Dostupni linkovi

logo-print

Knjiga "Ubijanje novca": Kako pare postaju papir


Novčić njemačke marke

Novčić njemačke marke

Ekonomska kriza, finansijsko tržište, stabilnost valuta i njihova vrijednost, sve su to kategorije kojima su se, do krize, bavili samo eksperti. Danas smo svi, ili gotovo svi, prinuđeni da se bavimo finansijama, tražeći načina kako da "pokrpimo" sve veće rupe u vlastitom budžetu. Kako izaći iz krize, pitanje je koje se najčešće postavlja, bez obzira dolazi li od strane običnih smrtnika ili najviših državnih zvaničnika.

Nema druge nego da vratimo ono što smo dužni, kaže holandski finansijski ekspert Edin Mujagić, i otkriva detalje svojih istraživanja o tome kako je srednjevjekovna Srebrenica spasila finansijski sistem tadašnje Evrope.

Ovih dana je u Holandiji izašla iz štampe treća po redu knjiga Edina Mujagića, pod nazivom "Ubistvo novca", gdje on ukazuje na trend kakvom smo danas svjedoci: novac, bez obzira o kakvoj valuti je riječ, iz dana u dan vrijedi sve manje. Sam Edin, koji je kao dijete u Holandiju došao iz rodnog Kozarca, da bi tamo postao cijenjeni univerzitetski predavač i finansijski ekspert, kaže:

Edin Mujagić

Edin Mujagić

„Mi – u bivšoj Jugoslaviji - imamo jako lošu istoriju što se tiče vrijednosti jugoslovenske valute. Baš zbog toga imamo ogromno povjerenje u valutu zapadnih zemalja – njemačku marku, na primjer. Samim tim je došlo do slike da je njemačka marka jako stabilna, da je vrijednost eura – otkad je uveden – jako stabilna. Međutim, kada se gleda na kupovnu moć njemačke marke, ona je opala skoro za 40 posto samo od 1970. godine. Kupovna moć eura koji postoji tek nekih dvanaest godina, za tih dvanaest godina opala je za 25 posto, znači, nešto što je 1999. godine bilo 100 eura, danas za tu istu stvar moramo dati 125 eura. To je u suštini isto kao da vam neko kaže: sve što imate ušteđeno – 25 posto ušteđevine morate baciti. Da je njemačka marka bila jaka valuta je iluzija. Ona je bila relativno jaka valuta. Bila je jaka kad se uporedi s italijanskom lirom, američkim dolarom. Međutim – od 'relativno jak' nemaš ništa ako je ta valuta izgubila 40 posto svoje vrijednosti.“

Mujagić aktuelnu krizu vidi kao logičan nastavak gradnje života i standarda - i države i svih nas u njoj - na balonima od sapunice, gdje je bilo sve manje stvarnog novca, a sve više kredita.

„Šta se desilo u cijeloj Evropi, u cijelom svijetu? Ne postoji familija koja nije uzela jedan, dva ili više zajmova na banci – da bi kupila kuću, auto, drugi auto, otišla na odmor. To je velika razlika između svijeta koji je postojao prije sredine osamdesetih godina. Neki stariji ljudi znaju vrlo dobro - neko ko je htio da kupi nešto novo, prvo je uštedio, pa onda kupovao. Mi smo sada u situaciji, kako firme, tako vlada i obični ljudi – svake godine su uzimali sve više i više zajmova. Došli smo do onog momenta kada se stari zajmovi moraju vratiti. Novac koji zaradimo danas vodi do ekonomskog rasta samo ako sutra odemo u grad i za njega kupimo nešto. Pošto smo godinama uzimali zajam nakon zajma, imamo ogromne dugove i došli smo u moment da dugovi moraju da se otplate. Novac koji zaradimo moramo da uplatimo u banku, da otplatimo stari dug. Mi taj novac više nemamo da bismo otišli u kupovinu“, navodi on.

Konačno, ovaj autor iznosi rezultat svojih istraživanja ekonomsko-finansijske istorije Evrope, gdje je, kako tvrdi, došao do saznanja da je bh. Srebrenica u periodu 1400. do 1450. spasila Evropu.

„Novac u to doba su bili zlatnici i srebrenjaci, koji su se pravili od čistog zlata i čistog srebra. Da bi se napravio taj novac u Evropi, bilo je mnogo rudnika iz kojih se vadilo srebro. Što se više i dublje kopa zemlja, to više vode izvire iz zemlje i na određenom nivou nije moguće ići dalje. Oko 1400. godine maltene svi rudnici srebra u Evropi došli su na svoj maksimum. Nije bilo nove tehnologije za ispumpavanje vode iz većih dubina i svi rudnici srebra u Evropi bili su zatvoreni. Nije više bilo sirovine da se pravi novi novac u Evropi. Svi ekonomski odnosi su stali. Srebrenica je u to doba bila jedini rudnik srebra u Evropi odakle se još uvijek mogla vaditi srebrena ruda. Ta srebrena ruda išla je prema Evropi, prema Veneciji, Beču, Londonu, gdje su se od srebra iz Bosne pravili novi novčići. Zahvaljujući srebru iz Bosne i Hercegovine evropska ekonomija u periodu od 1400. do 1450. godine bila je u mogućnosti da nastavi svoj rad“, kazao je Mujagić.

Danas je, nažalost, situacija nešto drugačija i dugačiji je raspored finansijskih moći, ali - ukazuje Mujagić - ostaje isti princip: ne trošiti preko svojih mogućnosti.
  • 16x9 Image

    Elvir Bucalo

    Novinar s diplomom Akademije likovnih umjetnosti i tri decenije iskustva, nakon rada na sarajevskoj 202-ci i Yutelu prijete i na nezavisnom radiju ISV za vrijeme rata, od 1997. izvještava iz Brisela za brojne bh. i međunarodne medija.

XS
SM
MD
LG