Dostupni linkovi

logo-print

Sve nelogičnosti međuentitetskih razgraničenja po Dejtonu


Željko Obradović

Željko Obradović

"Kartografi iz Dejtona", odnosno ucrtavanje međuentitetske linije, donijelo je nevolje stanovnicima, kako Federacije, tako i Republike Srpske. Brojne nepravde i apsurdi nisu ispravljeni, ni 20 godina nakon Mirovnog sporazuma. Na neke od posljedica nelogičnog razgraničenja među entitetima, podsjeća Željko Obradović, direktor Federalne uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove.

RSE: Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, linija koja dijeli BiH na dva dijela – Federaciju i Republiku Srpsku, linija razgraničenja, duga je više od 1000 kilometara, gotovo kao i međudržavna granica sa Republikom Hrvatskom? Šta je bilo presudno za takvo razgraničenje?

Obradović: Što se tiče međuentitetske crte ona je dugačaka 1.146 km i malo je duža nego ona koju ima BiH sa Hrvatskom. Osnova za njeno određivanje, bila je linija sukoba što je problematično, jer ona sječe i putnu mrtežu i ceste i vodotoke i naseljena mjesta. Bilo bi logično da je bila povučena temeljem postojećih granica političkih općina kako bi zaokružila naseljena mjesta, i tada ne bi pravila probleme koje sada pravi, jer su presječena naselja, dvorišta, groblja, putevi itd. A osnova za izradu ove granice je karta koja se čuva u Kartografskom institutu u Virdžiniji u SAD - u, u razmjeri 1:600 000 što je prilično sitno da bi se točno mogla evidentirati granica na terenu.

RSE: Anex II Dejtonskog mirovnog sporazuma je predvidio da BiH utvrdi međuentitetsku liniju,odnosno da se obavi međuentitetsko razgraničenje tamo gdje se cijepaju parcele, privatni posjedi, kuće i drugi objekti.Međutim to se još nije desilo, pa i dalje postoji takozvani pojas ničije zemlje ..

Obradović: Evo, u pripremi popisa stanovništva ovakva granica je pravila problem jer je ona ucrtana u kartama 1: 50 000 – jedan milimetar je 50 metara a tehnička olovka je 0,5 milimetara, znači 25 metara. Ako uzmemo plus-minus 50 metara onda je to pojas od 115 kilometara četvornih. U tom pojasu, koji smo sačinili s kolegama iz Banjaluke, ima negdje oko 549 domaćinstava ili2000 ljudi. To je područjegdje se ne zna ko vrši upravnu i sudsku vlast. To je, možemo slobodno reći, 'ničija zemlja'. To je veliki problem. Naprimjer, pojedini stanovnici iz tog područja plaćaju struju u jednom entitetu, a dokumente vade u drugom entitetu. Nije definirana nadležnost na tom prostoru. U biti treba utvrditi ko vrši upravnu i sudsku vlast na toj tzv. ničijoj zemlji.

RSE: Šta biste još izdvojili od apsurdnih situacija koje su posljedica međuentitetske linije razgraničenja?

Obradović: U medijima su najzvučniji primjeri bili Dobrinja I i Dobrinja IV u Sarajevu, gdje je crta išla doslovno kroz stanove, kroz kuće. To je zbilja bio karakterističan primjer pružanja crte razgraničenja. Taj problem je riješen jednom ad hoc radnom skupinom. Mislim da je 2001. godine međunarodni medijator donio odluku o crti na tom dijelu Sarajeva i taj problem je koliko-toliko riješen.

Ali, kad krenete od sjeverozapada do jugoistoka, gdje god kliknete na crtu razgraničenja, ona je u biti dosta nelogična. Imate tako u općini Orašje, naselje Oštra Luka, gdje granica ide doslovno kroz groblje. Rijeka Ugar, između Dobretića i Kneževa, granica ne ide rijekom, već presjeca lijevo-desno rijeku, što je nelogično, a tamo se, mislim, rade neke mini hidrocentrale, pa je problem s imovinsko-pravnim odnosima. Onda, Pale-Prača, gdje imamo kroz čitavo naselje. Doboj-Doboj Istok, Lukavac, Gračanica, Bosanski Šamac, Odžak, ušće Bosne u Savu. Imamo tako niz lokaliteta koji zahtijevaju korekcije, ustvari prilagođavanje te crte, koja se mora prilagoditi trenutnom stanju na terenu.

RSE: Počeli su stizati prijedlozi za drugačije razgraničenje, uslovno rečeno razmjenu teritorija ...

Obradović: Evo, sad smo dobili dopis od Općine Usora, Federacija BiH, gdje su se predstavnici Usore i predstavnici Općine Doboj, Republika Srpska, usaglasili o korekciji crte između te dvije općine. Radi se o razmjeni određenog teritorija, koji bi tom razmjenom bio mnogo logičniji. Mi smo taj zahtjev zaprimili, uputili dopis kolegama u Banjaluci, da li se oni slažu, kako bi taj proces išao dalje prema entitetskim vladama, a naposlijetku, sukladno Aneksu II Dejtonskog mirovnog sporazuma, treba i zapovjednik EUFOR-a dati svoj pristanak na korekciju ove granice.

Aneks II Dejtonskog mirovnog sporazuma podrazumijeva, i on je tu eksplicitan, da će se obrazovati povjerenstvo za ovu granicu, dakle, povjerenstvo koje bi identificiralo i opisalo međuentitetsku crtu razgraničenja i ja ne razumijem zašto se to još nije uradilo.

RSE: To bi trebala biti državna komisija?

Obradović: Tako je. To je zadaća Vijeća ministara. To bi bio prvi korak. Mislim da bi se na ovaj način prišlo sustavnom rješavanju ovog pitanja međuentitetske crte razgraničenja. Vlada Federacije BiH je 2011. godine u šestom mjesecu usvojila jednu informaciju o međuentitetskoj crti razgraničenja sa jasnim zaključcima da Vlada ostaje privržena provedbi Aneksa II Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja se tiče identificiranja ili obilježavanja međuentitetske crte razgraničenja, ali je i dala inicijativu Vijeću ministara da se ide u imenovanje povjerenstva koje bi bilo sastavljeno od predstavnika oba entiteta. Znamo da je istovremeno i Vlada Republike Srpske također usvojila informaciju i išla sa sličnim zaključkom. Znači, ovdje je na potezu Vijeće ministara koje treba utemeljiti povjerenstvo za identifikaciju i opis međuentitetske crte razgraničenja. To je prvi i najbitniji korak u sustavnom pristupu rješavanja pitanja međuentitetske crte.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG