Dostupni linkovi

logo-print
Na haškom suđenju bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću okončan je dvodnevni iskaz Svetozara Guzine, ratnog zapovjednika 1. bataljona Ilidžanske brigade VRS-a koji je držao položaje iznad Sarajeva kod Nedžarića.
Nakon što je kao svjedok obrane u glavnom ispitivanju prebacio odgovornost za potenciranje sukoba u Sarajevu na Bošnjake, kao i poricao napade srpskih snaga na sarajevske civile tijekom opsade grada (1992-1995), Guzinu je tužiteljstvo suočilo s dokazima koji pokazuju drugačije.

Guzina je u glavnom ispitivanju obrani naveo kako su Bošnjaci u Sarajevu počeli s naoružavanjem 1991.godine što je kao predratni ugostitelj čuo „u kafanskim pričama“.
No tužiteljstvo ga je u unakrsnom ispitivanju suočilo sa zapisnicima sjednica Srpske demokratske stranke, SDS-a, prema kojima je upravo 1991.godine počelo naoružavanje srpskog stanovništva „zbog ratne opcije“, dok je Ilidža proglašena „srpskom općinom“ samim početkom 1992.godine, par mjeseci prije izbijanja oružanog sukoba.

„Ovo su dokumenti o plebiscitu iz 1991.godine, zar ovo ne pokazuje da su se organizirali prije 1992.godine?“, ispitivao je tužitelj Edward Jeremy (Džeremi), dodatno citirajući navode zapovjednika policije na Ilidži Tomislava Kovača - u kojima zagovara rat.

„Ovo pokazuje da su se organizirali ovi možda iz SDS-a, ali mene to tada nije zanimalo jer sam bio ugostitelj.“, pojašnjavao je Guzina razloge razlike tužiteljevih podataka s njegovom izjavom – svojim navodnim neznanjem.

U dodatnom ispitivanju sudaca Guzina je potvrdio da je i on dobio oružje od „kapetana Jaslara nakon prve barikada na Sokolović koloniji“.

Svjedok: Ja sam zauzimao teritorij, nisam odvajao muslimane

Tužitelj Jeremy je suočio svjedoka i s dokumentom Neđeljka Prstojevića, predsjednika Kriznog štaba i općine Ilidža, u kojem naređuje iz kojih se dijelova Ilidže Bošnjaci i Hrvati mogu iseliti, a iz kojih ne – a što prema optužbi pokazuje da je kontrola kretanja stanovništva bila u rukama srpskih vlasti.

Citirani su i zapisnici Skupštine RS o borbenoj spremnosti srpskih snaga na Ilidži polovicom 1992.godine, a koji govore o 6500 naoružanih boraca, duplo više nego nekoliko mjeseci prije.

U zapisnicima su spomenute riječi Prstojevića o dizanju „srpskog ustanka“ na Ilidži i „proširivanju teritorije protjerivanjem muslimana s područja gdje su oni bili većina“.

Mapa Sarajeva prikazana na suđenju

Mapa Sarajeva prikazana na suđenju

„Jeste li Vi sudjelovali u protjerivanju muslimana?“, upitao je potom tužitelj svjedoka budući da je Guzina u izjavi naveo da je sudjelovao u „oslobađanju Aerodromskog naselja na Dobrinji“, tvrdeći da su srpske snage zauzele spomenuto područja jer su navodno od tamo gađani Nedžarići (pod srpskom kontrolom).

„Ja sam sproveo civile do aerodramske zgrade.“, naveo je pri tom svjedok potvrđujući da je cjelokupno stanovništvo uklonjeno iz naselja, nakon čega su stanovnici navodno sami odlučili na koju će stranu ići.

„Vi ste sudjelovali u izdvajanju muslimana, zar ne?“, ispitivao je tužitelj nakon čega je svjedok opisao što je smatrao pod „dobrovoljnim odlaskom“ Hrvata i Bošnjaka.

„Ja sam vojnik koji je išao da zauzme što više teritorija. Vojnici koji su išli iza mene su išli po stanovnima, pretresali i gledali ima li civila. Izvodili ih ispred zgrade i u koloni ih sprovodili na aerodrom. A ja sam zauzimao teritorij.“, branio se svjedok od odgovornosti za sudbinu nesrpskog stanovništva koje je prognano iz spomenutog dijela naselja Dobrinja.

„Što se dalje događalo – o tom potom.“, odgovorio je svjedok sucima na dodatna pitanja o sudbini zarobljenih civila tijekom zauzimanja naselja Dobrinja od strane srpskih snaga.

Potvrdio postojanje snajpera i dalje poricao njihovu upotrebu

Svjedok Guzina je osporavao i namjerne snajperske napade na sarajevske civile s položaja iz Nedžarića, pod kontrolom njegovog 1.bataljona Ilidžanske brigade VRS-a kojim je zapovjedao sve do potpisivanja mirovnog Daytonskog sporazuma.

„Činjenica je da smo imali 3 snajpera, da smo imali puške M-48 (s optičkim nišanima) je točno, ali nije točno da smo snajperirali i da su gađani civili.“, naveo je svjedok obrane osporavajući odgovornost za neke incidente koji se u optužnici stavljaju na teret generalu Mladiću po zapovjednoj odgovornosti.

Optužba je nakon toga suočila Guzinu s izvještajem vojnih promatrača Ujedinjenih naroda (UNMO-a) iz 1993.godine i 1994.godine, a koji govore o uzastopnim snajperskim napadima na civile s položaja pod kontrolom VRS-a.

Također, pokazani su i protesti mirovnih snaga UNPROFOR-a zbog više snajperskih napada na Sarajlije što je svjedok nazvao „muslimanskom propagandom“ u namjeri da se ocrne srpske snage. Guzina je osporavao i ispaljivanje modificiranih bombi i raketa (Krema) s područja pod kontrolom srpskih snaga, o čemu također postoje zabilješke promatrača.


Svjedok je do kraja iskaza ostao pri tezi koju zastupa i obrana generala Mladića – da je oko 11 i pol tisuća ubijenih i pet puta više ranjenih Sarajlija – kolateralna posljedica sukoba, a ne namjernih napada na civile – što pak tvrdi haška optužba.

VIDEO LINK: Dio iskaza Guzine i sudski ukor generalu Mladiću


Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) se nastavlja u četvrtak iskazom novog svjedoka obrane.
  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG