Dostupni linkovi

logo-print

Umro urednik Washington posta u vrijeme Watergatea


Ben Bradlee

Ben Bradlee

Ben Bradlee, urednik stare škole koji je vladao Washington postom sa stilom dobro obučenog megdandžije, vulgarnog vokabulara u vrijeme kada je taj list pomogao obaranje predsjednika Richarda Nixsona, umro je u utorak u 93-godini.

Bredlee je umro prirodnom smrću u svojoj kući u Vašingtonu, objavio je Post, koji je krajem prošlog mjeseca izvjestio da je dobio stalnu zdravstvenu pomoć nakon što je posljednjih nekoliko godina patio od Alchajmerove bolesti.

Kao glavni urednik od 1968. do 1991., Bradlee je postao jedna od najvažnijih figura u Vašingtonu, kao i dio novinarske istorije, dok je Washington post transformisao od jutarnjeg dnevnog lista do jedne od najuglednijih i najrespektabilnijih publikacija u SAD.

Bradleejev rad na vođanju mladih reportera Boba Woodwarda i Carla Bernsteina dok su pratili provalu u štabu Demokratske stranke u kancelariji Watergate i okolnom apartmanskom kompleksu do Nixsona u Bijeloj kući, slavljen je, od novinarskih škola do Holivuda.

Post je dobio Pulitzerovu nagradu za pokrivanje skandala Watergate, što je prisililo predsjednika Richarda Nixona na ostavku pod prijetnjom opoziva avgusta 1974.

Bradlee je dao Woodwardu i Bernasteniu dozvolu da prate skandal i snažno im pomagao u pokrivanju, odobravao njihovo korištenje neidentifikovanog izvora "Duboko grlo", a list je objavio oko 400 članaka o Watergateu za više od 28 mjeseci.

Način na koji je Post pratio aferu - uz knjigu i film "Svi predsjednikovi ljudi" - inspirisao je generacije istraživačkih novinara koje su uslijedile.

“Mislim da je glavna lekcija Watergatea bila istrajnost Washington Posta,” Bradlee je svojevremeno izjavio za American Journalism Review. “Činjenica da smo bili uporni, i da smo se kladili na pravog (dakle, pobjedničkog) konja. Mislim da je to bilo vrlo poučno i za izdavače.” pojasnio je.

Uznemiravanje predsjednika bio je Bradleejeva karakteristika. Post se 1972. pridružio New York Timesu u obajavljivanju serije priča baziranih na Pentagon paprima (Pentagon Papers), tajnom vladinom nalogu o odlukama u vezi rata u Vijetnamu, i pored velikog zakonskog pritiska kojem su bili izloženi. Post je takođe otkrio detalje iranskog-kontra skanadala koji je Ronalda Regana lansirao u Bijelu kuću.

Prijatelj sa JFK

Ja mislim da ovo pokazuju da (promovisanje slobodne štampe) sistem funkcioniše“, govorio je Bradlee „Divno je kontrolisati vlade koje nijesu u potpunosti pažljive u provođenju svoje politike“.

Bradlee je bio blizak prijatelj sa jednim predsjednikom, John F.Kennedyjem, koji mu je bio susjed u vašingtonskom distriktu Džordžtaun kada je Bradlee bio izvještač Newsweeka. On je 1975. napisao knjigu pod naslovom „Razgovori sa Kennedyjem“

Bradlee je rekao da nikada nije znao o takvim Kennedyjevim sitnim grijesima kao što je afera koju je predsjednik imao sa Judith Exner, ženom za koju se govorilo da ima veze sa organizovanim kriminalom. Bradlee je kasnije rekao da bi, da je znao, bio prisiljen razotkriti tu vezu i vjerojatno uništiti svoje prijateljstvo s Kennedyjem.

Woodward je jednom opisao Bradleeja kao "Kirka Douglasa kao komandanta ratne podmornice." Uvijek uredno i skupocjeno odjeven, predstavljao je poletan lik u Postovoj redakciji, gdje je držao vlast s vatrenim i naglim ponašanjem, britkog uma, šepurići se.

Bernstein je rekso CNN da je Bradlee bio „najstimultaivnija i najupečatljivija fugura sa kojom je radio i za koju je radio.Znate to su klišei koji ljudi obično koriste, ali ovoga puta to jeste zaista slučaj“, pojasnio je.

“Njegov život je zaista bio posvećen istini“ dodao je Bernistein.

Bradlee je takođe bio poznat po svom tupom načinu izražavnja.

