Dostupni linkovi

Tadićevi saradnici "zarobili" medije u Srbiji


Ilustracija
Ilustracija
Do sada naglašeno diplomatičan i taktičan, William Infante, stalni koordinator UN u Srbiji, na regionalnoj konferenciji “Partnerstvom protiv korupcije” očitao je pravu lekciju srpskoj vlasti zbog izostanka rezultata u borbi protiv korupcije.

Prozvao je i medije zbog slabih performansi u borbi protiv ove opake pošasti, a Verica Barać, čelnica Vladinog Saveta za borbu protiv korupcije, aktuelnu vlast je optužila da je medije “zarobila” i preko najbližih saradnika šefa države pretvorila u svoje propagandne biltene.

Premijera Mirka Cvetkovića, koji je prisustvovao skupu, Infante je upitao šta je sa njegovim obećanjem da će do kaja godine biti ispunjen Akcioni plan borbe protiv ove pošasti.

Ustanovio je bez uvijanja da će revidiranje borbe protiv korupcije u Srbiji potrajati jer je od početka “bilo loših namera, pošto nigde ne piše da je Vlada posvećena borbi protiv korupcije i nultoj toleranciji prema korupciji. To je namerno zamuljano”, dijagnostikovao je koordinator UN-a, primetivši da su institucije za borbu protiv korupcije u Srbiji slabe i da im je budućnost neizvesna.

Infante je pozvao medije da javnost snabdevaju razumljivim informacijama o trošenju novca iz budzeta, da rade na iskorenjivanju kulture prihvaćenosti korupcije, ali je dodao da taj angažman ne može da se svede na “takmičenje dece u pisanju sastava protiv korupcije”.

Svestan, međutim, da su i mediji deo problema, a ne deo rešenja tog problema, preporučio je korišćenje i alternativnih mreža za širenje informacija, poput Facebooka i Twittera.

Istovremeno sa Infanteom, i Verica Barać prosula je srpskoj političkoj eliti čašu istine u lice. Koja nije ostala bezimena: kontrolu nad medijima, rekla je predsednica Saveta za borbu protiv korupcije, vlast Srbije uspostavila je preko Srđana Šapera i Dragana Đilasa, najbližih saradnika predsednika Srbije Borisa Tadića i vlasnika marketinških i produkcijskih kuća.

A sve se to u njenom raportu o srpskim medijima čita gotovo kao krimi-roman. Evo samo nekoliko inserata.

Agencija McCann Erickson Public Relations jedna je od kompanija u sastavu McCann Erickson Group, čiji je vlasnik Srđan Šaper, doskorašnji član Predsedništva Demokratske stranke i neformalni savetnik predsednika Tadića.

Ta agencija je, saznajemo, imala enormno povećanje prihoda od državnih institucija u vreme vlade Demokratske stranke. Oni su 2009. iznosili gotovo 26 miliona dinara, odnosno, 260 000 evra, što je dva i po puta višse u odnosu na oko 10 miliona dinara koliko je potraživala u vreme vlade Vojislava Koštunice 2007. godine.

Savet otkriva i podatak da je agencija McCann Erickson press clipping, odnosno, Real Time Clipping, pre nego što ju je Šaper prodao, sklapala ugovore i sa Beogradskom filharmonijom, u kojoj je Šaper predsednik Upravnog odbora – a to je već zona ozbiljnog sukoba interesa.

Rečit je i podatak da je ta kompanija, osnovana u oktobru 2008. godine, neposredno nakon uspostavljanja vlasti Demokrata, imala neto dobitak od svega 35.000 dinara, da bi već u narednoj godini on skočio na više od 7 800 000, a 2010. preskočio 8 500 000 dinara.

Još jedna Šaperova firma - Universal media – takođe u sastavu McCann Erickson grupe, pružala je marketinške usluge Telekomu Srbije, a ovaj je pre dve godine sponzorisao i “Adrenalin”, agenciju koja je takođe deo Šaperove McCann Erickson imperije.

Telekom je tokom 2008. “Adrenalinu” ubrizgao više od 23 000 000 dinara ili 230 000 evra za 30 epizoda “Karaoke obračuna”na TV Pink, godinu dana kasnije dodelio joj je još 28 000 000 dinara, tj. 280 000 evra, za seriju “Imam talenat”, a prošle godine 26 600 000 dinara ili 260 600 evra za serijal “Šesto čulo”.

Telekomu Srbija marketinške usluge pružala je 2008. i 2009. godine i agencija Lowe and Friends, čiji je jedan od osnivača i sada jedini vlasnik Branimir Dimitrijević Tucko. On je kompaniju osnovao 1990. godine, zajedno sa Šaperom i Nebojšom Krstićem, zvaničnim savetnikom predsednika Tadića i vlasnikom marketinške agencije Nova Communications.

Pozivajući se na medijske izveštaje, Savet takođe navodi da Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda i potpredsednik Tadićevih Demokrata, preko svojih agencija kontroliše najveći deo zakupa medijskog prostora.

Barać: RTS i sukob interesa

Kako bi to proverio, Savet je prošle godine tražio od Radio Televizije Srbije da mu dostavi ugovore o medijskom oglašavanju sa marketinškim agencijama u poslednje četiri godine.

