Dostupni linkovi

Pavićević: Stub smo društva a država to ne vidi


Vladimir Pavićević
Vladimir Pavićević

U Podgorici je subotu održan protest sindikata prosvjete, zdravstva, Univerziteta, Vojske i odbrane pri Uniji slobodnih sindikata. Pod motom "Radim, a nemam", zaposleni iz javnog sektora su se okupili ispred crnogorske Skupštine, zahtijevajući povećanje zarada koje miruju od 2007. godine. Tim povodom za Radio Slobodna Evropa, o ciljevima protesta i o stanju u crnogorskom zdravstvu, govori predsjednik Sindikata zdravstva pri Uniji slobodnih, doktor Vladimir Pavićević.

RSE: Cilj protesta zaposlenih u javnom sektoru je da izvršite pritisak na Vladu i na Skupštinu, da ne usvoje prijedlog budžeta, dok se ne postigne dogovor o povećavanju plata. Koliko mislite, da je to kroz nastavak socijalnog dijaloga, uopšte moguće postići, ako je sam premijer Đukanović vaše zahtjeve okarakterisao kao neozbiljne?


Pavićević: Mi smo krajem 2011. godine potpisali sporazum o politici zarada zaposlenih u javnom sektoru koji je, na neki način, bio podvlačenje crte i pokušaj da zajedno, u socijalnom dijalogu, uradimo ono što je najbolje za Crnu Goru i da se, u zavisnosti kako bude dolazilo do ekonomskog rasta, povećava i nivo zarada. Prošle godine je do određenog ekonomskog rasta došlo, međutim naš zahtjev za povećanjem zarada od strane Vlade nije ozbiljno shvaćen.

Zarade u Crnoj Gori nisu povećane u zadnjih pet godina. Povećan je doprinos na teret zaposlenih i na taj način su zarade umanjene za nekih pet do šest posto. Zatim, uveden je krizni porez na zarade, povećan je PDV sa 17% na 19%. To je sve uticalo na to da realni nivo zarada bude niži za nekih 10% do 15% i pored ekonomskog rasta, koji nije nešto značajno velik u Crnoj Gori, ali se ipak dešava.

Budžetski deficit je spušten na 0,8%. Iako nije u suficitu, moguće je bilo na neki način ipak malo relaksirati zaposlene u javnom sektoru, nakon niza godina stagnacija i umanjenja realnog nivoa zarada. To se nije desilo.

Pokušavali smo da pregovaramo i sa resurnim ministarstvima i sa Ministarstvom finansija, ali bez uspjeha. Vlada ulazi u neke kapitalne projekte. Svi kapitalni projekti će koštati Crnu Goru, u zavisnosti od raznih analiza, od 770 miliona, kako to kaže ministar finansija, ili neki ekonomski analitičari koji kažu preko milijardu. Ako je država ekonomski jaka da ulazi u takve projekte, onda se može povećati i zarada zaposlenim u javnom sektoru.

RSE: Dok vi ispostavljate zahtjeve, u Vladi uporno saošptavaju da u državnoj kasi para nema. No, Unija ukazuje da se sredstva mogu naći kroz bolju naplatu poreza, suzbijanjem sive ekonomije, uvođenjem poraza na luksuz, racionalnije trošenje novca iz budžeta, odnosno državne kase i tako dalje. Koliko je sve to realno, ako uzmemo u obzir dosadašnju praksu?


Pavićević: Mi smo više puta prezentovali predstavnicima Vlade da fiskalna politika mora da se promijeni i mora da se oporezuje luksuz. Moraju redovno da se uplaćuju doprinosi zaposlenih, kontrola od strane države mora da bude bolja u tom sektoru. Takođe, što se tiče naplate poreza, naplate koncesija, to je nešto što bi država mogla da uradi. Bilo je određenih pomaka u tom dijelu i po tom osnovu su ostvarene određene uštede, međutim izgleda da je stav Vlade prema zaposlenim u javnom sektoru prilično inertan. Imam osjećaj da nemaju odnos da smo mi ti, u suštini, koji predstavljamo na neki način državu i državni aparat. Morali smo naš stav izraziti ovim protestom.

