Na suđenju bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljen je iskaz američkog forenzičkog antropologa Vilijama Haglanda (William Hugland), istražitelja nekoliko lokaliteta masovnih grobnica, s ostacima ubijenih zarobljenika iz Srebrenice.
Nakon što je haškom tužiteljstvu opisao zaključke istrage koja je pokazala da su mnogi zarobljenici imali poveze na rukama ili očima tijekom egzekucija – što ide u prilog zaključku da se nije radilo o vojnicima stradalim u borbi, obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja željela pokazati da je analiza masovnih grobnica obavljena stihijski, nestručno i pristrano.
Doktor Hagland odbacio je navode obrane – da su zbog pritiska vremena i nepovoljnih kišnih uvijeta, zaključci o masovnim pogubljenjima pronađenih žrtava u Cerskoj, Orahovcu i Branjevu – doneseni pristrano za potrebe haškog tužiteljstva, a ne na temelju pravih nalaza.
Naime branitelj Branko Lukić je želio sugerirati kako su u grobnicama sahranjene žrtve ubijene tijekom cijelog ratnog perioda u Srebrenici, a ne samo tijekom srpnja 1995.godine, kada je prema optužnici ubijeno u nekoliko dana - najmanje 7000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Pri tom se Lukić pozivao na izvještaj Komisije koja je procijenjivala stručnost eshumacija vođenih od strane svjedoka Haglanda.
„Vi niste iznijeli ovoj komisiji administrativne i logističke probleme s kojima ste se Vi susretali u to vrijeme?“, ispitivao je Lukić.
„Svaki dan se nešto događalo. Uglavnom je to bilo minorno. Odgovarao sam na ono što su oni pitali i oni su bili iznenađeni zbog onog što smo mi sve prošli“, naveo je svjedok potvrđujući kako je bilo problema na terenu, ali ne takvih da bi onemogućili istragu.
Podsjetimo, Hagland je opisao kako je 1996.godine u primarnoj grobnici kraj puta u Cerskoj eshumirano 150 tijela gdje su pronađeni i povezi za ruke, za otprilike trećinu njih. Na lokaciji masovne grobnice u Branjevu, koja je prethodno prekopavana u cilju skrivanja zločina, ipak je pronađeno u jednom njezinom dijelu najmanje 132 tijela, od kojih je 77 imalo ruke vezane na leđima.
U također prethodno prekopavanim grobnicama kod Branjeva pronađeno je 165 ubijenih, kao i povezi za ruke i oči za veći broj zarobljenika. Svjedok Hagland je u iskazu naveo – kako loše i ograničeno vrijeme – nije utjecalo na kvalitetu zaključaka i podataka dobivenih tijekom problematične istrage, odbacujući pri tom navode branitelja Lukića.
„Je li bilo žurbe dakle? Ne slažete se s nalazom da je bilo žurbe jel' tako? Mislite da se nije nepotrebno žurilo s iskopavanjem?“, ispitivao je branitelj.
„Ne. Mislim da smo to dobro uradili. Zato nismo uradili više grobnica“, izjavio je svjedok.
Prema optužnici, srpske snage su na Branjevu streljale oko 1200 zarobljenika, u Orahovcu oko 1000, a kraj puta u Cerskoj 150.
Nakon Haglanda koji je već svjedočio na više haških suđenja, očekuje se iskaz Helge Brunborga, demografskog stručnjaka iz Norveške, koji je analizirao podatke o nestalim osobama nakon pada Srebrenice.
Nakon što je haškom tužiteljstvu opisao zaključke istrage koja je pokazala da su mnogi zarobljenici imali poveze na rukama ili očima tijekom egzekucija – što ide u prilog zaključku da se nije radilo o vojnicima stradalim u borbi, obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja željela pokazati da je analiza masovnih grobnica obavljena stihijski, nestručno i pristrano.
Doktor Hagland odbacio je navode obrane – da su zbog pritiska vremena i nepovoljnih kišnih uvijeta, zaključci o masovnim pogubljenjima pronađenih žrtava u Cerskoj, Orahovcu i Branjevu – doneseni pristrano za potrebe haškog tužiteljstva, a ne na temelju pravih nalaza.
Naime branitelj Branko Lukić je želio sugerirati kako su u grobnicama sahranjene žrtve ubijene tijekom cijelog ratnog perioda u Srebrenici, a ne samo tijekom srpnja 1995.godine, kada je prema optužnici ubijeno u nekoliko dana - najmanje 7000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Pri tom se Lukić pozivao na izvještaj Komisije koja je procijenjivala stručnost eshumacija vođenih od strane svjedoka Haglanda.
„Vi niste iznijeli ovoj komisiji administrativne i logističke probleme s kojima ste se Vi susretali u to vrijeme?“, ispitivao je Lukić.
„Svaki dan se nešto događalo. Uglavnom je to bilo minorno. Odgovarao sam na ono što su oni pitali i oni su bili iznenađeni zbog onog što smo mi sve prošli“, naveo je svjedok potvrđujući kako je bilo problema na terenu, ali ne takvih da bi onemogućili istragu.
Podsjetimo, Hagland je opisao kako je 1996.godine u primarnoj grobnici kraj puta u Cerskoj eshumirano 150 tijela gdje su pronađeni i povezi za ruke, za otprilike trećinu njih. Na lokaciji masovne grobnice u Branjevu, koja je prethodno prekopavana u cilju skrivanja zločina, ipak je pronađeno u jednom njezinom dijelu najmanje 132 tijela, od kojih je 77 imalo ruke vezane na leđima.
U također prethodno prekopavanim grobnicama kod Branjeva pronađeno je 165 ubijenih, kao i povezi za ruke i oči za veći broj zarobljenika. Svjedok Hagland je u iskazu naveo – kako loše i ograničeno vrijeme – nije utjecalo na kvalitetu zaključaka i podataka dobivenih tijekom problematične istrage, odbacujući pri tom navode branitelja Lukića.
„Je li bilo žurbe dakle? Ne slažete se s nalazom da je bilo žurbe jel' tako? Mislite da se nije nepotrebno žurilo s iskopavanjem?“, ispitivao je branitelj.
„Ne. Mislim da smo to dobro uradili. Zato nismo uradili više grobnica“, izjavio je svjedok.
Prema optužnici, srpske snage su na Branjevu streljale oko 1200 zarobljenika, u Orahovcu oko 1000, a kraj puta u Cerskoj 150.
Nakon Haglanda koji je već svjedočio na više haških suđenja, očekuje se iskaz Helge Brunborga, demografskog stručnjaka iz Norveške, koji je analizirao podatke o nestalim osobama nakon pada Srebrenice.