Najveći deo dokumentacije generalni direktor RTS-a Aleksandar Tijanić, kako kaže Verica Barać, Savetu nije dostavio. Nije čak pomogla ni intervencija Rodoljuba Šabića, poverenika za informacije od javnog značaja jer se Tijanić i o njegov zahtev oglušio odlučivši da je bolje da plati kaznu.

Nijedan navod Verice Barać o srpskom javnom servisu nije tačan, kaže za Radio Slobodna Evropa prvi čovek RTS-a i dodaje:

Aleksandar Tijanić, foto: Vesna Anđić
Aleksandar Tijanić, foto: Vesna Anđić
“Mi spremamo odgovor i naši pravnici razmatraju čak i tužbu protiv gospođe Verice Barać. Cela dokumentacija RTS-a stoji na raspolaganju gospodji Barać, ali kad gospođa Barać, na bazi lobističkih grupa, traži samo tri ili četiri dokumenta, a nije zainteresovana za ostale – onda mi dolazimo do zaključka da ona obavlja posao za nekoga”, poručuje Tijanić.

Tijanić kaže da je dao nalog službama da pošalju sve ugovore koje imamo od 2000. godine i da one tu dokumentaciju skupljaju i šalju, a na pitanje da li je tačna informacija da je Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja, morao da interveniše, ali da ni nakon toga dokumenti Savetu nisu, prvi čovek RTS-a ovako je odgovorio:

“Verujte mi, ne znam da li je tačna. Znam da sam razgovarao sa Šabićem par puta i da sam mu rekao da nema potrebe da se traže ugovori vezani samo za atraktivna imena. Morate da prekontrolišete i neatraktivna imena. Ovde je činjenica jedna: da je Verica Barać u svoj izveštaj stavila apsolutno neproverene vesti – na nivou glasina i tračeva, a onda je to dobilo status zvaničnog akta”, kategoričan je Tijanić.

Nažalost, sve što govori gospodin Tijanić upravo činjenice i dokumentacija opovrgavaju, odgovara Verica Barać.

“Savet je bio prinuđen da mu naloži da dostavi dokumentaciju, ali umesto toga platio je kaznu po Zakonu o dostupnosti informacija od javnog značaja. Kad je izabran novi Upravni odbor oni nas jesu obavestili da će ugovore dostavljati, ali ih i dalje ne dostavljaju – dobili smo samo jedan deo, što smo i naveli u izveštaju. Mi smo razgovarali sa članovima novog Upravnog odbora RTS-a i potpedsednik, gospodin Nikolić, ništa ne opovrgavši, rekao je da treba da dobijemo tražene dokumente, da svi ti akti treba da budu dostupni i to ne samo Savetu nego i javnosti. Saglasio se, dakle, da nastaje ozbiljan problem ako umesto dostavljanja te dokumentacije izabere plaćanje kazne. Nije ovo, naravno, jedini problem, Već i sama činjenica da je RTS javni servis, a da su svi njegovi finansijski pokazatelji nepoznati, da se ne rade finansijski izveštaji i da nema kontrole – sve to je mnogo rečitije od svega ovoga što gospodin Tijanić govori. A ako, kao Beko i Mišković, bude odlučio da podigne tužbu, biće jasno da spada u onu grupu ljudi koja bi i dalje sve da sakriva jer nikako ne može da poveruje da je prošlo vreme skrivanja”, kaže naša sagovornica.

Upitana kako je moguće da prema Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije ne predstavlja sukob interesa ako gradonačelnik i visoki stranački funkcioneri preko svojih firmi ostvaruju profit poslujući sa budžetskim korusnicima - ministarstvima, javnim preduzećima i javnim tv servisom, Baraćeva kaže:

“Kako da nije sukob interesa? Međutim, još kad je rađen Zakon o agenciji bilo je ozbiljnih političkih dogovora. Naš Savet je još tada radio analize i rekao da će se umesto tela za borbu protiv korupcije stvoriti jedno veliko birokratsko telo koje će vrlo brzo postati moćan izvor korupcije. To proizilazi iz osnovnih principa Saveta Evrope. Dakle, to već vidimo. Drugo, pitanje je šta je predvideo Zakon, a kako oni to tumače. Ja sam čula, recimo, tumačenje Agencije da ni Dušan Bajatović, generalni direktor “Srbijagasa” nije u sukobu interesa. Meni je zaista nejasno kako može neko ko je direktor javnog preduzeća da bude član Upravnog odbora uvoznika gasa sa kojim to javno preduzeće ima suprotne interese, a uz sve to još da bude i poslanik. Vi znate da parlament, uz pomoć revihorske institucije, treba da kontroliše poslovanje javnih preduzeća. Znači li onda to da je dozvoljeno da Bajatović sam sebe kontroliše?! Dakle, ako to nije sukob interesa onda je besmisleno da uopšte i govorimo o sukobu interesa jer on je primenom Zakona i radom Agencije potpuno obesmišljen”
, ocenjuje Verica Barać.
XS
SM
MD
LG