Dostupni linkovi

logo-print
Bez stabilnih javnih medija nema osiguranog profesionalizma, nema razvoja stabilne demokratije, a s obzirom na političko stanje u regiji Zapadnog Balkana nema ni zajamčenog mira i pomirenja. O transformaciji medija iz državnih u javne emitere razgovaralo se na međunarodnom simpoziju u Sarajevu, koji je okupio preko 50 sudionika iz regije.

Ključna pitanja za dobro funkcionisanje javnog servisa su stabilnost finansiranja, stabilnost uprave ili rukovođenja javnim servisom, te nezavisnost uređivačke politike, čime se ne može pohvaliti, ocjenjuju analitičari, nijedan javni servis u regiji. Posebno zabrinjavajuće stanje je u BiH.
Kesteris: Prva stvar koju treba uraditi u BiH je krenuti sa restruktuiranjem javnog servisa. Kada je u pitanju regija, određen napredak je postignut u transformaciji sa državnih na javne servise.

„Kao što smo rekli za BiH, situacija uopšte nije dobra. To smo naglasili i detaljno potkrijepili u Izvještaju o napretku gdje je rečeno da je potrebno izraditi nacrte dva zakona i uspostaviti određene administrativne okvire za pravilno funkcionisanje javnog servisa. Prva stvar koju treba uraditi je krenuti sa restruktuiranjem javnog servisa. Kada je u pitanju regija, određen napredak je postignut u transformaciji sa državnih na javne servise, i koliko god je on velik, ima mjesta za daljnje djelovanje“, kazao je Andris Kesteris, glavni savjetnik Evropske komisije u Generalnoj direkciji za proširenje.

Prema UNESCO-ovoj definiciji, javni servis stvoren je za javnost, javno je finansiran i javnost ga nadzire. On nije niti komercijalan niti državni, slobodan je od političkoga uplitanja i od pritisaka komercijalnih sila. Javni servis informira, obrazuje, ali i zabavlja slušatelje i gledatelje. Tek uz osiguran pluralizam, programsku raznolikost, uredničku neovisnost, primjereno financiranje, odgovornost i transparentnost, javni servis može služiti kao temelj demokracije.

Koliko je ova definicija primjenjiva kada je u pitanju BiH, Dejvid Luis iz Evropske radiodifuzne unije, kaže:

„Ono zbog čega je moja organizacija zabirnuta je činjenica da u BiH ne postoji stabilnost javnog servisa. Imali smo jednog generalnog direktora, kojeg je odbor smijenio, pa je on završio na sudu, imali smo drugog, sad imamo faktički trećeg. Sve to utiče na održivost i konzistetan rad ovog servisa. Ono što mora postojati je takav način rukovođenja, takva vrsta uprave u kojoj generalni direktor može da donosi i realizira strategiju, da ga ne ometaju politički predstavnici i odbori, jer, kao što znate, odbor utiče na rad direktora, političari utiču na rad odbora - i iskreno se nadam da će se ovo uskoro promijeniti“.

Belmin Karamehmedović, v. d. direktor BHRT-a, nije preveliki optimista.

„Mogu vam za to dati jedan konkretan primjer. Prije nekoliko mjeseci direktorica Unije evropskih javnih emitera uputila je jedno otvoreno pismo svim institucijama u BiH - Parlametnu, Vijeću ministara, svim onima koji bi na neki način trebali omogućiti javnom servisu da obavlja svoj posao onako kako treba. I možete li pogoditi? Niko se nije udostojio čak ni da odgovori na to pismo“, navodi Karamehmedović.

Mandić: Publika nije odmakla od koncepta državne televizije

Kako javnost, s druge strane, reagira na neprestane cenzure? Šta možemo, primjerice, zaključiti iz trenutne USKOK-ove istrage zbog malverzacija s Fimi Medijom u Hrvatskoj, gdje su neki urednici direktno povezani sa crnim fondovima jedne političke partije?

Na ova pitanja Josip Primorac, iz Upravog odbora HRT-a, nije želio odgovoriti, ali jeste o, kako kaže, degeneraciji javnog prostora koju rade pojedini komercijalni mediji.
Željko Rutović

Željko Rutović


„Sada sa digitalizacijom, sa velikim brojem kanala dolazi i do jedne degeneracije toga prostora, do manjka profesionalizma, i tu vidimo ulogu javnih RTV servisa upravo da inzistiraju na kvaliteti programa i na profesionalizmu novinara urednika“, ocjenjuje Primorac.

I Karamehmedović i Primorac se slažu da je prvi preduslov za funkcionisanje javnog sistema ekonomska stabilnost i tek kada se ona ostvari može se očekivati nezavisno izvještavanje novinara.

Alternativa plaćanju RTV takse, koja je u nekim zemljama regiona ispod 30 posto, je finansiranje iz držvanog budžeta, što pretpostavlja direktan politički utjecaj. Kroz zakon kojim se osigurava 1,2 posto od PDV-a i propisima koji štite upravljačku strukturu i kod promjene vlasti, ovo pitanje pokušalo se riješiti u Crnoj Gori.

„To rješenje je takođe primjereno na tragu uređivačke nezavisnosti jer vi morate obezbijediti mehanizme kako da novac nema pritisak sa strane države, odnosno vlade, i na koji način obezbijediti transparentne kanale utroška tih sredstava“, kaže Željko Rutović, zamjenik ministra za kulturu Crne Gore.

Za razliku od prethodnika, Helena Mandić, zamjenica direktora Regulatorne agencije za komunikacije u BiH, ne smatra da je finansiranje, pa čak ni politički utjecaj, osnovni problem medija u regionu. Mandić podvlači i danas sveprisutnu svijest o državnoj televiziji, koja se kroz medije pokušava odbraniti, a za to su jednako odgovorni i političari ali i javnost.

„Publika se nije odmakla od tog koncepta državne televizije, o vlastima da ne govorim, a onda, naravno, u konačnici i ljudi zaposleni na javnim servisima nikako da se odmaknu od tog nekakvog koncepta. Mislim da se mora raditi na razvijanju svijesti prije svega kod javnosti. Kod nas je ovdje javni interes nacionalni interes – i tu se sve završava. A ono što zaista tišti javnost, o tome, čini mi se, ta javnost prerijetko razmišlja“, smatra Mandić.
  • 16x9 Image

    Tina Jelin - Dizdar

    Novinarstvom se počela baviti 1996. godine. Od 1998. radi za Radio Slobodna Evropa. Bila je i stalni suradnik Studija 88,  Radija101, Reuters-a. Višestruko nagrađivana novinarka.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG