"Muzičko obrazovanje, struka i umjetnost su jedinstvene i neponovljive ljudske djelatnosti i kao takve zahtijevaju značajno veću podršku svojih društvenih zajednica", stoji u zaključku Deklaracije o priznavanju muzičkog obrazovanja, struke i umjetnosti koja je u srijedu jednoglasno usvojena na plenumu u Sarajevu u organizaciji Udruženja muzičkih/glazbenih i baletnih pedagoga Federacije BiH.
Ovim činom, muzičari i pedagozi umjetničke muzike u Bosni i Hercegovini žele ukazati na "zabrinjavajuće niski nivo ove grane umjetnosti", te podstaći vlast na hitno mijenjanje dugogodišnje loše prakse.
"Na žalost, više šutimo nego što govorimo. Juče u jednom intervjuu koji je pravio Radio Slobodna Evropa sa mnom pitali su me jesmo li mi (muzički umjetnici i pedagozi, op.a.) krivi za ovakvo stanje. Lično mislim da jesmo, a to govori i sam broj prisutnih na ovom skupu", rekao je Dževad Šabanagić, profesor, violinista i predsjednik Udruženja.
U intervjuu za naš radio Šabanagić je, između ostalog, istakao da je Bosna i Hercegovina najzaostalija muzička sredina u regiji, zahvaljujući nemaru vlasti.
"Mi nemamo obrazovane i kulturne ljude u vlasti. Kad bi postojali testovi za ministarska mjesta rezultati tih testova bi bili poražavajući. Neka pogledaju u drugim zemljama kako to izgleda, pa ako ne znaju onda, barem, neka kopiraju od onih koji znaju. Tu je esencija problema", navodi Dževan Šabanagić.
Šaroliki i veliki orkestri, kvalitetnija muzička naobrazba, bogatiji muzički život - slika je nekadašnje scene umjetničke muzike u Bosni i Hercegovini. Danas je borba za dignitet profesije.
"Profesor Zijo Kučukalić i ja smo među prvim profesorima koji su završili muzičku akademiju u Bosni i Hercegovini. Ono što sam danas slušao na plenumu ja doživljavam već 60 godina. Ukinuti su brojni orkestri. U Tuzli ste imali prvi simfonijski bosanskohercegovački big band, zatim brojne horove. Osnovao sam desetak škola oko Tuzle. Prva područna odjeljena su nastala u Tuzli, te se na taj način stvarala jedna baza za srednje škole. Godine 1957. sam otvorio srednju školu, a moj otac 1949. nižu školu. Danas nemamo takvih poduhvata. Mislim da je ključni problem taj što se umjetnička muzika ne smatra profitabilnom djelatnošću", kaže za RSE Čestmir Dušek (84), cijenjeni profesor i dirigent.
Sarajevo je nekad imalo tri profesionalna orkestra, danas djeluje samo Sarajevska filharmonija koja pored svog redovnog repertoara svira u operskim i baletskim predstavama.
"Smatram da bi Ministarstvo kulture Kantona Sarajevo trebalo ozbiljno planirati sredstva za operni orkestar jer kadra ima. Osim toga, kao jedina operna kuća u državi, sarajevska Opera bi svakako trebalo biti podržana i od federalnog Ministarstva kulture. Iako u teškim godinama poslije rata, sarajevska Opera sistematski obogaćuje svoj kadar. Ipak, potrebno je još mnogo truda, zalaganja i ulaganja da bi bili bolji i išli naprijed", kaže sopranistkinja i profesorka Adema Pljevljak Krehić, inače v.d. direktora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.
Kultura je kao duhovna hrana. Međutim, zbog načina na koji donosioci odluka postupaju, čini se da to nije slučaj u Bosni i Hercegovini.
"Nemaran odnos koji danas u BiH imamo prema kulturi, može se protumačiti tako da smo zadovoljni onim što imamo, da nam ne treba bolje, a ako je tako - onda i ne zaslužujemo bolje, čak i ovo što jedva držimo na životu treba ukinuti, zatvoriti ili dozvoliti da se sve uruši", kategorična je Samra Gulamović, direktorka Sarajevske filharmonije.
Deklaracija, koja je u srijedu jednoglasno usvojena, trebalo bi da motiviše i na "kreiranje jedinstvenog a ne podijeljenog muzičkog prostora".
"Dobro znamo iz našeg dosadašnjeg rada da rasparčavanje muzičkog školstva na fragmente koji se zovu kantoni ili entiteti, ne vodi ničemu osim osiromašenju muzičkog života i padu kvaliteta. U Bosni i Hercegovini imamo šest visokih muzičkih institucija koje odgajaju pedagoge. Nijedna od njih nije dobra, pa čak ni sarajevska Muzička akademija. Ona je najbolja, ali još uvijek nije dosegla neke evropske vrhunce, između ostalog, zato što imamo akademiju u Bijeljini, Banjaluci, Istočnom Sarajevu, zapadnom Mostaru, istočnom Mostaru... Čemu to? Tvrdim da je to rasipanje snaga i, naročito, studentskog kadra", kaže Ivan Čavlović, dekan Muzičke akademije Sarajevo.
Proizvodnja umjetničkog kadra koji se nema gdje zaposliti je priča za sebe.
"Školujemo buduće muzičare i takvih ljudi ima sve više, ali nemaju mogućnost da se zaposle, jer nema drugog niti trećeg orkestra, nema horova, nema osnovnih i srednjih škola", navodi Čavlović.
Položaj svih muzičko-obrazovnih ustanova u Federaciji BiH, prema riječima naših sagovornika, nije na odgovarajućem nivou.
"U Srednjobosanskom kantonu od 2001. godine imamo situaciju da su iz zakonskih okvira, odnosno iz društvenog i javnog interesa, izbačene osnovne glazbene škole. Položaj našeg Kantona (Srednjobosanski kanton, op.a.) je jedinstven unutar Federacije BiH gdje su jedino osnovne glazbene škole na sufinanciranju. Već to samo po sebi govori da se mi nalazimo u jako teškom položaju. Nemoguće je materijalno opstati", zaključuje Josip Dujmušić, direktor Osnovne glazbene škole Jakova Gotovca iz Novog Travnika.
