Dostupni linkovi

logo-print

NYT: Uz pomoć CIA širi se zračni most za oružje Siriji


Zapaljeni tenk na putu kod Damaska, mart 2013.

Zapaljeni tenk na putu kod Damaska, mart 2013.

New York Times (C.J. Chivers i Eric Schmitt), priredila Mirjana Rakela

Uz pomoć Centralne obavještajne agencije (CIA), vlade arapskih država i Turska značajno su pojačale vojnu pomoć sirijskim opozicijskim borcima, tako da se tajnim letovima dopremaju oružje i municija pobunjenicima protiv Bašara al Asada.

Novinari New York Timesa (NYT) pojašnjavaju da su do takvih podataka došli na temelju provjera zračnog prometa, iz razgovora s dužnosnicima nekoliko zemalja, kao i s pobunjeničkim zapovjednicima.

Zračni most je „krenuo“ početkom 2012., istina slabijim intenzitetom, te sporadično tokom prošle jeseni, da bi se prema podacima, nakon toga intenzivirao i dosegao brojku od više od 160 letova. Radilo se o jordanskim, saudijsko-arapskim i katarskim vojnim teretnim avionima koji su slijetali na aerodrom Esenboga u blizini Ankare, ali i na druge turske i jordanske aerodrome.

Pokazalo se da je zračni most povezan s ratom u Siriji, ta da su uz njegovu pomoć pobunjenici ostvarili značajne teritorijalne pomake.

Iako je Obamina administracija više puta isticala da pomaže sirijskoj opoziciji, ali ne vojnim sredstvima, bilo je jasno da je CIA uključena u pošiljke naoružanja, iako uglavnom na konzultativnoj razini, te da je bila od pomoći arapskim saveznicima.

Agenti CIA-e, prema pisanju New York Timesa, pomagali su, sa tajnih lokacija, arapskim vladama u nabavci oružja, pa i veće pošiljke iz Hrvatske, i imali su povjerljive grupe i pojedince koji su zaprimali to oružje kada bi ono stizalo. CIA je odbila komentirati slanje oružja, ili svoju ulogu u njegovoj nabavi, ali su novinarima to potvrdili pojedini američki dužnosnici, pod uvjetom da ostanu anonimni.

Američki državni tajnik John Kerry je vršio pritisak na Bagdad kako bi se prekinulo dopremanje oružja iz Irana, zračnim prostorom Iraka. No, istodobno s Kerryevim upozorenjima, avion iz Katara je dovezao veću količinu oružja na turski aerodom Esenboga.
Ruševine u Damasku, februar 2013.

Ruševine u Damasku, februar 2013.


Većina letova je obavljena poslije američkih predsjedničkih izbora, u novembru, i u trenutka kada su Turska i vlade arapskih zemalja bile frustirane zbog sporog napredovanja pobunjenika u odnosu na dobro opremljenu Asadovu vojsku. Broj letova se povećavao kako se humanitarna kriza produbljivala zbog zime i kada je sve veći broj izbjeglica počeo prelaziti granice prema susjednim zemljama.

Turska vlada je imala nadzor nad programom, a posebno kada su kamionima preko njenog teritorija prolazile vojne pošiljke prema Siriji. Izvori NYT-a tvrde da se radilo o značajnim količinama oružja i municije.

Hugh Griffits iz Štokholmskog instituta za istraživanje mira smatra da se zračnim mostom dopremilo oko 3,5 tisuća tona vojne opreme.

„Intezitet i učestalost letova, potvrđuju da se radilo o dobro isplaniranoj i koordiniranoj vojnoj operaciji“, kaže Griffits.

Iako zapovjednici pobunjenika, ali i podaci Katara i Saudijske Arabije potvrđuju da je značajna količina vojnih sredstava, preko Turske, stigla u Siriju početkom i krajem 2012, sigurno je da je glavna prepreka uklonjena prošle jeseni kada je turska vlada dopustila povećani broj letova vojnih teretnih aviona, kažu dužnosnici.

Istodobno je Saudijska Arabija kupila veću količinu oružja u Hrvatskoj, piše New York Times, a preko Jordana je jordanski avion dopremio oružje pobunjenicima na jugu Sirije. Dio je prebačen do Turske kako bi se njime naoružali pobunjenici koji djeluju iz te zemlje.

Američki dužnosnici, pobunjenici i dio turske opozicije, ulogu arapskih vlada nazivaju otvorenom tajnom, ali upozoravaju da bi to moglo uvesti Tursku i Jordan u rat u Siriji, ali bi moglo isprovocirati vojnu akciju Irana.

Ipak, sirijska opozicija kritizira vojnu pomoć kao nedovoljnu, te ističu da je kvalitet i jačina oružja slaba za suprotstavljanje Asadovoj vojsci. Ističu da Rusija i Kina opskrbljuju oružjem režim.

„Oružje i municija nam stižu na kapaljku“, kaže Abdel Rahman Ajachi, zapovjednik jedne islamističke borbene grupe na sjeveru Sirije.

Drugi tvrde da oružje ide lažnoj Sirijskoj oslobodilačkoj vojsci koja tvrdi da je revolucionarna vojska, a kada oružje dobiju onda s njim trguju, tvrdi Hasan Aboud.
Bivši američki dužnosnik kaže da su pošiljke velike, ali i da se tokom dvotjednih borbi ispali više milijuna komada municije.

New York Times precizira da je zračna doprema oružja sirijskim pobunjenicima počela polako. Trećeg januara 2012, dva aviona Katara, transporteri C-130, stigli su u Istanbul. Oni su bili prethodnica.

Nekoliko tjedana kasnije vojska opkoljava Homs, treći po veličini grad u Siriji. Topovi gađaju grad, a onda pješadija ulazi.

Krajem proljeća kreću arapski vojni transporteri. Novina piše kako su pod okriljem noći katarski vojni avioni C-17, (teretni avion napravljen u SAD) imali šest doleta na aerodrom Esenboga u Turskoj, a do 8. augusta još je bilo 14 takvih letova. Avioni su polijetali iz zračne baze Al Udeid u Kataru, središta američke vojne logistike na Bliskom istoku.

Katar, Hrvatska, Jordan negiraju tvrdnje

Katar je negirao tvrdnje o slanju oružja sirijskim pobunjenicima. Jedan njihov dužnosnik je izjavio da se isključivo radi o „nevojnoj“ pomoći.

Ipak, nejasno je da li Katar sam financira dopremu oružja ili to radi u suradnji s nekim donatorima. Zapadni izvori tvrde da je Katar aktivan opskrbljivač, tako da se Washington zabrinuo da to oružje ne završi u rukama islamističkih grupa.

Letovi iz Katara se poklapaju s ofenzivom pobunjeničkih snaga u provinciji Idlib, i napadima na druge baze Asadove vojske.
David Petraeus

David Petraeus


Novinari njujorškog dnevnika tvrde da je bivši šef CIA, David Petraus, pomagao u izradi zračne mreže koja je uključivala više država, no on sam takve tvrdnje nije želio komentirati, piše NYT.

Američka vlada se uključila, kaže bivši vladin dužnosnik, kada je postalo jasno da će ostale zemlje naoružati pobunjenike.

Uloga CIA-e u olakšavanju slanja pošiljki, kaže isti neimenovani izvor, omogućiti će SAD značajnu ulogu u samom procesu, ali i garanciju da oružje neće stići tamo gdje ne treba, islamističkim militanatima. To bi trebalo spriječiti isporuku protuzračnih raketa koje bi se u budućnosti mogle koristiti za napade na civilne avione.

Taj izvor je New York Timesu izjavio da je Bijela kuća o svemu bila redovito informirana.

Vrlo brzo, zračnom mostu, se pridružuju jordanski avioni. Tokom tri tjedna, još dva jordanska transportera su letjela između Amana i Zagreba, gdje su ukrcali veću količinu oružja koja je kupila Saudijska Arabija.

Podaci pokazuju da su, dva Iljušina, 36 puta letjeli, na liniji glavni grad Jordana, glavni grad Hrvatske. Ista dva aviona pet puta su letjeli izmedju Amana i Turske tokom januara.

Paralelno sa Jordanom i Katarom, počeli su letjeti i Kraljevske zračne snage Saudijske Arabije. Od polovice februara do polovice marta, regionalna kontrola leta, evidentirala je 30 letova transportera C-130 prema Esenbogu. Nekoliko saudijskih civilnih aviona sletilo je i odletilo s aerodroma u Ankari, zbog čega je reagirala turska opozicija.

„Upotreba turskog zračnog prostora u ovom kritičnom trenutku, kada konflikt u Siriji prelazi i naše granice, avioni država koje su angažirane u tom sukobu, definiraju i Tursku kao stranu u sukobu“, kaže Atila Kart, opozicijski zastupnik u turskom parlamentu.

Turska i Saudijska Arabija odbile su razgovarati o bilo kakvim letovima ili vojnoj pomoći za sirijske pobunjenike.

Vlada u Ankari nije službeno odobrila vojnu pomoć opoziciji u Siriji. Hrvatska i Jordan također negiraju uključenost u bilo kakvo naoružavanje pobunjenika.

Direktor Jordanskog međunarodnog zračnog transporta, Muhamed Jubour, tvrdi da nema nikakva saznanja o letu, za ili iz Hrvatske, 7. marta.

„To su laži. Nikada nismo uradili takvu stvar“, kaže on.

Dužnosnik regionalne zračne kontrole potvrđuje letove, i naglašava da je Jordanski Međunarodni zračni transport“ tvrtka Jordanskih zračnih snaga.

Jubour tvrdi da oni nemaju avione tipa Iljušin. Na pitanje novinara NYT-a zašto su na web stranici kompanije dva aviona tipa Iljušina 76 -MF, on nije znao odgovoriti.
No, nešto kasnije do službene stranice više se nije moglo doći.

U izradi novinskog teksta doprinijeli su Robert F. Worth iz Washingtona i Istanbula, Dan Bilefsky iz Pariza, te Sebnmen Arsu iz Istanbula i Ankare.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG