Dostupni linkovi

logo-print
U Tuzli 27. marta 2014. počinje XII TKT Festival - međunarodna smotra velikih ostvarenja malih scena. Unatoč svim nevoljama, i ove godine, pred vjernom publikom okupit će se osam ansambala, koji će popuniti osam festivalskih večeri. O ovoj prestižnoj smotri za RSE govori osnivač i prvi čovjek ovog projekta Vlado Kerošević.
RSE: Opet startate 27. marta na Svjetski dan teatra. Po 12. put se okupljate u Tuzli, da se zajednički poklonite zajedničkom prazniku.

Kerošević: To je rođendan teatra Kabaret Tuzla, ali istovremeno i rođendan TKT Festa, dana akademskog teatra, obzirom da je TKT Fest iznikao iz bića teatra Kabaret Tuzla. Istoga dana kada je otvoren Teatar Kabaret Tuzla, na Svjetski dan teatra 2002. godine, započeo je i TKT Fest koji je izrastao u jedan od najozbiljnijih segmenata repertoarske politike ovoga pozorišta.
RSE: Ko će sve doći i po kojem rasporedu učestvovati u projektu Osam predstava za osam festivalskih večeri?

Kerošević: U četvrtak je otvaranje sa izložbom Komedija na sceni Teatra Kabaret Tuzla, pozorišno dokumentarna izložba u povodu 150 godina rođenja Branislava Nušića, čiji je autor profesor Srđan Vukadinović. I te večeri će biti prikazana predstava "Priča sa istočne strane" autora Darka Lukića, u režiji Aide Bukvić, u koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice i SARTR teatra iz Sarajeva.

U petak, 28. marta 2014. je premijera Teatara kabaret Tuzla. To je predstava "Stanica" autorke Emine Goletić, u režiji Harisa Šertovića. U subotu 29. marta 2014 je predstava "Otelo". Mostarski teatar mladih 1974 (MTM) okupio je glumce iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke. Djelo Williama Shakespearea adaptirala je Ljubica Ostojić u režiji Seada Đulića.
Vlado Kerošević

Vlado Kerošević

U nedjelju 30. marta je predstava "Naši dani". Autor je Radoje Domanović, režija Radoslav Milenković. Produkcija: Proces teatar, Beograd. U ponedjeljak 31. marta 2014. godine je "Međuigra". Autor, režija i produkcija je Zijah Sokolović. U utorak 1. aprila je predstava "Ispad", u izvođenju Kazališta Virovitica. Redatelj je Damir Mađarić. Kazalište iz Virovitice je rodonačelnik ovog Festivala i ono je svih 12 godina učesnik na TKT Festu.

Srijeda, 2. aprila 2014. je predstava "Kurva", autorice Vedrane Rudan, u režiji Zijaha Sokolovića. Produkcija je HNK Ivan Plemeniti Zajc. Nastupa Olivera Baljak i obilježava 40 godina umjetničkog rada. Četvrtak, 3. aprila 2014. je premijera predstave "Ona", u koprodukciji Narodnog pozorišta Toša Jovanović iz Zrenjanina i Akademije umjetnosti iz Novog Sada. Ovo je završni rad studentkinje Mije Knežević.
RSE: Znači dvije premijere, ali kompletan repertoar zvuči više nego obećavajući. Meni osobno zvuči kao istinski pothvat ovoliko pozorišta i ansambala, pa makar i iz susjednih gradova, skupiti na jednom mjestu.

Kerošević: Situacija je beznadežna što se tiče materijalno financijske potpore, odnosa društvene zajednice prema ovome što radimo jer smo praktično ove godine ostali u Kantonu Tuzla bez Vlade Kantona. Imamo pune džepove nekih odluka o sufinanciranju ali koje nisu realizovane. Veliko je pitanje da li će biti realizovane i za proteklu godinu, a kamoli i za ovu koja je u toku.

Bez obzira na sve, mnogo mi je pomogla podrška naših saradnika i kolega, a pogotovo Zijaha Sokolovića i Raleta Milenkovića. Oni su me nazvali u trenutku kada sam bio u očajnoj situaciji, skoro da otkažem TKT Fest. Rekli su mi da će doći bez naknade ako treba, ali da ovaj festival ne smije da se ugasi. To mi je dalo novu snagu i evo, izdržavam. Ovogodišnji festival ima moto "Uprkos svemu".
RSE: Unutarnja kolektivna slila, da se oslanjate jedni na druge i zajednički držite iznad vode, pobjeđuje. Nije u pitanju nikakav inat, nego upravo ta potreba da se preživi.
Ilustracija

Ilustracija

Kerošević: Jeste. Teatar je žilav mehanizam a teatarski umjetnici su ljudi koji su u situaciji preživljavanja. Nismo mi u krizi od jučer, već od kada postoji teatara na ovim prostorima. Nikada vlasti nisu imale bog zna kakav blagonaklon, niti kreativan odnos prema umjetnosti. Uvijek su to smatrali troškom i nečim bez čega bi se moglo.

