Tužilaštva u BiH izbjegavaju identifikaciju nestalih

U BiH se još uvijek traga za 8.000 osoba. U udruženjima porodica nestalih kažu kako su svjesni da neka tijela nikada neće biti nađena, ali da im još teže pada činjenica da pojedini tužioci izbjegavaju da provedu proceduru identifikacije nestalih. Da se to, zaista, dešava, potvrđuju i u državnom tužilaštvu, koje je 2010. preuzelo nadležnost procesa ekshumacija.

Pojedini okružni i kantonalni tužioci odbijaju da nakon ekshumacija provedu proceduru identifikacije tijela žrtava proteklog rata obrazlažući to time da je, u međuvremenu, predmet ustupljen nekom drugom tužilaštvu. Sve se dešava uprkos tome što je od 2010. Tužilaštvo BiH preuzelo nadležnost procesa ekshumacija. I u toj pravosudnoj instituciji priznaju da imaju problem saradnje u toj oblasti sa pojedinim okružnim, odnosno kantonalnim tužilaštvima.

„Nažalost, neka tužilaštva ne postupaju sa pomenutim zaključkom. Tužilaštvo BiH insistira na provođenju zaključka, odnosno da se ekshumacije ranije preuzete od strane okružnih i kantonalnih tužilaštava završe do kraja“, kaže portparolka Selma Hećimović.

Nezadovoljstvo saradnjom na relaciji okružnih i kantonalnih tužilaštava i Tužilaštva BiH ne kriju ni u državnom Institutu za nestale osobe. Jedan od članova kolegija direktora Amor Mašović za naš program kaže:

„Nama u Institutu to je nelogičan pristup – jer ako neko u nekoj masovnoj grobnici u kojoj je bilo 28 ili 30 žrtava izvršio identifikaciju 25, 26 žrtava, a sada se stekli uslovi za identifikaciju preostale jedne ili dvije žrtve, to bi trebao da uradi isti onaj tužilac koji je izlazio na lice mjesta, koji je rukovodio eksuhmacijom, autopsijom i identifikacijom većeg broja žrtava.“

Iako je od rata prošlo 17 godina, proces traganja za nestalim osobama u Bosni i Hercegovini još traje. U udruženjima porodica nestalih ističu kako su svjesni da neka tijela nikada neće biti pronađena, ali im još teže pada činjenica da pojedini tužioci izbjegavaju da provedu proceduru identifikacije nestalih osoba.

„Pošto nerado rade predmete ratnih zločina, najvjerovatnije da ljudi možda imaju neku normu koju moraju ostvariti na mjesečnom nivou, pa onda im je lakše da rade obijanje trafike ili prodavnice nego da radi na ratnim zločinima, gdje u pojedinim slučajevima mora saslušati i po nekoliko desetina svjedoka, tako da se ti predmeti otegnu. I onda najvjerovatnije ne može da ispuni normu koja mu je zadata za taj mjesec“, kaže Milan Mandić, predsjednik Udruženja nestalih i zarobljenih Sarajevsko-romanijske regije.

Proces traženja nestalih je odgovornost vlasti

U subotu je u Gornjoj Kalesiji obavljen ukop 32 tijela civilnih žrtava, stradalih u zločinima u Zvorniku tokom rata. Samo na području te opštine do sada je ekshumirano nekoliko stotina tijela, a traga se još za desetinama. Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica te opštine, kaže kako se procesom traženja nestalih bavi od 1994., te da nije mogao ni pretpostaviti da će i 18 godina poslije tragati za onima koji su nestali ratnih godina.

„Kad smo možda mogli prije imati neke informacije, da li je tada trebalo vrštiti neki pritisak? Međutim, ovdje je došlo do podjele žrtava jer Komisija RS ima više informacija oko grobnica, dok je za Zvornik malo teža ta situacija - jer nema informacija za 500 tijela iz 1992. godine gdje su, da li su možda i u Drini. Imamo informacije da su bacani u peći, tako da više niko pouzdano ne može reći gdje bi mogli biti i šta je sa njima“, napominje Smajlović.

Kako se u BiH traga za još nekoliko hiljada osoba, a pojedini okružni i kantonalni tužioci ne rade svoj posao na procesu identifikacije, vrlo često u javnosti se mogu čuti optužbe na račun Instituta za nestale osobe BiH. U toj instituciji navode kako su nepravedno optuženi, jer je, prema riječima Marka Jurišića, jednog od direktora, Institut formiran kao alibi bh. vlasti, te da je njihova je odgovornost proces traženja nestalih.

„Često pravimo paralele u potpori organima vlasti u regionu, u Srbiji i Hrvatskoj, sa našom zemljom i onda uočimo jednu vrlo čudnu, maltene neobjašnjivu činjenicu da je pitanje nestalih osoba u bilateralnim sporazumima sa predsjednicima ili premijerima susjednih zemalja prvo pitanje da su naše kolege u regionu bolje opskrebljeni svim potrebnim sredstvima. A u BiH, gdje se još uvijek traga za 8.500 nestalih osoba, to je pitanje gurnuto pod tepih - i uglavnom se kaže: ’Evo, imate Institut’, a samo se kad to zatreba izvlače pitanja i onda se politizira procesom traženja nestalih osoba“, zaključuje Jurišić.