Slučaj Keljmendi i Hajdinaga: Otkup "grijeha" divlje gradnje

Samo nekoliko dana nakon što je crnogorsko tužilaštvo postiglo nagodbu sa bivšim gradonačelnikom Ulcinja i funkcionerom vladajućeg DPS-a Gzimom Hajdinagom da umjesto suđenja, zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja i omogućavanja bespravne gradnje na štetu opštine, ulcinjskom porodilištu uplati 10 000 eura, tužilaštvo je postiglo novi dogovor.

Tako je kontroverzni bosanski biznismen Naser Keljmendi, koga su pojedini mediji u regionu dovodili u vezu sa trgovinom narkotika, svoj grijeh u sferi bespravne gradnje u Ulcinju otkupio takođe sa 10 hiljada eura, uplativši po 5.000 ulcinjskom vrtiću “Solidarnost” i školi “Maršal Tito".

Prethodno je tužilaštvo prikupilo dokaze da je Keljmendi bez građevinske dozvole u Donjem Štoju kod Ulcinja izgradio hotel "Casa Grande", ali je slučaj riješilo primjenjujući Institut odloženog krivičnog gonjenja, nakon priznanja krivice.

Boris Raonić iz nevladine organizacije “Građanska alijansa” smatra da je kazna, i u jednom i drugom slučaju, neadekvatna.

“Mislim da je 10 hiljada eura preniska cijena koju moraju da plate i na taj način se obesmišljava svrha kažnjavanja kao uticaj na javno mnjenje i na druge javne funkcionere da ne čine takve stvari. I možda ključna stvar u kompletnoj priči je da li će nakon ovoga nadležne institucije, zaštitnik imovinskih prava građana i lokalna samouprava, nastaviti građansku parnicu protiv tih lica, pošto kada se taj institut primijeni više se protiv njih ne može voditi krivični postupak”, kazao je Raonić.

Ervin Spahić, član Skupštinskog odbora za pravosuđe iz vladajuće Socijaldemokratske partije, u dogovoru tužilaštva sa optuženim licima ne vidi ništa sporno pošto je Zakon predvidio takvu mogućnost.

“Mislim da je tužilaštvo u konkretnom slučaju presudilo onako kako treba, i da je ta nagodba shodno učinjem krivičnom djelu. Mi smo i sami tražili da postoje neka alternativna rješenja kako bi smanjili broj optužnica pred sudovima i mnogi sporovi brže rješavali. Možda nama bode oči što su ovo prvi slučajevi, ali će ih vjerovatno biti kasnije više”, navodi Spahić.

Jonica: Svojevrsna trgovina

Podsjetimo nezvanično se procjenjuje da je u Crnoj Gori više od 100 hiljada objekata podignuto bez građevinske dozvole. Zbog graditeljskog buma i raširenosti devastacije prostora, bespravna gradnja je još 2008. proglašena krivičnim djelom, za koje je zaprijećena i zatvorska kazna.

Upravo uzimajući u obzir tu činjenicu, kakva se poruka šalje odlukom tužilaštva da na primjeru zvučnih imena iz svijeta politike i biznisa, umjesto krivičnog gonjenja pristane na nagodbu?

“Jasna je poruka svakom onom koji zna koji su iznosi u pitanju i šta za njih predstavlja taj iznos, a koliko je sredstava na osnovu tih djela moglo da se ostvari. Više je nego simboličan, tako da svi ostali funkcioneri mogu da se nadaju da će i na njih novi standardi i novi iznosi biti primijenjeni. Nakon ovoga neće biti obeshrabreni da rade slične stvari širom Crne Gore, a vidimo brojne primjere, od primorja do sjevera i Nacionalnih parkova i naravno glavnog grada gdje je najradikalnija situacija”, kaže Boris Raonić.

Slično Raoniću misli i Snežana Jonica, članica Skupštinskog odbora za pravosuđe iz opozicione Socijalističke narodne partije.

“Na ovaj način šalje se poruka da svi koji imaju novca, koji imaju namjeru ili želju da negdje, nešto bespravno sagrade i na taj način izvrše krivično djelo, mogu slobodno da to rade jer će se nakon toga nagoditi sa tužilaštvom. Onda će im novac koji im je omogućio to da rade, poslije toga omogućiti da pokriju krivično djelo, jer će u sporazumu sa Ministarstvom, posljedice krivičnog djela pokriti opet novom uplatom“, kazala je Jonica.

Na pitanje da li to znači da se od prava u Crnoj Gori pravi svojevrsna trgovina, ona odgovara:

“Krivična djela se propisuju i kazne za njih se definišu, baš zbog toga da bi ukazale na potrebu da se ta djela ne vrše. Ukoliko Vi za propisano krivično djelo, unaprijed, već u prvom od mučnih slučajeva, pokazujete da je to nešto što se može kupiti, onda se to definitivno može nazvati trgovinom”.