Mi im stalno dajemo i šaljemo poruku da sve dok ne promijene tu svijest i ne shvate da je umjetnost, kao sofisticirani oblik kulture, investicija od posebnog društvenog interesa, da se u to mora ulagati, ukoliko želite prosperitet ovoj zemlji, sve dotle će i u umjetnosti, ali i u državi, biti jako loše.
RSE: Nekako opstajete na koprodukcijama. Čini se kako ste mogli patentirati ovaj svoj sistem. I neke velike kuće se okreću tom načinu mišljenja.

Kerošević: Ne može drugačije. To je sistem najjeftinijeg i najracionalnijeg udruživanja s ciljem produkcije i organizacije bilo kakvog umjetničkog projekta. Mi živimo u vremenima u kojima institucija kao takva nije prepoznata u produkcijskom smislu. Ona je prepoznata isključivo u birokratsko-statističkom smislu. Država daje para onoliko koliko ima zaposlenih, isključivo za plate. Za produkciju se moramo snaći sami, ili moramo igrati reprize, ako ne možemo praviti premijere.

Onda su pravi menadžeri na čelu kuća našli jednu zanimljivu ideju, a to je da se udružuju, da zajednički realiziraju projekte koji se računaju i jednima i drugima kao premijerni projekti, u smislu obaveza prema osnivačima. Na taj način prave velike i ozbiljne projekte, estetski utemeljene, s kojima mogu nastupiti i na respektabilnim festivalima u regionu, ali i izvan regiona u Evropi. Nama je u interesu da ostanemo u žiži interesovanja nekih evropskih kretanja u teatru, bez obzira na to koliko nas hoće svesti na lokalnu dimenziju.
RSE: Čini se kako se repertoarska politika ovih institucionalnih ansambala sve više okreće vašem izboru. Male predstave po formi, ali nikako po estetskim dometima.

Kerošević: To i jeste draž ovog festivala. Ovaj festival, em što je postao biće Teatra Kabaret Tuzla, postao je i sastavnim dijelom repertoarske politike svih teatara koji gostuju u okviru ovog festivala. Kazalište iz Virovitice namjenski stavlja najmanje jednu predstavu na repertoar s kojom bi mogli doći na TKT Fest. Tu su i druge kuće s kojima imamo razmjenu jer oni dolaze ovdje i prikazuju svoje predstave, a mi gostujemo u tim sredinama. To je jedini način da ono što radimo ovdje, bude vidljivo iznad granica BiH.
Ilustracija

Ilustracija

Zanimljivo je da kod nas jedina nagrada na Festivalu je ocjena publike. Ne ocjena po pitanju nekog žirija publike ili stručnog žirija, nego svaki gledatelj, koji uđe u salu, dobije glasački listić. Na kraju svoju impresiju o predstavi, gledatelj klasificira brojem od jedan do pet, u smislu kvaliteta po njegovom mišljenju. Poslije svake predstave se saberu sve ocjene i podijele sa brojem gledatelja. Dobije se prosječna ocjena predstave, zaokružena na dvije decimale. Znalo se dogoditi da pobjednika festivala opredjeljuje stoti dio broja.

To kolege cijene jer znaju da u tome nema kuhinje. To nije izdvojeno mišljenje dva ili tri čovjeka koje sublimira njihovo pitanje ukusa. Znaju da je to objektivna mjera, kritički stav gledatelja. S druge strane to pojačava kod publike odgovornost. Publika dolazi u teatar sa jednim stupnjem odgovornosti jer zna da će na kraju biti u situaciji da da svoje mišljenje kroz ocjenu o predstavi koju je gledala. Obostrano, ovo ima suštinsko značenje i smisao.
RSE: Istina, ima dilema s tim da li je festivalima primjereniji nešto kompetentniji žiri, mada se i meni čini kako boljeg sudije od publike nema?

Kerošević: Publika plaća kartu. Nemam ništa protiv ni drugih oblika kompeticije, u smislu stručnog žitija ili žirija publike. Ima i takvih festivala i izuzetno ih cijenim. Nisam od onih koji misle da kada žiri donese odluku, to je odluka bez prava žalbe i bez komentara. To je moj estetski i etički stav. Svako ima priliku da konkuriše da bude u žiriju. Kada je već u žiriju, ima pravo da sudi o onome što je gledao i na osnovu toga donosi odluke.

Jako puno ljudi je sklono podozrenju i skloni su svaku odluku žirija da stave na određen sud. Onda se javljaju te neprimjerene zamjerke. One su zastupljene i veoma česte na tim festivalima. Ovdje još niko nije izrazio sumnju ni u šta jer je to mjera vrijednosti po mišljenju onih koji su platili ulaznicu, došli i vidjeli. Oni imaju pravo da budu oduševljeni, ali i za pare koje su dali, imaju pravo i da vas gađaju paradajzom.

Nama je u interesu da dođe publika na TKT Fest, ali i da svake večeri budu neki drugi ljudi, da se proširuje spektar publike koja dolazi i gledala pozorišne predstave, da se to ne zatvara u jedan krug od recimo 300 ljudi, koji su svake večeri na svim predstavama.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG