Pred šest godina zatvoren je jugoslavenski dio stalne izložbe u Memorijalnom muzeju u Auschwitzu. Te države više nije bilo, politički kontekst se jako promijenio, neki podaci na izložbi bili su neprecizni a neki pogrešni. Pred koju godinu gotovo sve postjugoslavenske države krenule su zajedno u pripremu novog postava. Tu je rad pri kraju, ali i dalje je neriješeno pitanje financiranja.
Kako vrijeme ide i kako se bliže kraju radovi povjesničara i muzealaca na pripremi zajedničkog postava izložbe na prvom katu paviljona 17 Memorijalnog muzeja u Auschwitzu u kojem će sudjelovati gotovo sve postjugoslavenske države, procjena troškova obnove tog paviljona sve je viša. Kako do novca, koji se sa prvotno potrebnih 300.000 eura popeo na oko 2.000.000 eura za obnovu prostora i postavljanje izložbe?
Na sastanku predstavnika država sljednica eks-Jugoslavije u svibnju u Ljubljani dogovoreno je da će se obratiti zajedničkim pismo Europskom parlamentu, ali to pismo još a nije poslano, upozorila je Vesna Teršelič iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta. Zato je ona podržala zahtjev radne grupe koja radi na novom zajedničkom postavu post-jugoslavenskih država prema nacionalnim ministarstvima kulture tih zemalja.
„Zato što bi bilo vrlo važno da ova izložba uđe u proračune za sljedeće tri godine. Riječ je o višegodišnjem poduhvatu. To nije nešto što se mora iz proračuna izdvojiti odmah – može se izdvajati više godina“, napomenula je Teršelič.
Suradnja eksperata na pripremi novog zajedničkog postava započela je na sastancima u Beogradu i Sarajevu 2012. godine, na inicijativu UNESCO-a, podsjetila je hrvatska članica rane grupe, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić.
„Tada je započela ta naša suradnja, koja je završila tima da imamo neki ne scenario, ali bar sinopsis novog izložbenog prostora“, kaže Nataša Mataušić.
Delikatno pitanje oko Kosova
Kako među post-jugoslavenskim državama koje sudjeluju u ovom projektunije spomenuto Kosovo, pitali smo je li to zbog toga što nitko s Kosova nije stradao u Auschwitzu, ili zbog aktualnih prijepora na relaciji Beograd – Priština?
Olga Manojlović Pintar iz Instituta za noviju istoriju Srbije kazala je da je izvjestan broj žrtava sa Kosova evidentiran, a da su razgovori započeli 2011. godine sa nekadašnjim republikama kao državama sljednicama.
„Kako će se stvari ubuduće odvijati – ja ne znam. Naravno da je ovo vrlo delikatno pitanje koje se tiče političkog odnosa Srbije i Kosova, ali ja verujem da će se – s obzirom na činjenicu da smo se mi odredili da su žrtve logora Auschwitz ono što nas primarno interesuje, a ne rešavanje delikatnih političkih pitanja - sigurno naći rešenje ovog problema, ako on bude posmatran kao problem“, konstatirala je Olga Manojlović Pintar.
Koji su motivi Makedonije da sudjeluje u ovom projektu, pojasnio je za naš radio glavni izvršni direktor Memorijalnog muzeja holokausta Jevreja iz Makedonije Goran Sadikario.
„Republika Makedonija ima veoma maleni broj Jevreja koji su ubijeni u Auschwitzu – to je nekih desetak ljudi koji su transportovani iz Francuske i koji su završili u Auschwitzu. Za vreme Drugog svetskog rata Makedonija je bila pod bugarskom okupacijom tako da su Jevreji iz Makedonije njih 7144, što je 98 posto, deportovani u Treblinku. Međutim, bez obzira na to, poanta je da se prikažu žrtve i Makedonija kao deo Jugoslavije pre okupacije, i smatrali smo da treba da učestvujemo u stvaranju ove izložbe“, pojašnjava Sadikario.
Kustos u Narodnom muzeju Crne Gore Miloš Vukanović podsjetio je za naš radio da je u Crnoj Gori do Drugog svjetskog rata bila razmjerno mala zajednica nedavno doseljenih Židova, koji su radili kao zanatlije, trgovci i slično:
„Međutim, tokom Drugog svetskog rata veliki broj Jevreja iz svih krajeva Jugoslavije našao je utočište u Crnoj Gori, i to je ta priča koju mi želimo da ispričamo, to jest da su stanovnici Crne Gore svih religijskih pozadina, znači - pravoslavci, katolici i muslimani - krili Jevreje tokom Drugog svetskog rata.“
U Auschwitzu su stradali ljudi iz svih dijelova tadašnje Jugoslavije. Samo iz Hrvatske stradalo ih je 10.000 – 8.000 Židova i 2.000 antifašista. Svaka će država obraditi nekoliko priča o individualnim žrtvama, ali i o zločincima.