“Jedna od prvih stvari koju primijetite kod Bena, u oba slučaja i pisanom i ličnom Benu, je vokabular, njegov običan jezik, njegova sklonost ka jednolinijskim rečenicima i sočnim frazama", napisao je Jeff Himmelman u njegovoj biografiji „Vaš u istini“ („Yours in truth“).

Psovati sa Benom daje vam osjećaj da ste dio njegovog kluba, kluba koji ništa ne uzima previše za ozbiljno“, opisao je.

Bradlee je takođe bio prepoznatljiv i u vašingtonskim socijalnim krugovima zajedno sa svojom trećom ženom, bivšom reporterkom Posta, Sally Quinn, koja je bila mlađa od njega 20 godina.

Od policijaca da političara

Ben Bradlee

Ben Bradlee

Benjamin Crowninshield Bradlee je rođen u Bostonu na 26. avgusta 1921., u aristokratskoj porodici.Studirao je na Harvardu i služio na mornaričkom razaraču na Pacifiku tokom Drugog svjetskog rata, prije nego što je otvorio New Hampshire novine 1946.godine.

Njegova karijera u Washington Postu počela je 1948., kao policijskog reportera. Prekinuo je tu karijeru kada je postao press ataše ambasade SAD-a u Parizu, zatim pariski dopisnik Newsweek magazina i potom šef njihovog vašingtonskog biroa.

Vratio se u Post, kada je imenovan za menadžera urednika 1965., da bi glavni urednik postao 1968., i tu je poziciju zadržao do penzionisanja 1991.

Kada se provala Watergate dogodila a Bijela kuća je odbacila kao trivijalnu, Bradlee je bio skeptičan u vezi istraživačkih napora Woodwarda i Bernsteina.No, nakon što je u jednom trenutku osjetio da su na naišli na nešto veliko - da su provalnici angažovani u Nixonovom štabu za njegov predsjednički reizbor – postako ih je.

Postov izdavač, Katharine Graham je podržalia Bradleeja kada je Nixonova administracija pokušala ugušiti objavu Pentagon Papersa i ponovno ga podržala kada je gurnuo Woodwarda i Bernsteina dublje u Watergate.Njihov rad dao je nove konture američkom novinarstvu.

"Bilo je predivno ironično da je čovjek koji toliko nije volio – niti je ikada razumio štampu - učinio toliko toga za jačanje ugleda štampe, a posebno Washington Posta," Bradlee napisao u uvodu svojih memoara, "Dobar život, mislići na Nixona. "U svojem najmračnijem trenutku, on je dao najbolje trenutke štampi."

Woodward, Bernstein i Bradlee bili su jedini ljudi u Postu koji su znali identitet Dubokog grla, izvora koji je otkrio ključne tajne Nixon Watergate afere na tajnim sastancima u Postu.

Mark Felt, bivši broj 2. dužnosnik FBI, objavio je 2005., godine da je on bio Duboko grlo, ali je Bradlee izjavio da nije tražio od svojih novinara da mu otkriju identitet izvora sve dok Nixon nije podnio ostavku.

Glumac Jason Robards osvojio je Oscara za ulogu Bradleeyija u filmu „Svi predsjednikovi ljudi."

Bradlee je takođe bio glavni u Postu i kada se ovaj mediji propisno oburukao.Godine 1981., dnevnik je vratio Pultitzerovu nagradu koju je osvojila Janet Cook, nakon što se utvrdilo da je novinarska priča o jednom osmogidišnjaku narkomanu izmišljena.

Pod Bradleejevom uredničkom palicom, Post je udvostručio svoj urednički tim na 600 ljudi, povećao budžet sa tri miliona dolara na 60 miliona, i ostvario broj čitalaca između 446.000 do 802.000.

Ben Bradlee

Ben Bradlee

Američki predsjednik Barack Obama nagradio je Bradleeja sa najvećim državnim civilnim priznanjem SAD.

Istinski novinski čovjek, on je transformisao Washington Post u jednu od najboljih novina u zemlji i sa njim na čelu, rastuća armija reportera obajvila je Pentagon papire, otkrila Watergate, i ispričala priče koje su trebale biti ispričane –priče koju su nam pomogle da razumijemo naš svijet i jedni druge malo bolje“, rekao je Obama.

Bradlee se ženio tri puta, posljednji put 1978. za Sally Quin, jednu od najpoznatijih autorki Posta. Ima jednog sina iz prvog braka Benjamina, kćer i sina Dominca i Marinu iz drugog braka, i sina Quina iz trećeg sa Sally.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG