Dostupni linkovi

logo-print

U autorskom tekstu za “The Washington post” (WP) Eugene Robinson iznosi stav da američki predsjednik Barack Obama ima plan za Siriju, iako je to suprotno opštem mišljenju, naročito sada kada se u igru uključila i Rusija.

Kako kaže ovaj autor, ruski predsjednik, Vladimir Putin ima plan koji djeluje znatno uvjerljivije i izglednije za proizvesti rezultat na terenu, ali je kratkoročan. Referišući se na dileme u Vašingtonu, o posljedicama Putinove intervencije po “američko vođstvo”, Robinson kaže da su SAD bile nespremne da uskoče u ovu igru, ali sa dobrim razlozima. A ta pozicija, kako kaže, nema skoro nikakve veze sa ruskim upadom u Siriju na prepad.

Za ovakvu tvrdnju ponudio je argumente.

Od samog početka Obamin krajnji cilj je bio da izbjegne uvlačenje u konflikt sa brojnim stranama (multisided conflicit) gdje linija između dobrih i loših momaka nije baš jasna, a i promjenljiva je.

Predsjednik Obama je bio oprezan i prilikom slanja oružja “umjerenim” pobunjenicima koji su težili svrgavanju Bašara al Asada, plašeći se da će to oružje pasti u ruke “Islamske dražve“ i drugih džihadističkih grupa. Događaji koji su uslijedili potvrdili su da je Obama bio upravu.

Prošlog mjeseca, Pentagon je priznao da je jedna četvrtina pošiljki municije i borbenih vozila koju su SAD namijenile za “dobre” pobunjenike koje su oni obučavali, na kraju završila u rukama radikalnog Džabat Al Nusra fronta, saradnika Al Kaide. To je prvi put da su SAD priznale šta se dogodilo sa ovakvim transferom, ali ne i prvi put da se to desilo.

Veliki problem je, kako navodi Robinson u tekstu za WP, što je najveći američki cilj u Siriji različit od onoga kojeg imaju pobunjenici koje podržavaju, a koji ne pripadaju džihadističkim grupama.

Glavni američki cilj je, kako ga je definisao Obama “razoriti i na kraju uništiti “ takozvanu Islamsku državu (IS). Američki vazdušni udari kreirani su u skladu sa tim i u njima je veliki fokus stavljen na pomoć pobunjeničkim grupama na terenu i pokušajima da preuzmu kontrolu nad Rakom, koja je de facto glavni grad istočnog dijela Sirije.

Za mnoge od pobunjenika, kako navodi Robinson, IS je tek drugorazredna meta.Njihov glavni cilj je rušenje Asada, čija je vojna kampanja u cilju zadržavanja na vlasti odgovorna za mnogobrojne uzete živote i razaranja u zemlji, kao i egzodus miliona izbjeglica koje su pobjegli u susjedne zemlje, a sada i kreirali krizu u Evropi.

Tako bi, prema jastrebovima spoljne politike, mi trebalo da nastavimo da dajemo značajanu oružanu pomoć i vazdušnu podršku za pobunjenike koji nemaju isti cilj kao i mi? To nije pas kojeg treba juriti i meni je drago što Obama ostaje tako oprezan“, navodi Robinson i pruža još niz argumenata.

Putin ima jedan jedini cilj u Siriji i on je više nego jasan: zadržati Asada na vlasti. Zašto bi ovo trebalo da bude iznenađenje? Moskva ima decenijama staro prijateljstvo sa porodičnim režimom Asadovih i strateški važnu pomorsku bazu u Siriji. Sa Putinove tačke gledišta „umjereni pobunjenici“ koji su jači u zapadnom dijelu zemlje, oko velikih gradova Alepa i Damaska, mnogo su veća opasnost.

To je razlog zbog kojeg su prvi vazdušni udari Rusije mnogo više bili usmjereni protiv „dobrih“ pobunjenika nego protiv onih „loših“.

„Ni u kom slučaju nikad ne bih branio Putovu politiku u Siriji, koja je moralni sunovrat. Ali ju je važno razumjeti“, navodi Robinson.

Neizbježno smo već svjedočili izvještajima o civilnim žrtvama ruskog bombardovanja. Ali je tragično američko bombardovanje bolnice „Ljekara bez granica“ u Kunduzu, u Avganistanu, dalo Rusima pogodnu priliku za lagan odgovor: 'Žalimo, ali na žalost uvijek ima kolateralnih žrtava u ratu'.

Kako se navodi u tekstu WP, to nas dovodi do bolne lekcije koja proizilazi iz Kunduza: Budi oprezan pri izboru prijatelja. Jer američki je vazdušni udar prema navodim zvaničnika izveden na poziv avganistanskih vojnih komandanata, koji su, ili napravili užasnu grešku ili su imali njihove razloge zbog kojih su željeli da bolnica bude bombardovana.

U Siriji, prokleto krvavom terenu, gdje imamo čak još manje pouzdane saveznike na terenu, mogućnosti takvih smrtonosnih grešaka bezbrojne su“, upozorava Eugene Robinson, navodeći da sve navedeno čini Siriju mjestom kojeg treba tretirati veoma obazrivo.

Putinove akcije isprovicirale su pozive Obami da učni nešto, bilo što, i nema dileme da će republikanski predsjednički kandidati imati brojne ratoborne savjete. Većina će naglašavati akciju koju je predsjednik mogao preduzeti prije nekoliko godina, kada je rat počeo.

No, u tekstu se podsjeća da je jedino republikanski senator, Lindsey Graham, imao zaista alternativni plan, slanje desetina hiljada američkih trupa u Siriju i Irak – i da je jedva nakon toga imao jedan posto registrovane podrške.

Jednostavna je činjenica da Rusija ima jasan cilj koji želi postići u Siriji, dok ga SAD nemaju. Obamina kontinuirana nevoljnost da djeluje samo radi akcije je razborit i predsjednički stav. On je u pravu jer na taj način ima na umu nacionalne interese, a ne nacionalni ego“, navodi Eugen Robinson u analizi za WP.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG