Priredila: Ena Stevanović
Ujedinjene nacije će slijedećeg ponedjeljka implementirati Rezoluciju 65/309 koju je 11. jula 2011. jednoglasno usvojila Generalna skupština UN-a i tako stavila pitanje sreće na dnevni red.
Svjetske industrijske sile i velike kompanije su zaključane u razarajućem ekonomskom sistemu i nisu spremne na promjene koje se tiču ekoloških i društvenih izazova našeg doba.
Međutim, mala himalajska kraljevina Butan koja ima samo 700 hiljada stanovnika im dolazi upomoć. Butan, jedina država na svijetu koja mjeri napredak razinom zadovoljstva svojih građana, će slijedeće sedmice voditi UN-ovu konferenciju u New Yorku i to sa velikim ambicijama.
„Svijest o tome da je težnja za srećom ključni cilj“ i „prepoznavanje činjenice da BDP ne odražava sreću i zadovoljstvo građana“ su osnovne ideje koje će Butan predstaviti na 66.sjednici Generalne skupštine UN-a.
„Možda nije primjereno da se tako mala zemlja kao što je Butan usuđuje davati savjete svijetu,“ poručuju iz vlade Butana. Međutim, „kontinuirani ekonomski rast i beskonačna ekspanzija u ovom prolaznom i ograničenom svijetu nije tako nužna. Zapravo, globalno ekonomsko usporavanje daje priliku prirodi da se odmori, ublažava stres, daje više slobodnog vremena kako bismo bili sigurniji i samopouzdaniji i kako bismo poboljšali kvalitet naših života.“
Veliki broj poznatih i utjecajnih osoba će govoriti na ovom sastanku. Sastanak će video porukom otvoriti Njegovo Visočanstvo Princ od Wales-a. Dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz će govoriti o „indikatorima sreće“ isto kao i Jeffrey Sachs, ekonomist i direktor Earth instituta Univerziteta Columbia. Kralja Jigme Khesar Namgyela će predstavljati butanski premijer, s obzirom da je od 2007. Butan konstitucionalna monarhija.
Zadovoljstvo kao ključna mjera rasta
Ne samo da Butan želi predstaviti novi ekonomski plan na Rio +20 konferenciji u junu, već želi kreirati i novi globalni pokret zasnovan na novom Bretton Woods sporazumu.
Oni tvrde da kreatori originalnog sporazuma, koji su uveli BDP kao globalnu mjeru napretka, nisu razmotrili prirodna ograničenja za potporu ljudske aktivnosti.
Skupa sa nadom za novu budućnost dolazi i opravdano upozorenje: „Nama treba nova održiva ekonomska paradigma, s novim mjerama napretka, sustavom obračunavanja i regulatornim institucijama ako želimo spasiti čovječanstvo i spriječiti katastrofu. Ovo je naša slamka spasa prije nego što bude prekasno.“
Butan se trudi da doista i čini to o čemu govori. Prije četiri godine je premijer Jigmi Y Thinley uveo mjeru globalnog nacionalnog zadovoljstva (GNH) kao osnovu javne politike. Ovaj termin je uveo bivši butanski kralj Jigme Singye Wangchuck još 1972.godine.
Butanski ustav zahtijeva da najmanje 60 posto države bude pokriveno šumama, a poljoprivredna proizvodnja mora biti 100 posto organska. Životni vijek je udvostručen u preotekle dvije generacije i 99 posto djece školske dobi pohađa školu.
Ekonomist Sachs se slaže sa ovim pristupom i tvrdi da je „nenormalna težnja za profitom prijetnja za sviju nas“ te da je američki ekonomski sistem proizveo „društvo sklono ovisnostima“. Njegove ambicije su nešto manje - on očekuje da će mjera sreće biti uvrštena na listu Un-ovih dugoročnih razvojnih ciljeva (SDG).
Bez obzira na ishod, Butan je očito privukao pažnju više od 600 političara, ekonomista, akademika te vjerskih vođa iz cijelog svijeta.
Konferencije o mjeri globalnog zadovoljstva (GNH) su do sad održane na Tajlandu, u Kanadi, Nizozemskoj i Brazilu.
Jean Timsit, pariški odvjetnik i umjetnik koji je financirao izdavanje knjige „Operacionalizacija globalnog nacionalnog zadovoljstva“ kaže da su ove konferencije dale podsticaj francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju da angažira Stiglitza, dobitnicu Nobelove nagrade Amantyju Sen i francuskog ekonomistu Jean-Paula Fitoussija da sprovedu studiju pod nazivom „ekonomski učinak i socijalni progres“ u kojoj se pominju i indikatori sreće, uključujući šetanje, čitanje i seksualne aktivnosti.
„Civilizacija koju gradimo zavisi od načina na koji obavljamo stvari, jednostavno iz razloga što to mijenja vrijednost koju dajemo određenim stvarima. Ne govorim samo o tržišnim vrijednostima“, napisao je Sarkozy u predgovoru ove studije.
