Dostupni linkovi

logo-print

Veličina Božića: Okupljanje porodice i prijatelja


Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Božić je nekada bilo vrijeme najljepše vešte i novih cipela, bakinih kolača od rogača i staklenih ukrasa čuvanih na dnu škrinje. Danas su trpeze bogatije, kolači često kupljeni, ali Božić i dalje ima ljepotu porodičnog okupljanja, dječje radosti i darivanja.

Božićne fešte u Boki Kotorskoj počinju od Svetoga Nikole. Domovi su ukrašeni lovorikom i ruzmarinom, miriše domaće vino, narančini i priganice, a večeri su pune prijatelja i pjesme, kao u domu Blaženke Vučurović.

"Ja slavim katolički Božić jer moj muž nikada nije htio da slavi svoj. Imam jedan divan odnos sa svojom zaovom i sa djeverom, koji je bio još gori od mog muža, ali je morao da popusti. Tradicionalno se, za katolički Božić, ručak jeo kod nas. Ponekada ih malo zezam pa odem u Zagreb svojima. Onda ostaju bez božićnog ručka", kaže Vučurović.

Vrijeme Božića nekada je bilo vrijeme najbolje vešte i novih cipela, kolača od cimeta i darova Svetoga Nikole, sa kojima počinje božićno veselje djece, prisjeća se Vesna Petković.

"Bilo mi je prekrasno, kada nam je jedan moj dondo donio malo keksa i po jednu naranču. Mi smo bili presretni. Bio je to početak blagdana", navodi Petković.

Tradicionalno najveće okupljanje porodice je Badnje veče.

"Postavimo poklone i zazvonimo da je došao Božić bata. Onda nastaje jedno opće veselje", pojašnjava Vesna Petković.

Svaka badnja i božićna trpeza je mediteranski univerzum od slasti i radosti. Ti ukusi vraćaju Vesnu Petković u djetinjstvo.

"Za badnji dan je uvijek bila riba, juha od lešo ribe. Poslije toga bi svakako trebao da bude bakalar i ostalo što bi se našlo. Slane ribe je uvijek bilo jer su tada solili ribu. To bi bilo i za ručak i za večeru. Rijetko je bilo, u onom vremenu, za Božić pečenog mesa. Obično se pripremalo zelje, slanina i bumbari. Tako se proslavljao Božić", iskreno će Petković.

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Stare ričete božićnih jela Bokelji prepisuju i danas. Poznati gastronom Mašo Čekić je podsjetio na recept za Božićno slatko, koje je nekada bilo obavezna poslastica u svakoj kući. Pšenica se kuvala sa suhim kajsijama, smokvama i grožđem. Ukrašavala se, kao torta, klinčićima, cimetom, bademima i zrnom šipka.

Ali, nije samo trpeza ono što okuplja Bokelje na Božić. To je prije svega ljubav prema bližnjem, familiji i prijateljima. Zato Julija Deković voli Božić.

"Volim ga jer se porodica okuplja. Veselo je, kiti se bor, prave se medenjaci, djeca se raduju, pravimo ukrase za bor. Ranije smo za ukras zamotati bombon ili neku šišarku. Bilo je više staklenih kuglica i to se čuvalo. Tanke, lijepe, danas su rijetkost. Ima svega, ali ipak je to prije bilo ljepše, intimnije, ljudi su se više družili i više su se posjećivali, išli bi čestitati po kućama. Pjevalo se i veselilo. Toga danas nema. To fali ljudima", kaže Julija Deković.

Decembarski praznici u Boki su i praznici muzike. Ne rijetko, zapjeva i klapa. Od darova Svetoga Nikoli i pšenice Svete Lucije, preko medenjaka i bakinog božićnjeg ukrasa, fešte u Boki Kotorskoj traju od Božića do Božića jer se nakon katoličkog, slavi i pravoslavni.

"S jedne strane mi je žao što imamo razdvojene Božiće, katolici i pravoslavni. Voljela bih da su zajedno. S druge strane, nije to ni loše. Odlazimo drugima, oni dolaze nama i to je sasvim lijepo", ističe Tonči Petković.

"Slavimo dva Božića, dva Uskrsa. Idemo kod prijatelja, oni dolaze kod nas i tu se vidi poštovanje između ljudi i vezivanje prijateljstva između različitih vjera i nacija", zaključuje Blaženka Vučurović.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

XS
SM
MD
LG