Povodom najnovije odluke Vlade Srbije da država uplaćuje doprinose za penzije na nivou minimalca za sva sveštena lica svih verskih zajednica, među kojima je najviše iz Srpske pravoslavne crkve, otvara se pitanje da li je to još jedna odluka koja ovu Crkvu stavlja u privilegovani položaj u odnosu na druge korisnike budžeta?
Da li je logično da država, pogotovo u situaciji kada se očekuje kresanje budžetske potrošnje i kada se odlaže reforma penzionog sistema jer jednog penzionera izdržava jedan i po zaposlen, donosi ovakvu odluku koja je linearna za sve sveštenike, bez obzira na prihode?
"Ne samo da nije logično da država uplaćuje socijalno i penziono svim sveštenim licima, nego mi se čini da nije logično ni za one sveštenike koji žive u nerazvijenim područjima, s obzirom da u ovoj zemlji, a naročito u nerazvijenim delovima, postoje mnogo ugroženije kategorije stanovništva. To su samohrani roditelji, deca bez roditeljskog satranja, teško obolela lica, invalidi...kojima je mnogo teže da ostvare prihod nego sveštenicima SPC koji jesu u stanju da prihoduju i koji, znamo, da prihoduju", kaže Ivana Stevanović, direktorka Centra za razvoj neprofitnog sektora.
Sociolog religije Mirko Đorđević kaže da je do raspada Jugoslavije država snosila troškove za doprinos zaposlenih u svim verskim zajednicama, ali tada su stvari bile drugačije - većina crkava je imala minimalne prihode i donacije države.
"To je bilo neprekidno od Titovog vremena do kraja Jugoslavije. Posle toga su se stvari promenile, Crkva ima velike prihode, ima razne izvore prihoda. A ipak je to reaktivirano", kaže Đorđević.
On podseća na iskustva iz drugih zemalja:
"Penzije su regulisane na sličan način u Hrvatskoj i u još nekim zemljama, ali u Rusiji ne postoji taj sistem penzionisanja nego se sveštenik u starosti povlači u neki manastir."
Plate u evrima
U ovoj zemlji niko pouzdano ne zna sa koliko novca barata SPC, kaže Ivana Stevanović.
"Mi znamo za onaj deo prihoda koji dobija iz budžeta ali ne znamo kako stvari stoje sa privatnim donacijama, sa svim plaćanjima krštenja, venčanja, sahrana...od kojih se može ostvariti sasvim pristojan život", navodi Ivana Stevanović.
Sveštenici SPC imaju plate ali koliki su njihovi ukupni prihodi, to javnost ne zna, kaže Mirko Đorđević i skreće pažnju na jedan podatak:
"Sveštena lica na teritoriji Kosova i Metohije, uključujući i kaluđere u manastirima, po jednoj uredbi Vlade Srbije imaju platu u evrima."
"Lista privilegija Crkve u odnosu na sve poreske obveznike je poduža. Poznato je da Crkva ne plaća PDV, da Crkva ne plaća nikakav porez ni na kakav prihod. Sa druge strane, Crkva je jedina ostvarila pravo na povraćaj celokupne imovine oduzete posle Drugog svetskog rata", kaže Ivana Stevanović.
Od 2008. do 2010. SPC je dobila iz dela budžeta za finansiranje nevladinog sektora i političkih partija nešto preko dve milijarde i 100.000 dinara. Na web stranici Centra za razvoj neprofitnog sektora postoji tačan spisak.
"Mi smo bili šokirani kad smo otkrili taj podatak", kaže Ivana Stevanović.
"SPC je u toj budžetskoj liniji ubedljivo najveći dobitnik. Ona je u 2010. (to su poslednji podaci kojim raspolažemo ) dobila oko 590 miliona dinara. Crveni krst upola manje, a tek iza su neke manje organizacije. Sve to pokazuje da Crkva ima privilegovan položaj", navodi Ivana Stevanović.
Na pokušaj da u Ministarstvu vera dobijemo objašnjenja i komentar tvrdnji naših sagovornika o specijalnom statusu SPC bio je neuspešan.
Da li je logično da država, pogotovo u situaciji kada se očekuje kresanje budžetske potrošnje i kada se odlaže reforma penzionog sistema jer jednog penzionera izdržava jedan i po zaposlen, donosi ovakvu odluku koja je linearna za sve sveštenike, bez obzira na prihode?
"Ne samo da nije logično da država uplaćuje socijalno i penziono svim sveštenim licima, nego mi se čini da nije logično ni za one sveštenike koji žive u nerazvijenim područjima, s obzirom da u ovoj zemlji, a naročito u nerazvijenim delovima, postoje mnogo ugroženije kategorije stanovništva. To su samohrani roditelji, deca bez roditeljskog satranja, teško obolela lica, invalidi...kojima je mnogo teže da ostvare prihod nego sveštenicima SPC koji jesu u stanju da prihoduju i koji, znamo, da prihoduju", kaže Ivana Stevanović, direktorka Centra za razvoj neprofitnog sektora.
Sociolog religije Mirko Đorđević kaže da je do raspada Jugoslavije država snosila troškove za doprinos zaposlenih u svim verskim zajednicama, ali tada su stvari bile drugačije - većina crkava je imala minimalne prihode i donacije države.
"To je bilo neprekidno od Titovog vremena do kraja Jugoslavije. Posle toga su se stvari promenile, Crkva ima velike prihode, ima razne izvore prihoda. A ipak je to reaktivirano", kaže Đorđević.
On podseća na iskustva iz drugih zemalja:
"Penzije su regulisane na sličan način u Hrvatskoj i u još nekim zemljama, ali u Rusiji ne postoji taj sistem penzionisanja nego se sveštenik u starosti povlači u neki manastir."
Plate u evrima
U ovoj zemlji niko pouzdano ne zna sa koliko novca barata SPC, kaže Ivana Stevanović.
"Znamo za deo prihoda koji dobija iz budžeta ali ne znamo kako stvari stoje sa privatnim donacijama, sa plaćanjima krštenja, venčanja, sahrana", kaže Ivana Stevanović.
"Mi znamo za onaj deo prihoda koji dobija iz budžeta ali ne znamo kako stvari stoje sa privatnim donacijama, sa svim plaćanjima krštenja, venčanja, sahrana...od kojih se može ostvariti sasvim pristojan život", navodi Ivana Stevanović.
Sveštenici SPC imaju plate ali koliki su njihovi ukupni prihodi, to javnost ne zna, kaže Mirko Đorđević i skreće pažnju na jedan podatak:
"Sveštena lica na teritoriji Kosova i Metohije, uključujući i kaluđere u manastirima, po jednoj uredbi Vlade Srbije imaju platu u evrima."
"Lista privilegija Crkve u odnosu na sve poreske obveznike je poduža. Poznato je da Crkva ne plaća PDV, da Crkva ne plaća nikakav porez ni na kakav prihod. Sa druge strane, Crkva je jedina ostvarila pravo na povraćaj celokupne imovine oduzete posle Drugog svetskog rata", kaže Ivana Stevanović.
Od 2008. do 2010. SPC je dobila iz dela budžeta za finansiranje nevladinog sektora i političkih partija nešto preko dve milijarde i 100.000 dinara. Na web stranici Centra za razvoj neprofitnog sektora postoji tačan spisak.
"Mi smo bili šokirani kad smo otkrili taj podatak", kaže Ivana Stevanović.
"SPC je u toj budžetskoj liniji ubedljivo najveći dobitnik. Ona je u 2010. (to su poslednji podaci kojim raspolažemo ) dobila oko 590 miliona dinara. Crveni krst upola manje, a tek iza su neke manje organizacije. Sve to pokazuje da Crkva ima privilegovan položaj", navodi Ivana Stevanović.
Na pokušaj da u Ministarstvu vera dobijemo objašnjenja i komentar tvrdnji naših sagovornika o specijalnom statusu SPC bio je neuspešan.
