda. Počev od onih šaljivih o plavušama, lijenim Crnogorcima, Bosancima, škrtim Vranjancima, bogatim Rožajcima, pijanim Nikšićanima i primorcima kao gulikožama", navodi Bralić.
Da priča o crnogorskim predrasudama ima dva pola, onaj bezazleni, humorni, koji ulazi u pošalice i viceve koje su dio folklora, i onaj drugi maliciozni, cinični, koji je nerijetko uvod u diskriminaciju i netrepljivost prema drugom i drugačijem, kaže nam i profesorka književnosti Božena Jelušić.
"Treba biti oprezan prema tome da li se mi jedni drugima smijemo iz ljubavi ili mi možda iza toga skrivamo potrebu da negiramo jedni druge. Plašim se, međutim, da se predrasude kreću ka nečem što može da instrumentalizjuje masu. E, to je ono što je u Crnoj Gori ozbiljno i opasno i mislim da je to i dalje snažno u zemljama bivše Jugoslavije. Te predrasude prema drugim vjerama, nacijama, prema ljudima koji su na neki način drugačiji od vas, su nešto što još uvijek premrežava crnogorsko društvo", kaže Božena Jelušić.
Osim tih predrasuda, istraživanja su pokazala da crnogorsko društvo i dalje robuje stereotipima u odnosu prema Romima, osobama sa posebnim potrebama i pripadnicima LGBT zajednice.
Programska direktorka Građanske alijanse Ajša Hadžibegović izdvaja i predrasude prema društvenih podgrupama, a o čemu se u javnosti manje govori.
"Druge jezičke manjine poput albanske manjine gdje je jednostavno izgled, odnosno izgovorena riječ dovoljna da se stvori cijela stereotipna slika o toj osobi. Izdvojila bih još jednu grupu o kojoj se ne govori tako često, a koja je jedna od najizloženijih stigmi a to su zatvorenici, odnosno bivši zatvorenici. Oni se susreću sa takvom stigmom da ne mogu da nađu posao i često su primorani da ponovo uđu u isti krug koji ih je dove do odlaska u zatvor", napominje Ajša Hadžibegović.
I jedna i druga naša sagovornica saglasne su da je izvorište predrasuda u nedostatku informacija i sistemske edukacije, kao i strahu da se oslobađamo nametnutih stavova.
"Predrasude su nešto što se u veoma dugom periodu stvara i teško je očekivati da je u ovom tranzicionom periodu Crna Gora od toga ozdravila. Ne da nije ozdravila nego je vrlo, vrlo velika zarobljenica predrasuda", smatra Božena Jelušić.
"Promjena mora doći iznutra. Sistem jeste važan da bi postavljao standarde i da bi nam pokazivao put. Ali ovaj strah koji postoji, čak i kod većinske populacije, od drugog i drugačijeg i da to nekako ne utiče na njihov život i na neku promjenu kod njih mislim da je samo rezultat neke neinformisanosti i manjka interakcije sa tom grupacijom. Ključno je da se vratimo informisanju, obrazovanju i upoznavanju i da se vratimo onim nekim ljudskim interakcijama koje su prije postojale kao što je solidarnost koja sve više nestaje ne samo iz našeg društva nego i globalno, taj fenomen da se vraćamo samo sebi i ne vidimo druge", kaže Ajša Hadžibegović.
Prema definiciji iz Vikipedije, predrasuda je unaprijed donesen sud ili mišljenje o nekome ili nečemu što se dovoljno ne poznaje. Tako formiramo stereotipan stav iz čega često proizilazi nepravdeno ponašanje prema pojedincu ili grupi. U tu kategoriju svakako ne spada uvriježeno mišljenje o Crnogorcima kao lijenim ljudima, pošto to oni iznova potvrđuju.
Ima i brojnih drugih predrasuda koje su više predmet smijeha nego podsmijeha, ali koje, kako je to juče u parlamentu u trenutku dok je njim predsjedavao jedan Nikšićanin upozorio poslanik Izet Bralić, mogu imati i svoje naličje.
"Istorija je puna užasnih događaja proisteklih iz bezazlenih predrasuda. Počev od onih šaljivih o plavušama, lijenim Crnogorcima, Bosancima, škrtim Vranjancima, bogatim Rožajcima, pijanim Nikšićanima i primorcima kao gulikožama", navodi Bralić.
Da priča o crnogorskim predrasudama ima dva pola, onaj bezazleni, humorni, koji ulazi u pošalice i viceve koje su dio folklora, i onaj drugi maliciozni, cinični, koji je nerijetko uvod u diskriminaciju i netrepljivost prema drugom i drugačijem, kaže nam i profesorka književnosti Božena Jelušić.
"Treba biti oprezan prema tome da li se mi jedni drugima smijemo iz ljubavi ili mi možda iza toga skrivamo potrebu da negiramo jedni druge. Plašim se, međutim, da se predrasude kreću ka nečem što može da instrumentalizjuje masu. E, to je ono što je u Crnoj Gori ozbiljno i opasno i mislim da je to i dalje snažno u zemljama bivše Jugoslavije. Te predrasude prema drugim vjerama, nacijama, prema ljudima koji su na neki način drugačiji od vas, su nešto što još uvijek premrežava crnogorsko društvo", kaže Božena Jelušić.
Osim tih predrasuda, istraživanja su pokazala da crnogorsko društvo i dalje robuje stereotipima u odnosu prema Romima, osobama sa posebnim potrebama i pripadnicima LGBT zajednice.
Programska direktorka Građanske alijanse Ajša Hadžibegović izdvaja i predrasude prema društvenih podgrupama, a o čemu se u javnosti manje govori.
"Druge jezičke manjine poput albanske manjine gdje je jednostavno izgled, odnosno izgovorena riječ dovoljna da se stvori cijela stereotipna slika o toj osobi. Izdvojila bih još jednu grupu o kojoj se ne govori tako često, a koja je jedna od najizloženijih stigmi a to su zatvorenici, odnosno bivši zatvorenici. Oni se susreću sa takvom stigmom da ne mogu da nađu posao i često su primorani da ponovo uđu u isti krug koji ih je dove do odlaska u zatvor", napominje Ajša Hadžibegović.
I jedna i druga naša sagovornica saglasne su da je izvorište predrasuda u nedostatku informacija i sistemske edukacije, kao i strahu da se oslobađamo nametnutih stavova.
"Predrasude su nešto što se u veoma dugom periodu stvara i teško je očekivati da je u ovom tranzicionom periodu Crna Gora od toga ozdravila. Ne da nije ozdravila nego je vrlo, vrlo velika zarobljenica predrasuda", smatra Božena Jelušić.
"Promjena mora doći iznutra. Sistem jeste važan da bi postavljao standarde i da bi nam pokazivao put. Ali ovaj strah koji postoji, čak i kod većinske populacije, od drugog i drugačijeg i da to nekako ne utiče na njihov život i na neku promjenu kod njih mislim da je samo rezultat neke neinformisanosti i manjka interakcije sa tom grupacijom. Ključno je da se vratimo informisanju, obrazovanju i upoznavanju i da se vratimo onim nekim ljudskim interakcijama koje su prije postojale kao što je solidarnost koja sve više nestaje ne samo iz našeg društva nego i globalno, taj fenomen da se vraćamo samo sebi i ne vidimo druge", kaže Ajša Hadžibegović.
