Dostupni linkovi

U Dejtonu prije 20 godina: Prisutni ali nevidljivi (15. dio)


Predsjednik Srbije Slobodan Milošević na početku pregovora u Dejtonu, 1. novembar 1995. godine
Predsjednik Srbije Slobodan Milošević na početku pregovora u Dejtonu, 1. novembar 1995. godine

15. novembra 1995: Bosanski Srbi, koje je Kristofer u svojoj 'noćnoj poruci' predsjedniku Klintonu opisao kao 'prisutne ali nevidlljive' počeli su sve glasnije tražiti pažnju. Do ovog trenutka nije bila nikakva tajna za bilo koga da je Milošević bio spreman da ih proda za bilo koju pogodbu.

*****************

Državni sekretar Voren Kristofer (Warren Christopher) otputovao je u Japan s nadom da će – do njegovog povratka – pod Holbrukovim „agresivnim tutorstvom“ pregovarači doći do sporazuma koji će i tu njegovu posjetu učiniti uspješnom. Ali, on je u izvještaju predsjedniku Klintonu napisao i da će, ako se do početka iduće nedjelje ne postigne sporazum, „biti potreno da se pregovori suspenduju na najpovoljnijim mogućim osnovama“. Američkim posrednicima činilo se da se stvari kreću u krug. General Kerik je u dnevnom izvještaju savjetniku za nacionalnu bezbjednost Lejku opisao ta osjećanja: „Svako ima osjećaj napretka, ali teško je uprijeti prstom na neko konkretno postignuće ... čini nam se da smo blizu pogodbi ali i daleko od nje u isto vrijeme“. Štaviše, kako vrijeme u Daytonu postaje hladno i vjetrovito, „ni temperatura u pregovorima nije mnogo toplija“.

Pregovori oko mape su zastali a eksperti za nacrte sporazuma nastavili su rad na aneksima uz znake nove fleksibilnosti među Bosancima u vezi s izborima a od strane kontakt grupe i Srba u vezi s najnovijim nacrtom o IFOR-u koji je uključivao izmjene sugerisane u Vašingtonu. Srpska delegacija je, takođe, predložila da se završni rad na nacrtima aneksa odvija plenarno uz učešće svih delegacija umjesto da Amerikanci idu od jedne do druge delegacije. Ovako bi – obrazlagali su – svi mogli direktno čuti drugačije poglede i možda razumjeti i prihvatiti njihove argumente. Američkim pregovaračima činilo se da bi to uštedjelo dosta vremena i odlučili su da uskoro počnu rad na taj način.

U studiji se govori i o položaju delegacije bosanskih Srba u ovoj fazi pregovora:

„Bosanski Srbi, koje je Kristofer u svojoj 'noćnoj poruci' predsjedniku Klintonu opisao kao 'prisutne ali nevidlljive' počeli su sve glasnije tražiti pažnju. Do ovog trenutka nije bila nikakva tajna za bilo koga da je Milošević bio spreman da ih proda za bilo koju pogodbu. Iako je on bio šef delegacije za sve Srbe, Milošević je rijetko viđan s njima. Tražeći ventil za svoje frustracije, bosanski Srbi su počeli nuditi direktno Amerikancim sugestije koje niko nije tražio od njih. U memorandumu Robertsu Ovenu tog dana, vođa bosanskih Srba Momčilo Krajišnik komentarisao je 'neprihvatljive' odredbe najnovijeg nacrta ustava. Taj memorandum pokazivao je da su bosanski Srbi protivni čak i najosnovnijim aspektima sporazuma; većina njihovih izmjena bi mijenjala dogovorene Ženevske principe a svaka njihova izmjena bi dalje dijelila Bosnu. Prigovarajući da je isključen iz procesa, Krajišnik je rekao da se pita ima li ikakve koristi od bilo kakve primjedbe kad 'metod rada koji su usvojili međunarodni posrednici, ne treba to ni reći, ozbiljno prijeti da potkopa ukupna mirovna nastojanja u Daytonu',“ kaže se u studiji.

Kao ilustracija za Miloševićevu spremnost da „proda bosanske Srbe“ spominje se izvještaj Rodžera Koena (Roger Cohen) u Njujork tajmsu pod naslovom „Nacrt ustava za Bosnu uklanja lidera Srba“ u kojem se kaže kako je – uprkos tajnosti pregovora – do novinara došao nacrt ustava u kojem se kaže da se osobe optužene ili osuđene od strane Tribunala za ratne zločine u Hagu ne mogu kandidovati za bosanskohercegovačko predsjedništvo ili parlament.

U međuvremenu u Vašingtonu je komitet predstavnika državnih agencija koje su zastupljene u Savjetu nacionalne bezbjednosti razmatrao napredak u pregovorima u Daytonu i aspekte provođenja očekivnog sporazuma. Tako je zaključeno da će Sjedinjene Države koordinirati program opremanja i obuke bosanskih snaga – uglavnom preko ugovornih partnera - ali da će djelovati iza scene dok će oružje obezbijediti drugi. Što se tiče sankcija protiv Srbije zaključeno je da će se Sjedinjene Države založiti u Savjetu bezbjednosti da sankcije budu suspendovane nakon što budu stavljeni inicijali na sporazum a da se ukinu kad sporazum bude proveden. Na sličan način će u fazama biti ukinut i embargo na oružje: iako se pravno ukida s postizanjem sporazuma, bilo kakve isporuka oružja biće zabranjena u prvih 90 dana razmještanja snaga IFOR-a isporuka veće opreme biće zabranjena šest mjeseci.

Razmotreni su, takođe, i nacrti aneksa o policiji i provođenju civilnih aspekata sporazuma i ta dva aneksa su bili prvi o kojima je u Daytonu postignuta saglasnost neposredno iza ponoći 17. novembra.

U sljedećem nastavku​ - Milošević: Muslimanska vlada je zaslužila Sarajevo

**************

Ova dokumentarna serija zasnovana je na studiji „Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995.“ (National Security Archive Electronic Briefing Book No. 171) čiji su autori Derek Chollet i Bennet Freeman. Za Radio Slobodna Evropa priredio Kemal Kurspahić.

XS
SM
MD
LG