Dostupni linkovi

logo-print

Tuzlanska kapija kao politička igra u dvorišu suda


Zločin na Kapiji dogodio se u svibnju 1995. godine kada je od granate s Ozrena izgubljen 71 mladi život, a više do 200 ljudi teško ranjeno.

Zločin na Kapiji dogodio se u svibnju 1995. godine kada je od granate s Ozrena izgubljen 71 mladi život, a više do 200 ljudi teško ranjeno.

Obitelji žrtava stradalih na Kapiji u maju 1995. godine u Tuzli prolaze novu pravosudnu golgotu. Naime, nakon što je Općinski sud Tuzla presudio u njihovu korist za naknadu nematerijalne štete, Kantonalni sud Tuzla je na osnovu Odluke Vrhovnog suda Federacije BiH te presude ukinuo. Tako roditelji djece stradale na Kapiji pravdu nikada još nisu dočekali jer 21 godinu poslije i jedini osuđenik za zločin na Kapiji, Novak Đukić, je na slobodi u Srbiji.

Obitelji žrtava s Kapije, kao i sami ranjenici, nemalo su ostali iznenađeni kada im je prije nekoliko dana rečeno da je Kantonalni sud u Tuzli ukinuo presude koje je Općinski sud Tuzla već donio u njihovu korist za pretrpljenu duševnu bol, odnosno za naknadu nematerijalne štete.

"Ovo ja mogu reći svima javno – da ovo čuje neko ko je mjerodavan – ovo je stvarno lakrdija od svih instanci suda u Bosni i Hercegovini. Sve je dokazano, a ovo su političke igre između dvije države, između Srbije i Bosne i Hercegovine. Ja imam već dovoljno životnog iskustva i svega da mogu procijeniti – ovo su političke igre", kaže Arif Ahmetašević.

Obrazloženje Kantonalnog suda u Tuzli je da je slučaj zastario. Edin Hurić iz Udruženja "25. maj" iz Tuzle, smatra da je ovo jasan pokazatelj ispolitiziranog pravosuđa u Bosni i Hercegovini i pita se – kako je moguće da bilo koji ratni zločin zastari?

"Možda se ovdje entiteti dogovaraju da ne plaćaju jedni drugima ratnu štetu, sve preko leđa građana. Budžeti su im prazni. To je po meni tako nečovječno, nehumano. Ljudi umiru, dosta je tih roditelja umrlo. Dosta tih roditelja je bolesno. Nije nikome stalo do tog materijalnog, nematerijalnog obeštećenja, ali je to jako velika kazna za nešto tako urađeno. U pitanju su i sve ostale majke, od Sarajeva, Konjica, Goražda, ne znam više gdje. Samo na teritoriji Federacije se na štetu stradalnika rata provodi zakon. To je takav apsurd da ga nema u svijetu. Da bilo gdje u svijetu kažete 'ratni zločin zastario', ljudi bi vam se smijali. Kako može zastariti nečije ubistvo? Nečije silovanje? Nečiji boravak u logoru? Gdje to ima u svijetu? To nema nigdje", ocjenjuje Hurić.

Bahra Hasanović također je izgubila sina na Kapiji, samo nekoliko dana nakon što joj je još jedan sin stradao u Srebrenici. Za RSE kaže da je jednaku bol doživjela i od pravosuđa u Bosni i Hercegovini, te poniženje.

"Dvadeset godina, nije to malo, dvadeset godina, da mi porodice još ne znamo, nikakvu pravdu nismo još dočekale. Ništa lijepo da nam saopšte. Kad god dođemo – sve ista priča. Oni se bore, sudije, ne mogu ja reći, oni se bore, ali ne možeš se ti izboriti sa lopovima, kad ima i nad njima neko. Ne može se ništa", navodi Hasanović.

Kantonalni sud u Tuzli pozvao se na Vrhovni sud Federacije i Ustavni sud BiH, a obrazloženje je da su obiteljima žrtava istekli svi rokovi za podnošenje tužbi i pozvali se na Zakon o obligacijskim odnosima, i to bez obzira što je šteta nastala kao posljedica ratnog zločina.

"Ratni zločin ne zastarijeva, a evo, neko je u pravosuđu ove države procijenio da može da zastari. Sličnu sudbinu doživjeli su logoraši. Odbijene su njihove tužbe i dovedeni su u izuzetno tešku situaciju – moraju da plate troškove sudskog postupka. To je van svake pameti. Ovaj predmet još nije ušao u tu fazu, ali nije isključeno, kakvo nam je pravosuđe, da neko sutra svim ovim žrtvama koje su podnijele tužbu ispostavi račun da plate troškove sudskog postupka. Na žalost, u ovoj monstrum-državi imamo i monstrum-pravosuđe. To se događa", kaže Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.

U ovoj monstrum-državi imamo i monstrum-pravosuđe: Sinan Alić

U ovoj monstrum-državi imamo i monstrum-pravosuđe: Sinan Alić


Edin Hurić najavljuje da pravna bitka obitelji žrtava s Kapije se ne zaustavlja na ovome, te da idu prema Strazburu.

"Mi nećemo, milijardu posto, odustati. Evo, nek' im bude jasno svima: od Ustavnog do Vrhovnog suda, do Kantonalnog suda, do Općinskog suda – mi ćemo svoja prava ganjati. Mi imamo jedinstven slučaj da smo svi pojedinačno obrađeni. Nismo mi uložili kolektivnu tužbu protiv Republike Srpske, nego pojedinačne. Svi smo izvještačeni. I sad nam se dešava da nas stavljaju u istu liniju sa svim onim koji su uložili kolektivnu tužbu. Čak i ti koji nisu ovako pojedinačno izvještačeni. Nažalost, sve sudske institucije u Bosni i Hercegovini su pale na ovom ispitu", ističe Edin Hurić.

Sinan Alić ističe da je ovaj slučaj iz Tuzle zapravo pokazao kako funkcionira pravosuđe u Bosni i Hercegovini.

"Komplikovano, traljavo do bola, i 'najteže je njima' ", riječi su Alića.

Za zločin na Kapiji, kada je u svibnju 1995. godine od granate s Ozrena izgubljen 71 mladi život, a više do 200 ljudi teško ranjeno, osuđen je Novak Đukić, no, vrlo brzo nakon izrečene presude, Đukić se našao u Beogradu, gdje i danas živi na slobodi.

Institucije Bosne i Hercegovine nikada nisu zatražile njegovo izručenje, niti je pravosuđe u Srbiji, iako postoji takav ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije, obnovilo sudski postupak za Đukića.

Zato naši sugovornici smatraju da iza svega stoji politika, odnosno da je Đukić zapravo samo protuusluga Bosne i Hercegovine Srbiji za neke tamošnje oslobađajuće presude.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

XS
SM
MD
LG