Dostupni linkovi

logo-print

Dobar poznavalac prilika na Balkanu,viši saradnik Savjeta za politiku demokratizacije iz Berlina, Bodo Weber, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa kaže kako očekuje da će Crna Gora do kraja godine dobiti pozivnicu za članstvo u NATO.

Na pitanje da li takvu odluku očekuje na osnovu ispunjavanja uslova koji su za to pred Crnu Goru postavljeni ili će odluka biti politička, izvedena iz trenutnog stanja odnosa Brisela i Moskve, a povodom situacije u Ukrajini, odgovara:

„Odsustvo odluke na samitu u Welsu, da Crna Gora dobije poziv u NATO, koliko sam shvatio, proizilazilo je iz nekih uslova za atlantske integracije, a manje se odnosilo na geostrateške razloge. Pošto je bila odluka da se to odgodi za ovu godinu, mislim da postoje realne šanse da Crna Gora ipak dobije pozivnicu. Ako prošle godine, kada je još bio vruć taj konflikt oko Ukrajine, to nije bio glavni razlog da SAD i druge NATO članice odluče se da upute pozivnicu Crnoj Gori, mislim da i ove godine to neće igrati presudnu ulogu."

RSE: Dakle, optimista ste da će Crna Gora do kraja godije dobiti poziv da se prključi NATO?

Weber: Mislim da da, pošto je tada bilo ocijena o relativno, još ne u potpunosti, zadovoljavajućem ispunjavanju preduslova, a ništa suštinski veliko, mislim da će ove godine uslijediti poziv.

RSE: Kao stručnjak za Balkan, pretpostavljam da pomno pratite dešavanja u regionu. Kako biste trenutno opisali situaciju? Je li Balkan konačno izašao iz perioda koji je bio više nego turbulentan ili još postoje neuralgične tačke i otvorena pitanja a koja mogu biti potencijalna žarišta neke nove krize?

Weber: Generalno bih rekao da je regija na naprednom putu. Međutim, ostaju neke neuralgične tačke, kao što je Bosna i Hercegovina sa njenom komplikovanom političkom situacijom, sa strukturalnim i problemima sa ustavnim uređenjem. Na drugoj strani, imamo još neriješeni problem Makedonije zbog spora sa Grčkom oko imena. Na kraju krajeva, imamo još uvijek situaciju na Kosovu, konflikt između Kosova i Srbije, koji jeste na putu rješavanja ali još nije riješen.

RSE: Ipak, da li sve to može biti toliko snažno da može poremetiti trenutnu stabilnost na Balkanu? Ranije ste pominjali otvoreni secesionizam predsjednika RS Milorada Dodika, koji je naizgled pacifikovan. Da li mislite da je u tome presudnu ulogu odigrao Beograd čija je spoljna politika, rekao bih, doživjela zaokret dogovorom sa Prištinom.

Weber: Sad je pitanje da li je on pacifikovan. Ja bih prije rekao da je Dodik trenutno u nekoj vrsti defanzive. On je izgubio kontrolu nad srpskim mjestima na državnom nivou i tu je, na neki način, ušao u defanzivu, pogotovo što je Vijeće ministara konačno formirano u Bosni i Hrecegovini. Međutim koliko će to trajati je otvoreno pitanje. Ishod tog sukoba ne vidimo. Sve u svemu, ne vidim da postoje neriješene stvari na Balkanu koje mogu dovesti do destabilzacije regije u cjelini, mada svaka od tih pojedinačnih neuralgičnih tačaka ima potencijal da dovede do destabilizacije cijele regije.

RSE: Kada je riječ o samoj Bosni koja je očigledno u blokadi i pat poziciji, koliko ima šanse da tu dođe do strukturalnih promjena, da se promijeni Ustav i ta država konačno krene ka EU i postigne opipljive rezultate?

Weber: Tek je krenula nova vlada i na državnom i federalnom nivou. Imamo novi pristup, novi koncept EU, na osnovu inicijative Njemačke i Velike Britanije, prema kome sam ja skeptičan, pošto izbjegava da se bavi suštinskim pitanjem kao što je državna struktura, misleći da će koncentracijom na privredno-socijalne teme moći doći do nekog napretka. No, sada vidimo da nove snage na vlasti su zapravo stare snage. Iskreno sumnjam da one imaju volju i interes da udju u neku reformsku dinamiku ali vidjećemo dokle će to ići.

RSE: Kada je riječ o srpsko-albanskim odnosima, u posljednje vrijeme svjedoci smo da ima trazavica. Podsjetimo se nemilih događaja sa fudbalske utakmice u Beogradu, razmjene verbalne vatre između lidera Srbije i Albanije, do poslednje izjave albanskog premijera Edija Rame, za koju tvrdi da je pogrešno interpretirana, o potencijalnom ujedinjenju Kosova i Albanije. Šta o svemu tome mislite?

Weber: To je još dio prošlosti. Bila pogrešno interpretirana izjava ili ne, vidimo da ona odmah ima negativnog uticaja na ipak, primjetno poboljšane odnose u regionalnoj saradnji. Dakle, dok još traju unutrašnji izazovi, unutrašnjopolitički, vjerovatno ćemo i u narednim godinama vidjati te pokušaje da se skrene pažnja sa glavnih pitanja s tim nekim izjavama i nekim dizanjem tenzija.

RSE: Albanski premijer Rama rekao je jednu zanimljivu stvar. On, naime, misli da EU ima taktiku ali ne i strategiju za Balkan. Je li dovoljna uloga Brisela na Zapadnom Balkanu u procesu evropskih integracija ili su potrebni i neki konkretniji planovi u unutrašnjoj integraciji regiona i njegovom bržem približavanju Evropskoj uniji?

Weber: Možemo reći da politika EU više liči na taktičku nego strategijsku. To jeste mana, ali i pragmatičnost koja nosi evropsku politiku. No, ja ne vidim da neka regionalna integracija, sama po sebi, može biti neka alternativa. Ona može biti propratni efekat ali mi dosad nijesmo vidjeli da su predstavnici vlada iz zemalja regije pokazali snagu i volju da krenu u neku regionalnu integraciju. Znači, taj neki pomak u regionalnoj integraciji očigledno zahtijeva aktivnu ulogu EU. Tako da je ne bih rekao da imamo jednu ili drugu alternativu već je tu riječ o paralelnim procesima u kojima je i jedno i drugo važno.

  • 16x9 Image

    Dimitrije Jovićević

    Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. radi za podgoričko dopisništvo RSE i od tada je povremni prezenter u praškom studiju.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG