Dostupni linkovi

logo-print

Ukrajina: Oslobađanje od komunističke ideologije


Uništen spomenik Lenjina u Krasnojarsku (Odesa)

Uništen spomenik Lenjina u Krasnojarsku (Odesa)

Robert Coalson

Krajem septembra 2014. godine, razdragani građani, mašući ukrajinskim zastavama uz povike "Slava u Ukrajini!" srušili su golemi kip Vladimira Iljiča Lenjina, osnivača Sovjetskog Saveza. Na svojoj Facebook stranici, ministar unutarnjih poslova Arsen Avakov nije žalio palog idola.

"Neka padne", napisao je. "Samo da ovaj krvavi komunistički idol više ne uzima nove žrtve."

Dramatično uništavanje Lenjinovih spomenika diljem Ukrajine u trenutku kada su proevropski protesti bili na vrhuncu, bilo je mnogo više od pukog rušenja jednog kipa. To je bio povratak na ključni socijalni, kulturni i psihološki proces koji je započeo padom Sovjetskog Saveza 1991., ali koji objektivno nikada nije završen. Proces obračuna s ostacima komunizma Vladimir Putin smatra jednako opasnim kao i mogućnost da Ukrajina uđe u Europsku uniju ili NATO.

Ukrajinski parlament je 9. aprila usvojio četiri opsežna zakona koji bi trebali rasčistiti s komunističkom ideologijom. Izmedju ostalog zabranjuju se sovjetski simboli, te izjednačavaju sa simoblima nacizma. Inicijatori zakona se nadaju da će ti akti značiti konačni i neopozivi raskid s ukrajinskom sovjetskom prošlosti - a samim time, i s Putinovom Rusijom.

"Svaka promjena košta", kaže Volodimir Viatrovič,direktor ukrajinskog Instituta za nacionalno sjećanje. "Ali mislim da su ti troškovi opravdani, jer je to način na koji se zemlja počinje mijenjati. Dovoljno je pogledati zemlje istočne Evrope (bivše zemlje sovjetskog bloka i baltičke države), koje su prošle proces raskidanja s komunističkom ideologijom. One su se transformirale u normalne ,demokratske države ".

"S druge strane," dodaje on, "zemlje poput Rusije ili Bjelorusije, gdje nije bilo takvog procesa, već je rehabilitirana sovjetska prošlost, te se države ubrzano kreću prema autoritarizmu."

Video: Rušenje Lenjinovog spomenika u Kramatorsku 17. aprila 2015.


Reakcije Moskve na ukrajinsku inicijativu o rašćišćavanju s komunističkom prošlosti su izrazito negativne. U saopćenju Ministarstva vanjskih poslova 10. aprila se kaže da se "ubrazno vodi borba protiv herojske prošlosti naroda Ukrajine".

"Označavanjem perioda od 1917-1991. za razdoblje borbe za neovisnost Ukrajine i proglašenje 'komunističkog totalitarnog režima' kao kriminalnog vremena u kojem se provodio 'državni teror', sadašnje ukrajinske vlasti pokušavaju izbrisati iz sjećanja milijuna Ukrajinaca stvarnu prošlost te zemlje u 20. stoljeću i njen stalan razvoj u sklopu Sovjetskog Saveza", dodaje se u saopćenju.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je 14. aprila da su novi zakoni "fatalni" za mirovni proces iz Minska koji bi trebao zaustaviti sukob između Kijeva i proruskih separatista u istočnoj Ukrajini .

Za Putinov Kremlj, komunistička prošlost je vrijeme ekonomskog napretka, socijalnog reda, te - što je najvažnije - pobjede nad nacističkom Njemačkom. No, za veliki broj Ukrajinaca, to je vrijeme gladi, terora i potiskivanja ukrajinskih nacionalnih težnji.

Široki paket zakona uključuje odredbe o centralizaciji i otvaranju svih tajnih arhiva iz doba Sovjetskog Saveza, jednaku osudu komunističkog i nacističkog totalitarizma u Ukrajini, zabranu nacističkih i komunističkih simbola, te počast "onima koji su se borili za ukrajinsku nezavisnost u 20. stoljeću", te uklanjanje komunističkih naziva ulica, trgova i drugih mjesta, kao i vodič za sjećanje na Drugi svjetski rat.

"Glavni motiv zastupnika koji su glasali za te zakone", kaže ukrajinski sociolog Viktor Neboženko, "bio je dati određeni ideološki odgovor na rusku agresiju.“

Neboženko dodaje da javnost u Ukrajini jasno podržava proces razlaska sa komunizmom. On kaže da je njegova agencija za istraživanje javnog mijenja "odavno" prestala provoditi istraživanja o ukrajinskim stavovima prema Lenjinu i Staljinu, a čak i „sami komunisti se više ne pridržavaju sovjetske ideologije."

Sasvim druga priča je preko granice, u Rusiji, kaže Lev Gudkov, šef ruskog Levada centra, agencije za istraživanje stavova javnosti. U Rusiji su, pozitivni i neutralni stavovi o Staljinu u stalnom porastu. Sada se Staljin smarta najvećom figurom u ruskoj povijesti, nadmašivši čak i povijesne divove poput Petra Velikog i Aleksandra Nevskog.

Državni mediji provode "sustavno trovanje javnog mnijenja" u korist Staljina i komunističkog sistema, ističe Gudkov.

Cilj državne propagande je smanjiti broj onih koji su protiv Staljina ili su pak ravnodušni prema njemu.

Poster ukrajinskog autora Yriya Neroslika

Poster ukrajinskog autora Yriya Neroslika

Prema anketi Levada centra iz marta, gotovo 37 posto Rusa ima pozitivan ili uglavnom pozitivan stav prema Staljinu; 29 posto je ravnodušnih; a samo 25 posto vidi Staljina kao negativnu ili uglavnom negativnu ličnost. Trideset i sedam posto anketiranih reklo je da ga poštuju ili suosjećaju s njim, dok je 30 posto izjavilo da su ravnodušni , a samo devet posto je reklo da ga ne vole ili da ga preziru.

Pozitivnim pričama o sovjetskom vremenu pokušavaju se izbrisati traume staljinizma, kažu analitičari. To je i korak prema ponovnom uspostavljanju represivnog aparata države koje bi moglo biti ugroženo ukoliko na vidjelo izađu zločini protiv sovjetskih naroda.

Britanski povjesničar Orlando Figes piše u svojoj knjizi „Šaptači“iz 2008. da je "ideja o zajedničkom sovjetskom cilju... pomogla ljudima da se pomire sa svojom patnjom, dajući im osjećaj da su i njihovi životi odigrali važnu ulogu u borbi za sovjetski ideal. Isto tako, ona pruža psihološko opravdanje za one koji su počinili zločine u doba staljinizma ili su sudjelovali u njima".

Sovjetska uloga u Drugom svjetskom ratu, ili, u Velikom domovinskom ratu, kako su ga Sovjeti nazivali, posebno je jaka, piše ovaj povjesničar.

Figes primjećuje da Dan pobjede, 9. maj, nije bio praznik u Sovjetskom Savezu do 1965. godine, kada je Leonid Brežnjev ponovno uspostavio čvrstu kontrolu, nakon djelomične destaljinizacije koju je proveo Nikita Hruščov.

Igor Kulik, ravnatelj Državnog arhiva službe sigurnosti u Ukrajini, ističe da novi zakoni ne zabranjuju ni jednu ideologiju ili političku stranku.

"Radi se o razumijevanju prošlosti", kaže on. "Neki govore da smo bacili u vjetar 70 godina prošlosti, no to nije točno. Našu prošlost moramo istražiti. Ali, ne možemo predati cijelu povijest u ovih 70 godina onima koji za stare sovjetske klišeje imaju samo riječi hvale."

Ukrajina je pokušala raskrstiti s komunizmom nekoliko puta od osamostaljenja – ali bez uspjeha. Najnoviji pokušaj može biti drugačija priča, jer odvija se na krilima Euromajdana, ali i sukoba s Rusijom.

"Želim naglasiti da novi zakon ineće staviti točku na ovo pitanje," kaže Volodimir Tiliščak, zamjenik direktora Instituta za nacionalno sjećanje Ukrajine.

"Samo smo odškrinuli vrata do konačnog prevladavanja posljedica totalitarizma, otvorili smo vrata povijesti koja nije puna mitova, a sve kako bismo razumjeli prošlost i stvorili vlastitu budućnost."

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG