Dostupni linkovi

logo-print

Sumorna bh. hronika: Ubistva, pljačke, paljevine


Policijska akcija nakon ubistva u Mostaru, oktobar 2015

Policijska akcija nakon ubistva u Mostaru, oktobar 2015

Tri ubistva u tri mjeseca, petnaest ranjavanja u obračunima, dok je pljačke i paljevine vozila postalo nesvrsishodno brojati. Ovo je tek dio sarajevske crne hronike, a stanje nije bolje širom zemlje. Kriminalne grupe pucaju gdje stignu u svako doba dana i noći. Policija tvrdi sve je pod kontrolom i u prihvatljivim okvirima, a građani se s prvim mrakom zatvaraju u kuće i nadaju se da su još tu sigurni.

Kriminalni obračuni, ubistva, pljačke.... krvava je statistika koja građanima ulijeva strah. Samo u Sarajevu su se u posljednja tri mjeseca dogodila tri ubistva od čega je jedna žrtva nastradala kao slučajni prolaznik. Pljačke banaka, prodavnica i građana, te paljevine automobila više niko ni ne broji. To je svakodnevica glavnog grada BiH, a njegovu sudbinu dijele i drugi.

Glasnogovornik MUP-a Kantona Sarajevo Irfan Nefić javnost umiruje statističkim pokazateljima koji govore o smanjenju broja krivičnih djela. Ipak, podatak koji je iznio nakon ubistva slučajnog prolaznika prilikom nedavne pljačke banke na Ilidži, ne daje povoda za smirenje.

„Upreko 50 posto krivičnih djela razbojništava koristi se vatreno oružje, bilo kao brijetnja bilo da se upotrijebi. Od tog broja oružja u preko 90 posto je ilegalno vatreno oružje“, navodi Nefić.

Ne bira se ni mjesto ni vrijeme za obračune, pa je tako u posljednja tri mjeseca bilo najmanje petnaest ranjavanja u obračunima koji su se događali u najprometnijim dijelovima grada i na sred saobraćajnica. Žrtva može biti bilo ko, jer se puca i u blizini škola, autobuskih stajališta.

U Zenici, kriminalne grupe pucaju gdje stignu. U dvije pucnjave, samo prošle nedjelje, ranjene su dvije osobe. Građani su taoci koji više nigdje nisu sigurni, upozorio je javnost Mirad Pinjić, predsjednik Gradskog odbora Naše stranke u Zenici.

„Kada se dešavaju napadi i pucnjave, većinom bivaju ozlijeđeni građani koji su slučajni prolaznici. Ovi obračuni mafije, kriminalaca i sitnih lopova, dovode do toga da su najčešće djeca ili ranjavana, ili sa smrtnim posljedicama. Dešavaju se napadi i u gradu, i u blizini policijskih stanica, gdje se niko ne nada“, kaže Pinjić.

Zaštita kriminalaca

Podsjetimo - u Zeničkim su obračunima kolateralna šteta najčešće djeca. Tako je ubijen i Amer Pivić, koji se zatekao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Njegove ubice oslobođene su krivice. Mirad Pinjić smatra da bi pravosuđe moralo početi da radi.

„Vjerovatno neke štiti neko iz vrhova, da li politike ili nekih uticajnih građana, ali su zaštićeni, jer se djela ponavljaju, a oni su i dalje na slobodi. Poznato je u gradu da su neki koji su već ranjavali djecu i čak je bilo ubistvo malog Pivića, ti ljudi se i dalje viđaju u gradu", konstatuje Pivić.

I dok se svaka kritika na rad tužilaštava koji puštaju aktere da se brane sa slobode tumači kao napad na neovisno pravosuđe, većina kriminalaca učini slično djelo netom po puštanju. Irfan Nefić potvrdio je ovo sada već pravilo u bh. kriminalnim strukturama:

„Za izvršenje ovih krivičnih djela prijavljeno je 849 lica 682 su povratnici u izvršenju krivičnih djela ili 80,3 procenta. To su osobe koje su dva ili više puta izvršile neko krivično djelo.“

Porast nasilja u BiH nije neočekivan, smatra psiholog Ibrahim Prohić.

„U BiH je suspendovan sistem. To je jako važno imati na umu kad se govori o sigurnosti, odnosno nesigurnosti i ovim incidentima ili pojedinačnim aktima. Osim toga, u BiH nije završen rat, on je samo zamrznut. Jedna od jako važnih posljedica rata je što je ovdje nasilje instalirano kao princip, tako da su jedan broj građana, koji su skloni zbog svog psihološkog profila primiti to zdravo za gotovo, stvorili uvjerenje da je moguće kršiti društvenu normu bez posljedica. To je jako opasno sociološko i psihološko stanje. I na kraju dolazimo do te psihološke ravni – nepovoljan društveni kontekst - ljudi žive već 25 godina. Taj kontekst karakterišu različite vrste strahova, prijetnji, izazova, ili da sve to sažmem – egzistencijalna neizvjesnost. U takvoj situaciji ljudi su potrošili svoje raspoložive psihološke mehanizme odbrane, a to onda znači da se teže kontroliraju, agresivni, destruktivni i asocijalni modeli ponašanja“, smatra Prohić.

I u drugim gradovima matrica je ista. Pucnjave, poput onih u Tuzli u blizini dječijih parkova, paljevine vjerskih objekata, vozila, pljačke banaka, marketa... Gotovo da nema dana kada se ne dogodi tragedija. Međutim, za ministarstvo sigurnosti, ocjene i nisu tako tragične.

Zapravo, kako prenosi zamjenik ministra Mijo Krešić, percepcija zavisi od toga gdje ste se zatekli.

„Sigurnosno stanje je promjenljiva kategorija i ako dajem ocjenu za cijelu BiH ono je zadovoljavajuće. Sad, po određenim elementima imamo lošije, bolje, kvalitetnije. Nažalost jedina niska razina je ugrožavanje bezviznog režima“, upozorava Krešić.

Stanje je, što bi rekao doministar Krešić, složeno. S prvim mrakom ljudi se zatvaraju u svoje kuće iza blindiranih vrata, izbjegavaju javna mjesta, stavljaju gelendere na prozore i nadaju se da će ih poslužiti sreća.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG