Dostupni linkovi

logo-print
Ukrajina, zemlja sa gotovo 46 milijuna stanovnika, još je jednom na razmeđi Evrope i Rusije. Proevropski demonstranti na ulicama Kijeva traže pridruživanje EU, a ne „bratskoj Rusiji“.

Kada je pao komunizam 1989., svi su vjerovali da je i sovjetska, odnosno ruska priča završila. I ugledni američki spisatelj i filozof Francis Fukuyama bio je uvjeren da je nestankom Berlinskog zida, završila povijest.

Vjerovalo se da je to kraj i autoritarnim sistemima i planskoj, centraliziranoj, ekonomiji u čemu je Moskva bila šampion. Veliki dio svijeta se nadao da je demokracija nužnost i da će donjeti nove slobode i prosperitet. No, novo stoljeće je donijelo razočaranje.

Ono što je postignuto u devedesetima – širenje slobode, činilo se nezaustavljivim. Zemlje Istočne Evrope priključile su se ostatku kontinenta, razmontiran je apartheid u Južnoj Africi a Indija i Kina su postali svjetski ekonomski igrači.

No, u Iraku, Afganistanu, pa čak i u zemljama Arapskog proljeća, ideja zapadne demokracije, piše New York Times, po svemu sudeći je izgubljena. Rusija i bivše srednjoazijske, sovjetske, republike stvorile su novi oblik post komunističkih autoritarizma, a Kina nikada nije napustila prvotnu komunističku ideju, ali je shvatila, barem za sada, kako je kombinirati a snažnim ekonomskim rastom.

Državni kapitalizam najsnažniji je upravo u Ukrajini, čija se privreda mahom naslanja na rusku. Želeći se osloboditi te ovisnosti, Kijev je pružio ruku Bruxellesu, ali onda odustao zbog straha od ekonomskog i političkog pritiska Kremlja.

Foto galerija: Masovni protesti u Kijevu
Bruxelles, međutim, nije očekivao tako snažno uplitanje Moskve, a trebao je. Ukrajina je uvijek bila ruska prva i najbitnja teritorija za „osvajanje“.

Vladimir Putin bez ikakvog diplomatskog uvijanja je poručio Ukrajincima - plaćati će više cijene energije i suočiti se sa snažnijim barijerama na ruskom tržištu. Ukrajina je pred bankrotom, a dugovi za plin narasli su na više od dvije milijarde eura, što ruskom šefu države daje popriličnu moć.

Izvoz ukrajinskih proizvoda u Rusiju je od trenutka kada je najavljeno potpisivanje Sporazuma o pridruživanju i trgovini opao izmedju 10 i 50 posto. Mnogi Ukrajinci strahuju da će se to odraziti i na plaće, no protesti se ne smiruju.

Posljednjih dvadesetak godina građani Ukrajine suočavali su se s korupcijom, nesposobnošću, ali istovremeno i sa silom koju je koristila vlast. No, stasala je i jedna nova generacija mladih, obrazovanih ljudi, koji to više ne žele podnositi i šutke pristajati na takav život.

Chrystia Freeland, autorica knjige „Prodaja stoljeća: Ruska divlja vožnja od komunizma do kapitalizma“, u autorskom tekstu u „New York Timesu“ ističe da je borba Ukrajinaca važna, ne samo za njih, već i „za mnoge od nas kako bi shvatili što smo i gdje smo“.

Prema istraživanju javnog mijenja, 45 posto Ukrajinca je sklonije EU, a 14 posto Carinskoj uniji s Rusijom. Zanimljivo je i mnogi ukrajinski oligarsi, bliski partiji predsjednika Viktora Janukoviča, podržavaju sporazum s EU, jer se ne vide u Carinskoj uniji, kojom dominira Moskva.

Nekadašnji američki ambasador u Ukrajini John Herbst u časopisu „National interest“ dodaje kako je čak i „mala Moldavija“ koja se suočava sa sličnim pritiscima Moskve potpisala sporazum s EU, a i Gruzija se uspješno suprostavlja snažnim trgovinskim sankcijama Rusije.

Reakcija gradjana ovaj put je spontana i protesti nemaju lidera. Razlikuju se od Narandžaste revolucije koju je organizirala i vodila opozicija 2004. Današnji opozicionari, poput Vitalija Klička i Jurija Lucenka, pokušavaju „dostići“ demonstrante, koji su im skloni, ali nisu pod njihovom kontrolom.

„Washington Post“ kaže da različite grupacija demonstranata, imaju i različite političke stavove, od liberalnih do ekstremno desnih. Demonstranti su mladi, stari, urbani i ruralni. Ipak, mladi, rodjeni nakon pada Sovjetskog Saveza, čine i njaveću grupaciju.

Jedna od njih, 23-godišnja Anastasia Bondarenko, kaže: „Ukrajinu doživljavamo kao nezavisnu državu, ne kao malu Rusiju“.

Pojedini Ukrajinci, medjutim, sumnjaju da su prevelika očekivanja i od EU.

„Sporazum koji ima više od 2.000 stranica nikada nije preveden na ukrajinski, nitko ga do sada zapravo i nije pročitao. Kažu nam da su naglasci na evropskim vrijednostima, što je poprilično širok pojam“, prenosi Washington Post riječi 36-godišnjeg prevodioca iz Kijeva.

„Ja i moji prijatelji nemamo iluziju da će potpisivanjem Sporazuma s EU, zemlja preko noći promijeniti“, kaže Anastasia.„Svijesni smo da Evropa ima mnogo problema, ali ona ima odredjena pravila koja poštuje. Mi želimo da se i Ukrajina pridržava takvih pravila“, kaže mlada djevojka.

Kijev: Demonstracije iz ptičje perspektive
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG