Dostupni linkovi

logo-print
Građani BiH posredstvom društvenih mreža Twitter i Facebook, rafteri i volonteri prvih dana katastrofalnih poplava pokazali su se kao svojevrstan krizni štab. Oni su upravljali državom, dok su institucije šutjele, ne snalazeći se u ovoj situaciji. Društvene mreže su tih dana služile za okupljanje volontera, lijekova, hrane, informacija o tome gdje je i kakva pomoć potrebna.

Prvih dana poplava, dok je nivo vode iz sata u sat rastao, tek rijetki su mogli pretpostaviti kakve će biti razmjere ove prirodne katastrofe. Za raftere iz Konjica vodena bujica u Maglaju bila je alarm da moraju krenuti u akciju spašavanja. Jedan od njih Eldin Gakić kaže kako poziva iz državnih agencija nije bilo, već da su se sami organizovali:

„Reagovali smo jako brzo. Bili smo spremni već za sat vremena na stadionu u Konjicu za transport helikopterima. Međutim, helikopteri nisu došli, pa se onda taj transport malo otegao. Otišli smo do Sarajeva u Rajlovac i onda su naše Oružane snage odlučile da nam ustupe jedan helikopter pošto EUFOR zbog, kako su naveli, loših vremenskih uslova nije mogao da leti", priča Gakić.

Dok su državne institucije šutjele ne snalazeći se u ovoj situaciji, dotle su savjesni pojedinici i različite organizacije na društvenim mrežama, već prvi dan kada je poplava prijetila da će prijeći u katastrofu velikih razmjera, na svaki način pokušali situaciju u kojoj se se našli potopljeni gradovi olakšati i koordinirati pomoć tamo gdje je potrebna. Korisnici društvene mreže Twitter, među kojima je i Tarik Kapetanović, počeli su dijeliti prve informacije:

„Osnovna je procjena da su tviteraši pomogli ljudima na terenu i da su spasili 1.500 života u BiH. Ljudi su direktno tvitali sa terena, neko je imao pristup Trigger mreži, wireless je bio dostupan. Ljudi su molili bukvalno preko interneta druge ljude da ukinu svoje šifre na lokalnom wirelessu tako da bi mogli komunicirati putem svojih mobilnih uređaja i slati određene podatke direktno na teren kako bi drugi mogli doći do njih i donijeti adekvatnu pomoć“, kaže Kapetanović.

Potom su se grupe ljudi počele uvezivati i na Facebooku. Kako priča jedna od volonterki, Ines Tanović, na početku je sve bilo haotično:

„Trebalo nam je par dana da se uvežemo, da se iskoordiniramo - ko ide gdje. I ako, recimo, neko ide u Bijeljinu da nas ne ide 10 u Bijeljinu taj dan, nego da idemo organizirano i da se raspodjelimo. Mislim da su Facebook i te stranice odigrale ulogu kriznog štaba u trenutku kada tog kriznog štaba nije bilo“, navodi Ines Tanović.
Na društvenim mrežama iz sekunde u sekundu smjenjivale su se fotografije i video materijali poplava iz kriznih područija i svi su u trenu znali ko može očekivati pomoć, kako se može pomoći ljudima, te šta je to što im zaista treba u momentu i koliko je života potencijalno ugroženo. Tarik Kapetanović tvrdi kako su prvih dana poplava korisnici društvenih mreža uspjeli koordinisati i državne agencije, plaćene da predvode posao u kriznim situacijama:

„Desilo se i to da se putem društvenih mreža anagažuji civilna zaštita i gorska služba spašavanja, tako da su ljudima iz gorske službe spašavanja tviteraši slali direktno slike klizišta, kako bi oni naredni dan mogli doći do tog klizišta i spasiti eventualno ljude i njihovu imovinu“, priča Kapetanović.

Društvene mreže su tih dana služile za okupljanje volontera, lijekova, hrane, informacija o tome gdje je i kakva pomoć potrebna. Pomoću online društvene zajednice olakšan je posao i građanima koji su bili na terenu.

Dobijajući pravovremene informacije o najugroženijima koje je trebalo spašavati, rafter iz Konjica su, prema riječima Eldina Gakića, još u helikopteru tačnoznali šta im je prioritet:

„Preko Facebooka i sms porukama dobili smo informacije da je u Natronu 70 ljudi. Tako smo i napravili pri ulasku u Maglaj tu veče, mislim da je bio četvrtak, 15. maj, da je prioritet bio da uđemo u Natron“, navodi Gakić.

Sa nekoliko dana zakašnjenja, institucije države počele su sa nekim aktivnostima. Do tada se doista činilo, tvrdi Ines Tanović da državu vode tviteraši, rafteri i volonteri:

„Kad sam nazvala Crveni križ i pitala: ’Možete li nam pomoći? Mi imamo jako puno hrane, mi nemamo čime to da vozimo. Nemamo kombije, nemamo ništa.’ Oni su rekli: ’Ne možemo, mi vam možemo poslati ljude da to sortiraju.’ E to je bio trenutak kada smo svi shvatili da ništa ne funkcionira – i ako se mi sami ne organiziramo, nas niko neće organizirati. Zakazala je država, zakazala je u svakom mogućem smislu. Zakazala je makar u onim informacijama gdje da idemo. Nisu nam morali ništa obezbijediti, mogli su nam reći tu, tu , tu je potrebno, krenite tamo. Mi nismo imali ni to.“

Među prvima na Facebooku je aktivirana stranica Mapa poplava, na kojoj su objavljivani svi apeli za pomoć, akcije volontera, termini skupljanja humanitarne pomoći.

Potom je napravljena i web stranica poplave.ba. Stranica, prema riječima Denisa Šparavalo, ima nekoliko alata o tome kako pomoći u poplavama unesrećenim građanima BiH:

„Naš cilj je bio da stvorimo alat koji će ljudi moći koristiti ia za šest mjeseci i za godinu dana. Naš portal sadrži više alata. Jedan od njih je i sredstvo upisa donacija - jer na taj način želimo i da pratimo donacije, gdje idu, da dođemo do podataka gdje je možda njihov manjak, gdje je zasićenje“, kaže Denis Šparavalo.

I dok je država zakazala u svim svojim segmentima, građani BiH posredstvom društvenih mreža Twitter i Facebook, rafteri i volonteri prvih dana katastrofalnih poplava pokazali su se kao svojevrstan krizni štab. Oni su upravljali državom, dok su institucije šutjele ne snalazeći se u novonastaloj situaciji.
  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

XS
SM
MD
LG