Dostupni linkovi

logo-print

Umjetnost u New Yorku: Imigrantske iluzije


Brooklyn Bridge

Brooklyn Bridge

Courtney Brocks (RSE), priredila: Sabina Čabaravdić

Dvoje kirgiskih umjetnika napravili su instalaciju koja osvjetljava “izgubljenost” imigranata koji iz centralne Azije stižu u New York. Mnogi su od njih napustili svoje domove u potrazi za boljim životom, a sad su izolirani i rade teže fizičke poslove.

Gulnara Kasmalijeva i Muratbeg Djumalijev, umjetnici iz Bišeka, u Winkleman galeriji u New Yorku su postavili četiri monitora na kojim trojica Kirgistanaca i jedan Uzbek govore o svojim iskustvima u ostvarenju “američkog sna”.
Muratbeg Djumalijev, umjetnik: Kad u svojim domovinama maštaju o Sjedinjenim državama, ružičasta slika je New York na primjer. A kad izvjesno vrijeme žive na američkom tlu, onda imaju iluziju o svojoj kući.

Na suprotnim zidovima, video instalacije prikazuju pogled iz metroa koji se, u slow motion, kreće preko Brooklyn mosta.

Te fotografije dopunjene su scenama iz svakodnevnog života u Brighton Beachu, njujorškom kvartu u kojem živi dijaspora s nekadašnjeg ruskog govornog područja.

Djumalijev kaže kako mu je ideja bila pokazati koliko su ljudi podložni iluzijama.

“Kad u svojim domovinama maštaju o Sjedinjenim državama, ružičasta slika je New York na primjer. A kad izvjesno vrijeme žive na američkom tlu, onda imaju iluziju o svojoj kući. Tako stalno “proizvode” iluzije, a ova instalacija govori upravo o tome - o ljudskim željama, zabludama, iluzijama, razočarenjima...”, kaže kirgiski umjetnik.

Četvoro imigranata, čije se priče “vrte” na ekranima, počesto svoja iskustva začinjavaju humorom. Jedna žena, koja je na Floridi radila kao sobarica, živahno govori o svojim najdražim klijentima te pominje biznismena koji gotovo da nije koristio hotelsku sobu, a ostavljao joj je 50 dolara bakšiša.

Prva godina je najteža

Ali onaj ozbiljni dio njihove poruke vrlo je jasan: život u Americi nije ono što su očekivali da će biti. Kirgiz srednjih godina kaže da je za većinu imigranata najteža prva godina.

"Mentalno, vjerojatno se pokušava zaboraviti sve ono što se dešava kod kuće, ali nakon godinu, godinu i pol, osobito ako nešto krivo krene s poslom, svi u glas uzvikuju - ja se vraćam”, priča ovaj čovjek.

Ilustracija

Ilustracija

Žene i muškarci imaju vrlo različita mišljenja o teškoćama s kojima se suočavaju u vezama, bilo da je partner stigao zajedno u SAD, ili je ostao kući.

Muškarci intervjuisani za ovu izložbu tvrde da je ženama lakše jer su prilagodljivije, a žene tvrde da je muškarcima jednostavnije jer mogu krenuti dalje i zaboraviti porodicu koju su ostavili iza sebe.

Djumaliev i Kasmalieva kažu da je recesija 2008. godine zapravo “dovela” najviše imigranata iz srednje Azije u New York, a da su se mnogi opredijelili i za odlazak u ruski glavni grad.

Oni koji dolaze u Big Apple, prema Djumalijevu, najčešće to urade ilegalno, što onda sužava mogućnosti zapošljavanja. Ilegalcima tako ostaju teški fizički poslovi, čišćenje ili posao dadilje, bez obzira kakvo obrazovanje imaju.

Brojni ostavljaju kućama čak i malu djecu i supruge, i to godinama. Djumalijev kaže da su ovu izložbu nazvali Brooklyn Bridge zato što su tim ljudima htjeli poslati poruku da se uvijek mogu vratiti svojim domovima.

“Novci koje šalju familijama jesu važni”, pojašnjava Djumalijev “ali isto tako je i važno da shvate kako dugogodišnjim odsustvovanjem razaraju porodicu i gube veze s prijateljima."

Nije stvar u tome da želimo reći kako je sve u Americi loše, kažu mladi umjetnici. To je jedinstvena zemlja gdje ima mjesta za sve. Jedna od intervjuiranih poručuje kaže da je u SAD nebitno ko si i da možeš preživjeti i naći svoje mjesto. Djumalijev i Kasmalijeva međutim hoće svojim instalacijama poslati poruku da se ne smiješ prepuštati iluzijama i da moraš imati na umu kako možda ipak neće svi pronaći svoje mjesto.
XS
SM
MD
LG