Od osnivanja prvih logora u BiH navršile su se 22 godine, ali logoraši, kao jedni od najvećih ratnih stradalnika, koji su prošli stravične torture, nemaju adekvatan tretman u društvu. Država nema zakon o zaštiti žrtava torture, različito se tretiraju i žrtve ratnog silovanja, te sporo procesuiraju postupci protiv njihovih mučitelja. U političkom ih životu ima samo kada je potrebna glasačka mašinerija, ili kada se preko njihovih sudbina političari međusobno obračunavaju.
Još jedan Dan logoraša u BiH, za preživjele mučenja i zlostavljanja protekao je u prisjećanju na najteže trenutke u njihovim životima:
Zdravko Đorđić, Džafer Deronjić i Ante Tomić, logoraši iz Čelebića, brčanske Luke i Omarske kod Prijedora, imaju iste priče. Njihove su sudbine isprepletane istim metodama zlostavljanja i mučenja.
U preko 1.300 mjesta zatočenja, od čega više od 650 logora kroz koje je, prema podacima Saveza logoraša BiH, prošlo oko 200.000 ljudi, događala su se ubistva, mučenja, silovanja. Oni koji su prošli neke od najstrašnijih oblika zlostavljanja nemaju adekvatnu zakonsku zaštitu.
„Jedina istina koja se može u BiH dokazati jeste zakon. Kroz zakon bismo utvrdili tačan broj žrtava, tačan broj logora, tačnu vrstu torture, zlostavljanja, a dokazala bi se odgovornost onih koji su krivci za formiranje logora u BiH", kaže Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.
I dok se svako malo sastaju sa Seržom Bramecom (Serge Brammertz), glavnim haškim tužiocem, državni organi za njih, kaže, nemaju vremena:
„Nažalost, kao predstavnici žrtava torture, mi u BiH nemamo mogućnost ni svako šest godina razgovarati sa našim institucijama, pogotovo mislim na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koje bi trebalo da vodi glavnu brigu o toj populaciji.“
Kolateralna šteta
Svi logoraši u BiH su kolateralna šteta i politički instrument, smatra predsjednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić:
„Služimo im za nekakva potkusurivanja ili za nekakve svađe kada dođe u pitanje opstanak države, entiteta, Dejtona, međunarodne zajednice, EU ili bilo čega. Ista mučenja, isto sve - od149 vrsta mučenja koje su pronašli stručnjaci – bila su na sve tri strane, kao da su prepisivali domaće zadatke jedni od drugih", navodi Đukić.
Strahotama logora bile su izložene i žene i djevojčice. Jedan od najzloglasnijih je, uz Vilinu vlas u Višegradu, bila sportska dvorana Partizan u Foči, odakle su ih svakodnevno odvodili te seksualno zlostavljali:
„Ulazili bi tražeći određene osobe, djevojke, odabrali bi ih onoliko koliko su željeli i onda bi ih odveli sa sobom.“
One danas, također, nemaju riješen status. Sve ovisi o dobroj volji entiteta jer ih država ne prepoznaje.
„Nešto je riješeno na nivou FBiH. U RS-u trenutno žrtve ne mogu ostvariti nikakva prava jer je prošao rok za podnesak zahtjeva, a i zakon nije prilagođen da oni mogu na jednostavan način ostvariti svoja prava", naglašava Lejla Mamut iz NVO Trial.
Razmjere zločina nad logorašima u BiH su ogromne, napominje Mešković:
„Po našim pokazateljima, Međunarodni sud u Hagu je izrekao oko 800 godina kazni zatvora za zločine nad logorašima u BiH, a sudovi u BiH su izrkeli oko 1.650 godina zatvora. Samo te dvije sudske institucije su izrekle oko 2.450 godina zatvora.“
Ipak, zakona koji bi ih zaštitio nema, niti će im država, bar za sada, izaći u susret. Sve i da se dogovore oko zakona, Dukić navodi da mu se protivi:
„Nisam za krovni zakon iz razloga što ga ne možemo krojiti mi kao žrtve, niti da ga sporovoditi, nego će ga opet sporovoditi političari, pa onda će biti da jedan drugog opet napadaju i da kažu koji će šta uraditi i koliko više - i zloupotrijebiti taj zakon.“
I tako prolazi još jedan Dan logoraša u BiH, još jedan u nizu bez zaštite, bez prava i reparacije.
Još jedan Dan logoraša u BiH, za preživjele mučenja i zlostavljanja protekao je u prisjećanju na najteže trenutke u njihovim životima:
Zdravko Đorđić, Džafer Deronjić i Ante Tomić, logoraši iz Čelebića, brčanske Luke i Omarske kod Prijedora, imaju iste priče. Njihove su sudbine isprepletane istim metodama zlostavljanja i mučenja.
U preko 1.300 mjesta zatočenja, od čega više od 650 logora kroz koje je, prema podacima Saveza logoraša BiH, prošlo oko 200.000 ljudi, događala su se ubistva, mučenja, silovanja. Oni koji su prošli neke od najstrašnijih oblika zlostavljanja nemaju adekvatnu zakonsku zaštitu.
„Jedina istina koja se može u BiH dokazati jeste zakon. Kroz zakon bismo utvrdili tačan broj žrtava, tačan broj logora, tačnu vrstu torture, zlostavljanja, a dokazala bi se odgovornost onih koji su krivci za formiranje logora u BiH", kaže Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.
I dok se svako malo sastaju sa Seržom Bramecom (Serge Brammertz), glavnim haškim tužiocem, državni organi za njih, kaže, nemaju vremena:
„Nažalost, kao predstavnici žrtava torture, mi u BiH nemamo mogućnost ni svako šest godina razgovarati sa našim institucijama, pogotovo mislim na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koje bi trebalo da vodi glavnu brigu o toj populaciji.“
Kolateralna šteta
Svi logoraši u BiH su kolateralna šteta i politički instrument, smatra predsjednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić:
„Služimo im za nekakva potkusurivanja ili za nekakve svađe kada dođe u pitanje opstanak države, entiteta, Dejtona, međunarodne zajednice, EU ili bilo čega. Ista mučenja, isto sve - od149 vrsta mučenja koje su pronašli stručnjaci – bila su na sve tri strane, kao da su prepisivali domaće zadatke jedni od drugih", navodi Đukić.
Strahotama logora bile su izložene i žene i djevojčice. Jedan od najzloglasnijih je, uz Vilinu vlas u Višegradu, bila sportska dvorana Partizan u Foči, odakle su ih svakodnevno odvodili te seksualno zlostavljali:
„Ulazili bi tražeći određene osobe, djevojke, odabrali bi ih onoliko koliko su željeli i onda bi ih odveli sa sobom.“
One danas, također, nemaju riješen status. Sve ovisi o dobroj volji entiteta jer ih država ne prepoznaje.
„Nešto je riješeno na nivou FBiH. U RS-u trenutno žrtve ne mogu ostvariti nikakva prava jer je prošao rok za podnesak zahtjeva, a i zakon nije prilagođen da oni mogu na jednostavan način ostvariti svoja prava", naglašava Lejla Mamut iz NVO Trial.
Razmjere zločina nad logorašima u BiH su ogromne, napominje Mešković:
„Po našim pokazateljima, Međunarodni sud u Hagu je izrekao oko 800 godina kazni zatvora za zločine nad logorašima u BiH, a sudovi u BiH su izrkeli oko 1.650 godina zatvora. Samo te dvije sudske institucije su izrekle oko 2.450 godina zatvora.“
Ipak, zakona koji bi ih zaštitio nema, niti će im država, bar za sada, izaći u susret. Sve i da se dogovore oko zakona, Dukić navodi da mu se protivi:
„Nisam za krovni zakon iz razloga što ga ne možemo krojiti mi kao žrtve, niti da ga sporovoditi, nego će ga opet sporovoditi političari, pa onda će biti da jedan drugog opet napadaju i da kažu koji će šta uraditi i koliko više - i zloupotrijebiti taj zakon.“
I tako prolazi još jedan Dan logoraša u BiH, još jedan u nizu bez zaštite, bez prava i reparacije.