Život u skladu s prirodom
Butanska vlada navodi da ideja sreće „nema ništa zajedničko sa svakodnevnom upotrebom te riječi kojom se opisuje trenutno raspoloženje. Ovaj termin se odnosi na duboki, trajni osjećaj zadovoljstva, život u skladu s prirodom, našom sredinom i ostalim ljudskim bićim te sa našom kulturom i duhovnim naslijeđem.“
„Moderni svijet, a posebno ekonomski sistem danas promovira upravo suprotno- osjećaj otuđenosti od prirode i jedni od drugih, njegovanje vlastitih interesa i materijalne dobiti, degradaciju prirodnog i kulturnog naslijeđa i stres.“
Iako je ova kritika trenutnog ekonomskog sistema vrlo uobičajena, neka od predloženih rješenja su zapravo osvježavajuće nova.
Nacrtom rezolucije se predlažu mjere koje uključuju prava i obrazovanje žena, potporu lokalnih ekonomija i snažnu lokalnu mrežu, osnaživanje društvene podrške kroz porodicu, zajednicu i radna mjesta i promoviranje kreativnih i odgovornih medija.
Za ekološku održivost se predlaže investiranje u održivu infrastrukturu kao što je obnovljiva čista energija, poreze i aukcijske sustave za redukciju emitovanja štetnih gasova. Također se zahtijeva poticajna, a ne pretjerana materijalna konzumacija, što uključuje i zabranu emitiranja reklama djeci.
Kako bi se ohrabrila socijalna pravednost, ovim nacrtom se predlaže sprječavanje privatizacije javnih dobara, podrška i poticaj kooperativnom vlasništvu, uvođenje pravednih trgovinskih sistema i tehnološki transfer koji bi omogućio zemljama u razvoju da unaprijede svoje proizvodne metode.
S obzirom na budističku tradiciju Butana, ne čudi što je njihova filozofija zasnovana na ideji zajedništva. Kako bi došlo do održivog razvoja, potrebno je ubijediti i ostatak svijeta da se promijeni.
„Svaka država je dio mnogo većeg svijeta koji povezuje zajednička sudbina i budućnost. Nijedna država ne može imati potpunu korist od prihvaćanja i implementacije nove ekonomske paradigme ukoliko cijelo čovječanstvo ne djeluje zajednički. Naši prošli neuspjesi i naše trenutne suze nam daju razlog da to i učinimo.“
Ujedinjene nacije će slijedećeg ponedjeljka implementirati Rezoluciju 65/309 koju je 11. jula 2011. jednoglasno usvojila Generalna skupština UN-a i tako stavila pitanje sreće na dnevni red.
Svjetske industrijske sile i velike kompanije su zaključane u razarajućem ekonomskom sistemu i nisu spremne na promjene koje se tiču ekoloških i društvenih izazova našeg doba.
Međutim, mala himalajska kraljevina Butan koja ima samo 700 hiljada stanovnika im dolazi upomoć. Butan, jedina država na svijetu koja mjeri napredak razinom zadovoljstva svojih građana, će slijedeće sedmice voditi UN-ovu konferenciju u New Yorku i to sa velikim ambicijama.
„Svijest o tome da je težnja za srećom ključni cilj“ i „prepoznavanje činjenice da BDP ne odražava sreću i zadovoljstvo građana“ su osnovne ideje koje će Butan predstaviti na 66.sjednici Generalne skupštine UN-a.
„Možda nije primjereno da se tako mala zemlja kao što je Butan usuđuje davati savjete svijetu,“ poručuju iz vlade Butana. Međutim, „kontinuirani ekonomski rast i beskonačna ekspanzija u ovom prolaznom i ograničenom svijetu nije tako nužna. Zapravo, globalno ekonomsko usporavanje daje priliku prirodi da se odmori, ublažava stres, daje više slobodnog vremena kako bismo bili sigurniji i samopouzdaniji i kako bismo poboljšali kvalitet naših života.“
Veliki broj poznatih i utjecajnih osoba će govoriti na ovom sastanku. Sastanak će video porukom otvoriti Njegovo Visočanstvo Princ od Wales-a. Dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz će govoriti o „indikatorima sreće“ isto kao i Jeffrey Sachs, ekonomist i direktor Earth instituta Univerziteta Columbia. Kralja Jigme Khesar Namgyela će predstavljati butanski premijer, s obzirom da je od 2007. Butan konstitucionalna monarhija.
Zadovoljstvo kao ključna mjera rasta
Ne samo da Butan želi predstaviti novi ekonomski plan na Rio +20 konferenciji u junu, već želi kreirati i novi globalni pokret zasnovan na novom Bretton Woods sporazumu.
Oni tvrde da kreatori originalnog sporazuma, koji su uveli BDP kao globalnu mjeru napretka, nisu razmotrili prirodna ograničenja za potporu ljudske aktivnosti.
Skupa sa nadom za novu budućnost dolazi i opravdano upozorenje: „Nama treba nova održiva ekonomska paradigma, s novim mjerama napretka, sustavom obračunavanja i regulatornim institucijama ako želimo spasiti čovječanstvo i spriječiti katastrofu. Ovo je naša slamka spasa prije nego što bude prekasno.“
Butanski ustav zahtijeva da najmanje 60 posto države bude pokriveno šumama, a poljoprivredna proizvodnja mora biti 100 posto organska. Životni vijek je udvostručen u protekle dvije generacije.
Butanski ustav zahtijeva da najmanje 60 posto države bude pokriveno šumama, a poljoprivredna proizvodnja mora biti 100 posto organska. Životni vijek je udvostručen u preotekle dvije generacije i 99 posto djece školske dobi pohađa školu.
Ekonomist Sachs se slaže sa ovim pristupom i tvrdi da je „nenormalna težnja za profitom prijetnja za sviju nas“ te da je američki ekonomski sistem proizveo „društvo sklono ovisnostima“. Njegove ambicije su nešto manje - on očekuje da će mjera sreće biti uvrštena na listu Un-ovih dugoročnih razvojnih ciljeva (SDG).
Bez obzira na ishod, Butan je očito privukao pažnju više od 600 političara, ekonomista, akademika te vjerskih vođa iz cijelog svijeta.
Konferencije o mjeri globalnog zadovoljstva (GNH) su do sad održane na Tajlandu, u Kanadi, Nizozemskoj i Brazilu.
Jean Timsit, pariški odvjetnik i umjetnik koji je financirao izdavanje knjige „Operacionalizacija globalnog nacionalnog zadovoljstva“ kaže da su ove konferencije dale podsticaj francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju da angažira Stiglitza, dobitnicu Nobelove nagrade Amantyju Sen i francuskog ekonomistu Jean-Paula Fitoussija da sprovedu studiju pod nazivom „ekonomski učinak i socijalni progres“ u kojoj se pominju i indikatori sreće, uključujući šetanje, čitanje i seksualne aktivnosti.
„Civilizacija koju gradimo zavisi od načina na koji obavljamo stvari, jednostavno iz razloga što to mijenja vrijednost koju dajemo određenim stvarima. Ne govorim samo o tržišnim vrijednostima“, napisao je Sarkozy u predgovoru ove studije.
Život u skladu s prirodom
Butanska vlada navodi da ideja sreće „nema ništa zajedničko sa svakodnevnom upotrebom te riječi kojom se opisuje trenutno raspoloženje. Ovaj termin se odnosi na duboki, trajni osjećaj zadovoljstva, život u skladu s prirodom, našom sredinom i ostalim ljudskim bićim te sa našom kulturom i duhovnim naslijeđem.“
„Moderni svijet, a posebno ekonomski sistem danas promovira upravo suprotno- osjećaj otuđenosti od prirode i jedni od drugih, njegovanje vlastitih interesa i materijalne dobiti, degradaciju prirodnog i kulturnog naslijeđa i stres.“
Iako je ova kritika trenutnog ekonomskog sistema vrlo uobičajena, neka od predloženih rješenja su zapravo osvježavajuće nova.
Nacrtom rezolucije se predlažu mjere koje uključuju prava i obrazovanje žena, potporu lokalnih ekonomija i snažnu lokalnu mrežu, osnaživanje društvene podrške kroz porodicu, zajednicu i radna mjesta i promoviranje kreativnih i odgovornih medija.
Za ekološku održivost se predlaže investiranje u održivu infrastrukturu kao što je obnovljiva čista energija, poreze i aukcijske sustave za redukciju emitovanja štetnih gasova. Također se zahtijeva poticajna, a ne pretjerana materijalna konzumacija, što uključuje i zabranu emitiranja reklama djeci.
Kako bi se ohrabrila socijalna pravednost, ovim nacrtom se predlaže sprječavanje privatizacije javnih dobara, podrška i poticaj kooperativnom vlasništvu, uvođenje pravednih trgovinskih sistema i tehnološki transfer koji bi omogućio zemljama u razvoju da unaprijede svoje proizvodne metode.
S obzirom na budističku tradiciju Butana, ne čudi što je njihova filozofija zasnovana na ideji zajedništva. Kako bi došlo do održivog razvoja, potrebno je ubijediti i ostatak svijeta da se promijeni.
„Svaka država je dio mnogo većeg svijeta koji povezuje zajednička sudbina i budućnost. Nijedna država ne može imati potpunu korist od prihvaćanja i implementacije nove ekonomske paradigme ukoliko cijelo čovječanstvo ne djeluje zajednički. Naši prošli neuspjesi i naše trenutne suze nam daju razlog da to i učinimo.“