Mislimo da država, ako hoće, može. Naš najbolji primjer je ulazak u veliki investicioni projekat. Projekat u koji se ne ulazi da se on završi do kraja, nego samo u jedan njegov dio. Mi smo svi za autoput, ali teško da će finansijski efekti i benefiti od tog autoputa stići brzo u budžet Crne Gore. To nam se čini pomalo neodgovorno od strane vlasti.

RSE: Ako taj, kako kažete, inertan odnos Vlade bude nastavljen, da li ćete nastaviti proteste, odnosno dalje javno ispoljavalje nezadovoljstva?


Pavićević: Mi ćemo se svakako truditi da jasno stavimo do znanja Vladi da mora obračunati sa nama. Ekonomska politika u državi se ne može voditi na takav način da se ne vodi računa o onima koji su stub države. Kako će to izgledati u narednim danima, mi ćemo vidjeti, ali svakako mislimo da će ta politika prema zaposlenim u javnom sektoru morati da se mijenja.

RSE: Kako istovremeno tumačite to što vam se u protestima ne pridružuju kolege iz grantskog sindikata zdravstva pri drugom Savezu sindikata?


Pavićević: Uvijek je nezahvalno pričati o kolegama iz drugog sindikata. U Crnoj Gori postoje dva reprezentativna, grantska, sindikata zdravstva. Naš sindikat se odlučio da se sa svim ostalim zaposlenim u javnom sektoru bori za svoja prava. Kolege se nisu pridružile toj borbi. Možda oni misle da se to može ostvariti na neki drugi način, mi vidimo da ne može. Pregovora više nema. Smatramo da je dužnost i obaveza nas, kao predstavnika sindikata, da se borimo za prava zaposlenih.

(Protest u Podgorici, 6. decembar 2014., RSE/Foto: Savo Prelević)


RSE: Vi ste, ilustrujući loš socijalno ekonomski položaj zaposlenih u zdravstvu, istakli da plate ljekara i ostalog medicinskog osoblja nisu povećavane punih pet godina. Koliko vašu rezignaciju, vaše opravdane zahtjeve, u izvjesnom smislu može da delegitimiše poljuljano povjerenje u zdravstveni sistem Crne Gore, a nakon skandala u bjelopoljskoj bolnici, gdje su rađane bebe u uslovima kakvi su nezamislivi bilo gdje u XXI vijeku?


Pavićević: To jeste definitivno jedan slučaj koji će ostaviti traga i ostavio je traga na crnogorskom zdravstvu. On nam ukazuje na to da zdravstveni sistem mora da se oporavi na pravi način. Mi mislimo da je jedan od načina da se poboljša standard zaposlenih, svakako i odgovornost zaposlenih mora da bude na nivou. Tu se ne smiju zaboraviti i neki drugi segmenti društva. Postoje institucije koje su dužne da prate sami proces rada u zdravstvenim ustanovama. U zdravstvenim ustanovama postoje posebne komisije koje su za to zadužene, ne samo u Crnoj Gori, nego i svuda u svijetu. To su interhospitalne inspekcije, postoje sanitarni inspektori i slično.

Čini mi se da sve to donekle nije funkcionisalo, a prije svega moramo akcenat staviti na rukovodeće kadrove u zdravstvu. Za sami proces rada su oni bili zaduženi da ga prate do kraja. Naravno, svaki zdravstveni radnik je odgovoran za svoj posao. Dešavalo se u našem sistemu da zaposleni upozoravaju da nemaju odgovarajuće uslove rada. To je najvećim djelom zbog nedostatka finansija. Objekti nisu održavani na valjan način. Najveći broj zdravstvenih radnika se trudi, da u uslovma koji baš i nisu najbolji, do održi taj visok stepen higijene i da obezbjedi kvalitetan proces rada. Sve se to pravda nekim lošim finansijama.

Nadamo se da će ovaj slučaj koji se desio na neki način uozbiljiti i tu poziciju. Tu je akcenat na rukovodećim kadrovima, koji po vertikali odlučuju o samom procesu rada. Nije to samo sistem zdravstva. To su i neke druge inspekcije koje su dužne da se bave samim uslovima rada u crnogorskom društvu.

XS
SM
MD
LG