Svjedok se sastao s najtraženijim bjeguncima

Kao svjedok haškog tužiteljstva na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću iskaz je dao kanadski Srbin Milan Lešić koji je od 1992.do 1995. skupljao pomoć za vlasti bosanskih Srba.

Kao glavnu zanimljivost u vezi opravdanja njegovog svjedočenja tužiteljstvo je spomenulo kako se Lešić sastao s Karadžićem i Ratkom Mladićem u Beogradu 2001. godine u vrijeme dok su spomenuta dvojica bili najtraženiji bjegunci od međunarodne pravde.

Tijekom svjedočenja Lešića tužiteljstvo je uvelo niz slika i video snimaka iz prve polovice ratnih, devedesetih godina kada se svjedok sastajao s Karadžićem i Mladićem u Bosni i Hercegovini. Na jednoj od prikazanih snimaka Mladić, kao zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, uz psovke opisuje Lešiću ratnu situaciju, prepričala je tužiteljica Kimberly West.

„Kao što smo vidjeli u titlovima – u Podrinju smo pomlatili Turke. A i ovdje, ako Amerikanci, Englezi, Ukrajinci i Kanađani u Srebrenici i u međuvremenu Nizozemci, ih neće štititi. Sada ne čujemo zvuk, ali onda kasnije kaže – oni da ih nisu štitili odavno bi nestali iz ovog kraja. Ovo je kolovoz 1994.“, prepričala je razgovor Mladića tužiteljica zbog lošeg zvuka.

Nakon što se obrana pobunila protiv dovođenja Lešića kao svjedoka, tužiteljica West, je obrazložila da je pozvan na Haški sud zbog opisa prirode njegovog odnosa s rukovodstvom bosanskih Srba budući da se s Karadžićem i Mladićem sastao čak i u vrijeme njihovog bijega.

„Godine 2001., nekoliko godina nakon ovih događaja o kojima smo govorili, svjedok se sastao s generalom Mladićem i gospodinom Karadžićem, u Beogradu i u Bosni. Postoji fotografija na kojoj se vidi večera koju je svjedok imao s generalom Mladićem. I svjedok će svjedočiti da je nakon toga otišao u područje na kojem se skrivao general Mladić. I sljedećeg dana je otišao na područje na kojem se skrivao gospodin Karadžić. Kao što se možete prisjetiti, to je period kada nismo znali gdje se oni nalaze“, objasnila je West.

Skupljanje novca za beogradske „službe“

Prema riječima tužiteljice, Lešiću je 2009. godine u crkvi u Kanadi prišla nećakinja Karadžića i zatražila da organizira skupljanje novca za optuženog. Karadžić je na taj detalj imao mali prigovor.

„Nije tražen novac za Radovana Karadžića. Nego za službe....koje ovaj sud ne plaća. Za razne službe u Beogradu koje pomažu. A nije za Karadžića niti je to rekao svjedok“, napomenuo je Karadžić otkrivajući da se novac skupljao zapravo za njegovu mrežu pomagača, odnosno srbijanske službe.

Sudsko vijeće je prihvatilo prigovor obrane te nije dozvolilo ispitivanje Lešića o periodu koji nije obuhvaćen optužnicom, odnosno nakon zauzimanja Srebrenice te pokušaja skrivanja tragova zločina.

Budući da je Lešić boravio u Bosni i Hercegovini u vrijeme zauzimanja Srebrenice Karadžić ga je ispitivao o tome – kako nije u to vrijeme ništa čuo za masovna ubijanja.

„Kada ste kasnije za to čuli u medijima, je li Vam to nalikovalo na prijašnju propagandu protiv Srba?“, upitao je optuženi.

„Da, Srbi su blaćeni, iako nisu bili krivi“, rekao je svjedok napomenuvši kako je bilo teško svima saznati pravu istinu te da Srbi nisu imali medije koji bi mogli prenijeti što se događa međunarodnim medijima kao što je npr.CNN.

(Karadžić i Lešić o izgubljenom medijskom ratu Srba)


Kad je otišao ponovno u BiH svjedok je rekao da nije vidio ništa čega bi se Srbi mogli stidjeti. U dodatnom ispitivanju od strane tužiteljstva Lešić je izjavio kako ne vjeruje u brojku ubijenih u Srebrenici te da je i on skupljao pomoć za zarobljenike nesrpske nacionalnosti za koje se tvrdilo da su izgladnjivani i držani u nehumanim uvjetima.

Lešić je na kraju želio zahvaliti svima zbog načina na koji je s njim postupano u Haagu kao svjedokom.

Kao sljedeći svjedok tužiteljstva s iskazom je počeo Ljubomir Obradović, bivši oficir Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.