Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Mileta Poparića, vještaka obrane za balistiku koji je analizirao snajperske incidente gađanja sarajevskih civila, za što se optuženi tereti po zapovjednoj odgovornosti.
Poparić je zajedno s balističarkom Zoricom Subotić proučavao napade koji se stavljaju na teret vojno-političkom vodstvu bosanskih Srba, no za razliku od artiljerijskih udara - bavio se snajperskim incidentima koje je kao svjedok obrane pokušao osporiti, odnosno skinuti odgovornost sa snaga VRS-a.
Prema nalazima haških istražitelja snajperisti VRS-a su ubili na tisuće Sarajlija, za što od njih nitko nije odgovarao, za razliku od njihovih zapovjednika koji su u Haagu osuđeni na dugogodišnje kazne po zapovjednoj odgovornosti.
Od preko 1600 ubijene djece, preko 50 je ubijeno od strane snajperista. Jedan od incidenata spomenutih u optužnici protiv generala Mladića je i ranjavanje u nogu trogodišnje djevojčice Anise Pite, 13.prosinca 1992.godine u obiteljskoj kući u Ulici Žagar 38. Ranjena je prema istrazi snajperom u nogu dok je skidala cipelice – s položaja VRS-a na Baba Stijeni.
No Poparić je kao vještak obrane ustvrdio – da djevojčica od tamo nije mogla biti viđena, odnosno namjerno pogođena.
„Moj zaključak je da djevojčica nije mogla biti vidljiva sa Baba Stijene i zato nije mogla biti namjerno gađana. Odakle je metak došao ne znam“, izjavio je svjedok, potvrđujući neizravno tezu obrane – da se radilo o još jednoj kolateralnoj, odnosno slučajnoj žrtvi.
Predsjedavajući sudac Alphons Orie zatražio je pri tom od Poparića da mu skicira to o čemu priča, napominjući da je Baba Stijena bila okomita.
Osporavao i iskaze svjedoka tužiteljstva
Poparić je negirao i odgovornost VRS-a za niz drugih incidenata, poput snajperiranja građana iz zgrade Metalka na Grbavici, tvrdeći da – nisu pronađeni dokazi za to, poput snajperskih gnijezda.
Pri tom je svjedok obrane negirao i zaključke neposrednih očevidaca, poput britanskog novinara Van Lindena, koji je kao svjedok optužbe opisao „psihološki teror građana Sarajeva“ tijekom opsade (1992-1995).
Linden je naime snimio artiljerijski napad na civilne zgrade i gusti dim i vatru koja ih je potom zahvatila, no Poparić je pokušao prikazati kako je zapravo pucano iz zgrade.
„Koji je smisao paljbe iz ovoga dima, iz visoke zgrade. Čini se da je to jako opasno mjesto, jeste li o tome i Vi razmišljali?“, upitao je pri tom Poparića sudac Orie.
„Mi ovdje ne možemo zaključiti da je strijelac (iz zgrade) u dimu? Moguće je da je otvorena vatra iz ove zgrade pa da je uzvraćeno i da je došlo do požara. Možda je netko želio pucati iz zgrade da se vide neki efekti. Po meni je sigurno da je pucano iz ove zgrade. A tko je sve pucao i tko je zapalio zgradu to ne mogu reći“, odvratio je svjedok obrane, objašnjavajući svoj stav kojeg su duže vremena propitivali haški suci, gledajući snimku Van Lindena.
I Poparić i njegova kolegica Subotić svjedočili su inače prethodno na suđenju ratnom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, prebacujući pri tom odgovornost za gađanje Sarajlija – na Armiju BiH, što ide u prilog teze obrane – da su bošnjačke snage ubijale vlastite građane kao bi demonizirale srpsku stranu.
Iskaz Poparića potrajati će više dana, a nakon što da glavni iskaz obrani unakrsno će ga ispitati haško tužiteljstvo.
VIDEO: Dio glavnog iskaza Poparića
