Dostupni linkovi

logo-print

Trafiking u Crnoj Gori nije raširena pojava


Ilustracija

Ilustracija

Kada se u Crnoj Gori pomene trafiking onda je prva asocijacija na već gotovo zaboravljen slučaj Moldavke S.Č. koja je prije desetak godina navodno pružala seksualne usluge pojedincima iz tadašnje političke i društvene elite. Danas zvanični podaci govore da trafiking u Crnoj Gori nije raširena pojava i da su najčešće trafikovane osobe u cilju seksualne eksploatacije.

U Sigurnoj ženskoj kući, međutim, upozoravaju da je u porastu trafiking koji se odnosi na radnu eksloataciju.

"Osobe koje se bave trgovinom ljudima najviše zarađuju. To su cifre koje se kreću do milijardu eura i zaista mi, kao Crveni krst, moramo učiniti da što je manje moguće toga bude" - tako je značaj akcije obilježavanje Evropskog dana borbe protiv trafikinga obrazložila Jelena Dubak, generalni sekretar Crvenog krsta Crne Gore.

Kada je riječ o razmjerama tog društvenog problema u Crnoj Gori, Daliborka Mugoša iz vladine Kancelarije za borbu protiv trgodine ljudima kaže:

"U Crnoj Gori nemamo trgovinu ljudima kao generalnu pojavu već je trgovina ljudima zastupljena na nivou pojedinačnih slučajeva. U skloništu trenutno nema žrtava trgovine ljudima."

I dok nacionalni koordinator Zoran Ulama, upravo u četvrtak, na Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima, u Briselu razgovara o transnacionalnoj saradnji u suzbijanju te pojave, Daliborka Mugoša iznosi podatke o tome koliko je u periodu od 2004 do prvog jula 2012 bilo žrtava trafikinga i koliko je slučajeva procesuirano:

"Uprava policije je podnijela 20 krivičnih prijava za krivično djelo trgovina ljudima. U istom periodu državni tužioci su podigli optužnice protiv 52 lica a u istom periodu kod nadležnih sudova bilo je ukupno 14 predmeta za trgovinu ljudima od kojih je 12 pravosnažno riješeno. Što se tiče žrtava trgovine ljudima, u ovom periodu su registrovane i zbrinute 22 žrtve trgovine ljudima kojima je sva neophodna pomoć pružena u vladinom skloništu za žrtve trgovine ljudima."

Mugoša kaže da su trafikovane osobe u Crnoj Gori najčešće strani državljani i uglavnom dolaze iz Srbije i sa Kosova, a bilo je i slučajeva iz Ukrajine i po jedan iz Bangladeša i iz Crne Gore.

"Što se tiče vidova i oblika trgovine ljudima najprisutnija je trgovina ljudima zbog seksualne eksploatacije, imali smo u nazad nekoliko godina dva slučaja radne eksploatacije. No, definitivno dominira seksualna eksploatacija", pojašnjava Mugoša.

'Jahting' prostitucija

Za Ljiljanu Raičević iz Sigurne ženske kuće koja je dugo godina, dok to nije preuzela Vlada, pružala utočište osobama trafikovanim u svrhe sexualne eksploatacije, indikativno je kako nema zvaničnih podataka o trafikingu do 2005. godine, što obuhvata i period kada je aktuelan bio slučaj moldavke S.Č. koji je gotovo uzdrmao sam vrh države.

Govoreći o sadašnjoj situaciji Raičević primjećuje kako je u Crnoj Gori u porastu nova vrsta trafikinga - ona u svrhe radne eksploatacije, posebno ljeti nad ženama.

"Poslodavci ih ne prijavljuju kao radnike, ne plaćaju poreze i doprinose, ne plaćaju im redovno lične dohotke, a vrlo često se dešava da traže dodatne usluge. Posebna su priča njihovi uslovi življenja i i stanovanja koji su zastrašujući. Kako su nam neke od tih žena pričale, u sobi od 10 ili 12 kreveta leži najmanje 15 do 18 osoba", navodi Ljiljana Raičević.

Raičević dodaje kako je u Crnoj Gori naglo u porastu i trafiking u svrhu 'jahting prostitucije':

"Prije dvije godine smo prvi put čuli da je velika jahta uplovila negdje u nekoj luci na našem primorju i da je na toj jahti bilo 35 mladih žena. Mi smo odmah dale signal našem nacionalnom koordinatoru, zvale smo policiju iz tog mjesta. Međutim, oni su rekli da tu ne mogu ništa, da su to putnici koji su, pretpostavljam, imali neku dokumentaciju. Imate još jednu pojavu da na tivatski aerodrom slijeće avion sa isto tako velikom grupom mladih i lijepih djevojaka koje imaju povratnu kartu za dva dana. I to je neki signal da se tu nešto nelegalno dešava."

U Crnoj Gori je nedavno počela primjena strategije za borbu protiv trgovine ljudima koju je Vlada pripremila u saradnji sa Sigurnom ženskom kućom, a koja podrazumijeva identifikaciju žrtava, njihovu zaštitu i krivično gonjenje počinitelja tog djela, kao i prevenciju te pojave. Upravo je preventiva, edukacijom građana, bila cilj akcije Crvenog krsta Crne Gore u četvrtak.

"Vođeni smo parolom da žrtva može biti svako, kao i da trgovac može biti svako", kaže Marija Dedić.
  • 16x9 Image

    Dimitrije Jovićević

    Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. radi za podgoričko dopisništvo RSE i od tada je povremni prezenter u praškom studiju.

XS
SM
MD
LG