Dostupni linkovi

logo-print
Zagrebački sveučilišni profesor hrvatskog jezika Marko Samardžija priredio je Srpsko-hrvatski eksplikativni rječnik sa oko 6.000 riječi. Rječnik će uskoro izići u nakladi „Večernjeg lista“, a neki kritičari već u medijskim najavama ovog izdanja iščitavaju nacionalističku pozadinu.

Ćeretav, nezlobiv, nipodaštavati, nizija, pokondirenost, polezan, politikolog, žrebovati – to su tek neke od riječi iz fundusa srpskog jezika koje je profesor Marko Samardžija sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta uključio u svoj Srpsko-hrvatski eksplikativni rječnik, koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana.

„Dvije etničke zajednice – hrvatska i srpska komuniciraju, a bar na hrvatskoj strani odškolovane su generacije mladih ljudi u bitno drugačijem ključu nego što je bio onaj jugoslavenski do 1990. godine,“ kaže profesor Samardžija o svojim motivima.

„Tu i tamo – neću reći da se ljudi ne razumiju kada se pozdravljaju i kad komuniciraju o temeljnim temama – ali kad se uzmu u ruke neki stručni tekstovi, pa čak i publicistički i književni tekstovi, može se sasvim sigurno naići na neke leksičke osobine – jer o njima u prvom redu i govorim – koje ili su slabije poznate, ili su posve nepoznate govornicama i govornicima hrvatskog, i zbog njih sam uglavnom radio taj rječnik.“

Rječnik će izići u nakladi zagrebačkog „Večernjeg lista“ i sadržavati će oko 6.000 riječi.

Neki kritičari već u Samardžijinim najavama rječnika po medijima iščitavaju nacionalističku pozadinu projekta.

„Među riječima koje se tamo navode, dosta njih sasvim sigurno ni govornici u Srbiji ih ne upotrebljavaju pod normalno ili ne znaju što znači, tako da mislim da su ti primjeri koji su izvučeni malo tendenciozni i nisu baš najsretniji, a što se tiče samih namjera – ako se pročita Samardžijin intervju – vidi se da tu ima dosta neskrivenog purizma i preskriptivizma s te hrvatske strane i da je tu opet nekakva nacionalistička pozadina“, kaže za RSE docent Mato Kapović sa Odsjeka za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Profesor Samardžija na tragu takvih prigovora kaže kako mu nije bila namjera ni povećavati ni smanjivati razlike između hrvatskog i srpskog, već da su ga vodili isključivo komunikacijski razlozi.

„Na meni je bilo da objasnim leksičke i leksičko-semantičke razlike. Hoće li se pritom na srpskoj strani naći i natuknica a s kojima bi i prosječni govornik srpskoga mogao imati poteškoća, to je sasvim moguće – pogotovo kad se zasiječe negdje u pasivni dio srpskog leksika ili kad se možda negdje objašnjava nešto što ima i svoju regionalnu crtu, pa nije poznato na općesrpskoj razini. Ali to još uvijek ne znači da me vodila intencija da razlike ili povećavam ili prenaglašavam“, istaknuo je on.

Njegov pristup ovoj osjetljivoj problematici može se pokazati na medijski vrlo eksponiranoj temi – treba li na televiziji titlovati srpske filmove?

„Već sam na nekim televizijama vidio dio onoga onoga kako ja mislim da bi trebalo raditi – ako je neki natpis na ćirilici bitan, treba ga presloviti na latinicu. Ali vi isto tako znate da – kada je nešto u hrvatskom nerazumljivo ili kada ide u pravcu dijelekta, da se zna dolje pojaviti titl, jer to jednostavno nije poznato svima. Na općoj komunikacijskoj razini sasvim sigurno da govornici hrvatskog nemaju problema sa srpskim filmovima, a mislim da ih nemaju ni govornici srpskog s hrvatskim filmovima. Ali u svakome od tih filmova može se pojaviti – ali i ne mora – nešto što bi moglo biti nerazumljivo. I tu bi se mogao pojaviti titl, jer to nije ništa bogohulno niti je nešto što je neuobičajeno. Ali titlovati sve – dobar dan, kako ste – to mislim da stvarno nema smisla.“
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG