Dostupni linkovi

logo-print

Usavršavanjem studenata van BiH profitiraju svi


Zgrada Evropskog parlamenta

Zgrada Evropskog parlamenta

Nije mali broj studenata koji bi u toku ili na kraju studiranja poželio da ode na praktično usavršavanje u neku od zemalja Evropske unije. Iako nema zvaničnih brojki koliko ih uspije u tim namjerama, procjene govore da se tek par stotina studenata godišnje izbori da ode na doškolovanje ili praksu negdje u inostranstvo. To je zanemariv broj ako se zna da u Bosni i Hercegovini ima oko 140.000 studenata.

Da se želja sa upornošću isplati pokazuje primjer banjalučanke Tijane Bjeljac koja je apsolvent Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci. Ona je ovih dana uspješno okončala tromjesečno usavršavanje kroz sticanje radnog iskustva u Evropskom parlamentu u Briselu. Radi se o međunarodnom programu, praksi u Parlamentu EU, nazvanom Pat Cox po istoimenom bivšem evropskom parlamentarcu, osnivaču programa. Bosna i Hercegovina je jedina zemlja iz regiona koja ima pristup tom programu, međutim dug je put za jednog studenta da tamo dođe, priča Tijana Bjeljac.

„Prvo je potrebno proći školu ljudskih prava koja se svakog ljeta održava u organizaciji međunarodne mreže Humanity in action – radi se o pravima manjina i uopšte konfliktima. Ja sam prošla tu petosedmičnu ljetnu školu 2010. godine u Amsterdamu. Tek nakon toga se stiče pravo da se aplicira za ovaj program. Nakon ove škole imala sam uobičajenu situaciju ovdje za nas: nedostatak finansijskih sredstava. Ja nisam imala mogućnost da to sama isfinansiram, tako da sam se obratila mnogobrojnim institucijama, ambasadama i nevladinim organizacijama, fondacijama i slično.“

Nakon dugog pisanja, potrebna iznos od 6.000 maraka za smještaj u Briselu Tijana je konačno dobila – dijelom iz Fondacije „Milan Jelić“ pri Kabinetu predsjednika Republike Srpske, te manji dio i od entitetskih ministarstava prosvjete i nauke. Tijana priča da je tokom prakse imala priliku da vidi kako funkcioniše evropska diplomatija iza zatvorenih vrata.

Tijana Bijeljac

Tijana Bijeljac

„Moja zaduženja su bila u Kabinetu šefa delegacije za Zapadni Balkan, kod gospodina Eduarda Kukana. Ja sam radila sa njegova dva asistenta na svim poslovima administracije, zatim praćenju Delegacije za Zapadni Balkan, kao i praćenje Komiteta za ljudska prava i Komiteta za inostrane odnose Evropskog parlamenta. To podrazumijeva prisustvo sastancima, pisanje zapisnika, pripremu određenih materijala kao i pripremu za sastanke sa predstavnicima iz našeg regiona, čak i prisustvo na nekim od tih sastanaka.“

Ono što se moglo vidjeti iz tri mjeseca prakse u Briselu, to je da Evropljani nemaju visoko mišljenje o Bosni i Hercegovini, čak možda i najniže u odnosu na sve zemlje regiona, navodi Tijana Bjeljac.

„Svaka od šest zemalja Zapadnog Balkana ima svoje određene probleme. Uglavnom je to jedan ključni problem na kojem Evropska unija insistira. Specifično je da svaka zemlja ima neki problem – za Srbiju je to Kosovo, za Makedoniju je to sukob sa Grčkom, za Albaniju unutrašnje-politička situacija, a za Bosnu i Hercegovinu postoji jako puno problema. Nažalost, kad svi ti zvaničnici spominju ovaj ovdje region, navedu svaku pojedinačnu zemlju, i – onda se sjete da je tu i Bosna i Hercegovina. Često se tako dešava na sastancima. Mi trebamo da se trudimo da dostignemo barem nivo svojih susjeda.“

O samom značaju usavršavanja van Bosne i Hercegovine suvišno je i govoriti s obzirom na i dalje ispolitizovano i nedovoljno finansirano visoko obrazovanje. Udruženje za međunarodnu razmjenu studenata radi stručne prakse IAESTE BiH već trinaest godina se bori da studente iz Bosne i Hercegovine šalje na stručna usavršavanja u okviru međunarodnih programa obrazovanja. Nacionalna sekretarka IAESTE Jelena Oroz:

„Radimo sa fakultetima. To su tehnički fakulteti, farmacija, jezici, najčešće engleski, tako da studenti tih fakulteta, kojima je neophodna praksa, imaju priliku da odu negdje, da se upoznaju sa fakultetima u drugim zemljama, firmama, s aparatima i uređajima koje ovdje nemaju priliku vidjeti kako rade, čak ni da ih vide. Smatram da je jako dobro dobiti tu praksu od mjesec i po pa i do godinu dana.“

Preko IAESTE ove je godine na međunarodno stručno usavršavanje otišlo 75 studenata iz cijele Bosne i Hercegovine, kaže Orozova.

„Situacija kod nas za pronalaženje prakse jako je teška, prije svega zbog privatnih firmi koje jedva mogu da isfinansiraju svoje radnike, a kamoli stranog studenta. Uglavnom, najviše se to svodi na državne institucije.“

Tijana Bjeljac kaže da bi studenti trebali više da se prijavljuju na međunarodne programe usavršavanje, ali i da bi institucije trebale više da ih podržavaju. Korist je mnogostruka.

„Postoje tu neka mala vrata za naše studente, postdiplomce, profesionalce. Postoje neki načini da se dospije na takve programe, ne samo ovaj nego i slične, iz bilo koje oblasti, ali, najbitnije je da se kasnije to iskoristi za unapređenje ovoga ovdje.“

Stvaranjem više mogućnosti kada je obrazovanje u pitanju, možda bi se više mladih odlučilo za visoko obrazovanje. Tek sedam procenata stanovnika Bosne i Hercegovine ima više ili visoko obrazovanja, što je daleko ispod evropskih standarda. Nakon srednje škole, tek 15 do 20 posto mladih odlučuje se za nastavak školovanja, što je trostruko manje nego u Sloveniji ili duplo manje nego u Hrvatskoj.
XS
SM
MD
LG