Većina mladih u BiH smatra da je ovo zemlja u kojoj je nemoguće pronaći zaposlenje ukoliko niste u srodstvu sa vladajućim strukturama ili član neke političke stranke.
Ipak, ima niz primjera gdje su mladi, uspješni ljudi, svojim trudom i zalaganjem pokazali da mogu uspjeti, biti priznati stručnjaci u naučnim oblastima, voditi uspješne firme, imati po dva zanimanja.
Docent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Adnan Efendić, stručnjak za makroekonomiju, institucionalu ekonomiju, evropske integracije i tranziciju, doktorirao je na prestižnom Ekonomskom fakultetu u Londonu.
Iako mu je ponuđeno da ostane tamo, odlučio je svoju karijeru graditi u BiH. Efendić kaže kako se i u BiH može graditi međunarodna karijera:
„Objavio sam više radova, ali, ako je u pitanju međunarodna referentnost, onda se gledaju najjači svjetski žurnali. Imam dva rada u top svjetskim žurnalima, koji su mi dali dodatnu promociju na međunarodnoj sceni. Baš nedavno su me kontaktirali iz
Adnan Efendić
Kanadske asocijacije za nauku i obrazovanje da budem dio uređivačkog tima jednog njihovog ekonomskog žurnala jer su, čitajući ta dva rada, vidjeli moje polje interesovanja, pa su mi ponudili suradnju. Ja sam to prihvatio. Doktorat sam preradio i uobličio u knjigu i ponudio preko Amazona svjetskoj javnosti. To je ono čime bih se trenutno mogao ponositi i što mi omogućava neku međunarodnu jaču prisutnost i ono što je bitno. Danas je zaista vrijeme jedne globalizacije u punom smislu te riječi gdje, ako ste u Sarajevu fizički, niste odsutni od međunarodnog konteksta, nego imate mogućnost da se probijate do Kanade, Njemačke, Australije - zahvaljujući tehnologijama, transferu znanja, referencama koje imate. Radim neke istraživačke projekte sa kolegama sa više kontinenata. To je danas sve moguće, tako da je to jedna prednost za mlade, koja je kod nas još uvijek manje prisutna i iskorištena.”
Efendić svojim studentima često kaže da onaj ko se posveti svom cilju dolazi do rezultata:
„Mladi ljudi treba da daju maksimum sa svoje strane da obezbijede sebi budućnost. U životu nema magičnih rješenja. Tako je i kad je u pitanju zaposlenje i rad, ali i rad za neku platu koja je možda manja nego negdje drugo. Mora se krenuti od sebe. Mislim da naši mladi često ne rade dovoljno da dobiju prvu priliku. Najteže je dobiti prvu priliku, možda i prvo zaposlenje. Slažem se sa tim da je teže ovdje nego u Njemačkoj, koja je trenutno u punoj ekspanziji, ali ljudi koji su radili na sebi i koji su se borili za kvalitet su u suštini dobili svoju priliku.”
Arifana Pašalić, zubna tehničarka, sticajem okolnosti dobila je dva zanimanja.
Pored posla za koji se školovala, nakon smrti oca, preuzela je farmu koja broji 30 krava. Sama brine o njoj.
Arifana ima i vrlo ozbiljne poslovne planove:
„Kada završim poslove na farmi, odlazim na posao u ordinaciju. Poslije stomatološkog posla se ponovo vraćam na farmu, gdje obavljam sve radove koji su potrebni da završim mužu krava i predaju mlijeka u otkupnu stanicu. Mi danas imamo najkvalitetnije mlijeko što se tiče ovog područja, i po broju bakterija, po masnoći i mlijeko je prve klase. U budućnosti planiram da proširim farmu, ako Bog da, da nabavimo i simental pasminu, kako bi povećali proizvodnju mlijeka. Rano ustajem i čitav dan sam aktivna. Smatram da ko rano rani, dvije sreće grabi.”
Igor Kraišnik, stručnjak za komunikacije, suvlasnik je firme Apriori komunikacije, koja zapošljava nekoliko mladih stručnjaka.
Nakon fakulteta i šesto-mjesečnog stažiranja u toj firmi, dobio je priliku da postane direktor, a dvije godine nakon uspješnog poslovanja, ponuđen mu je i suvlasnički udio.
Igor Kraišnik
Krajišnik kaže kako je imao sreću da neko prepozna njegov potencijal, a on se izborio da, priliku koja mu je data, i opravda:
„Vjerovatno je prepoznat sav taj angažman i odricanje i ostajanja prekovremeno, ne samo osam sati na poslu, nego sam znao ostajati na poslu i po 12 sati. Apriori komunikacije zapošljavaju u BiH pet mladih stručnjaka. Mogu reći da radim u vrlo uspješnoj kompaniji. Iza nas su vlastiti projekti koji nas brendiraju na BiH sceni, kao i na regionalnoj sceni. Kao mlad čovjek i poduzetnik nisam želio da se odmah udaljim od studenata, tako da smo i lansirali PR arenu, projekat koji je upravo namijenjen studentima. Ima za cilj da educira studente iz sruke o upravljanju komunikacijama. Kroz cijelu tu priču želim da mladim ljudima približim struku upravljanja komunikacijama, ali i da pošaljem poruku menadžmentu kompanija i javnosti o kulturi upravljanja komunikacijama u odnosu na kulturu poslovnog komuniciranja. Ne mogu reći da je u državi sve tako crno. Pozitivnih primjera ima. Jednostavno u životu treba prepoznati priliku, uhvatiti taj trenutak i držati se te prilike i nipošto je ne ispuštati.”
Ove priče potvrđuju da je i BiH zemlja mogućnosti, a individualan je izbor svakog čovjeka hoće li je i na koji način prepoznati i iskoristiti prilike koje su svuda oko nas.
