Dostupni linkovi

logo-print

Na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću s iskazom je počeo Savo Simić, načelnik artiljerije 1. Sarajevske motorizirane brigade unutar Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK), vojne formacije čiji su zapovjednici osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora zbog terora nad sarajevskim stanovništvom (1992-1995).

Kao svjedok obrane Simić je negirao da su sarajevski civili namjerno gađani, tvrdeći da se artiljerijska vatra nije otvarala neselektivno, nego samo po unaprijed određenim vojnim ciljevima. U unakrsnom ispitivanju Simića je pak haško tužiteljstvo suočilo s vojnim dokumentima VRS-a koji to osporavaju, čak i potvrđuju raširenu praksu otvaranja neselektivne vatre.

„Nikad nije bila namjera stvaranje civilnih žrtvi i teror stanovništva Sarajeva“, naveo je pukovnik Simić u glavnoj izjavi, podupirući tezu obrane – kako je 11 i pol tisuća ubijenih Sarajlija posljedica kolateralne ratne štete.

Tužitelj Adam Weber istaknuo je pak da su šifrirani dokumenti o ciljevima napada na Sarajevo uništavani neposredno nakon akcija, što je svjedok opisao kao vojnu praksu „i u ratu i u miru“. Ipak tužitelj je prikazao više vojnih dokumenata VRS-a u kojima se, prema njegovom mišljenju, mogla iščitati namjera neselektivnih napada na civile. Primjerice u naređenju zapovjednika SRK-a Dragomira Miloševića o „stavljanju pod vatrenu kontrolu Starog Grada“, dijela Sarajeva nastanjenog civilima.

„Jeste li Vi izvršili ovo naređenje generala Miloševića koje Vam je izdao?“, upitao je tužitelj Weber, a svjedok nastavio opisivati vojne napade VRS-a kao obrambene.

Izvještaji UNPROFOR-a o tisuću i pol ispaljenih projektila

Kako bi pokazao da je svjedok Simić izvršio naređenje Miloševića, tužitelj Weber je predočio izvještaj promatrača UNPROFOR-a o događajima između 8. i 15. svibnja 1995. godine, u kojem su zabilježili „ispaljivanje više od 1.500 projektila na područje Sarajeva, uključujući i centar“.

Budući da je i sam više puta potvrdio „da su napadi na civile i neselektivno otvaranje vatre – nezakoniti“ Simić se nastavio braniti kako je VRS-ov korpus samo odgovarao na vatru iz grada jer „su žestoko napadnuti“.

„Pukovniče Simiću iznijeli ste nam niz opravdanja, ali vidjeli smo naređenje generala Miloševića – o otvaranju vatre na Stari Grad. Tako da Vi nama ovdje ne govorite istinu, jel' tako?“, suočavao je svjedoka tužitelj Weber.

Simić je ostao i dalje kod svog stava – da je cilj napada VRS-a na Stari Grad bio poduzet zbog želje da se oslobodi dio puta od kud su djelovale jedinice Armije BiH.

„Ja Vam tvrdim da se po Sarajevu gađalo isključivo osvjetljene vojne ciljeve“, ustrajao je kao svjedok obrane.

Na kraju unakrsnog ispitivanja u četvrtak tužitelj je suočio Simića s dokumentom VRS-a u kojem pukovnik Manojlović 1995. godine izvještava o „starim navikama masovnog i neselektivnog otvaranja artiljerijske vatre“ od strane srpskih vojnika iz SRK.

„Vjerovatno je bilo, ali u mojoj jedinici za koju sam bio odgovoran – nije“, ograđivao se potom svjedok Simić koji će iskaz, na suđenju za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce - nastaviti u petak.

VIDEO LINK: Dio iskaza Simića

  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG