Dostupni linkovi

logo-print

Suđenje Karadžiću: Akaši suočen sa osobnim protestima optuženom


Jasuši Akaši u sudnici 25. travnja 2013.

Jasuši Akaši u sudnici 25. travnja 2013.

Nakon što je bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću potvrdio neke teze obrane japanskog diplomata Jasušija Akašija haško tužiteljstvo je tijekom unakrsnog ispitivanja suočilo s njegovim osobnim protestima optuženom zbog zaustavljanja humanitarnih konvoja, protjerivanja i uzimanja međunarodnih promatrača za taoce.

Akašija je u završetku glavnog ispitivanja Karadžić ispitivao o navodnom preferiranju zapovjednika Vojske Republike Srpske Ratka Mladića od strane bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Time je Karadžić želio naime prebaciti zapovjednu odgovornost sa sebe za određene akcije, između ostalog i onu u Srebrenici, na svog najviše pozicioniranog generala.

Akaši je diplomatski izbjegavao direktne odgovore i potvrde teza optuženog, ali je potvrdio da Karadžić nije bio na sastanku kod Miloševića u Beogradu 15.srpnja 1995.godine, upravo u vrijeme masovnih pogubljenja u Srebrenici.

No uz prebacivanje odgovornosti Karadžić je u završetku ispitivanja pokušao prikazati kako Bošnjaci iz Srebrenice nisu bili nasilno protjerani, već da su dobrovoljno otišli na poziv svoje vlade.

„Mislim da je pitanje sigurnog odlaska izbjeglica iz Srebrenice bila vrlo osjetljiva tema. Mislim da je bosanska vlada mislila da ti stanovnici trebaju tamo ostati, dok je UNHCR (Agencija UN za pomoć izbjeglicama) mislio da treba omogućiti da odu onima koji to žele. A UNPROFOR je podržavao stav UNHCR-a“, odgovorio je pri tom Akaši prisjećajući se različitih stavova o sudbini ljudi u spomenutoj zaštićenoj zoni.
Akaši je naveo da je UNPROFOR planirao evakuaciju oko 30 000 izbjeglica, ali da su one otišle već do 13.srpnja 1995.godine u konvojima VRS-a.

Protjerivanje, zaustavljanje pomoći i uzimanje taoca

Haško tužiteljstvo je Karadžićevog svjedoka obrane pak podsjetilo na njegove osobne proteste Karadžiću (1994.godine) nakon što je optuženi zaprijetio: da zbog embarga prema srpskoj strani - bošnjačkoj strani „neće proći ni ptica“, odnosno da će zaustaviti sve humanitarne konvoje izoliranom stanovništvu u više enklava.
Karadžić je te svoje prijetnje iznio u Skupštini bosanskih Srba na Palama početkom rujna 1994.godine.

„Gospodine ambasadore da li ovo odražava, izjava gospodina Karadžića, da zaraćene strane često koriste humanitarnu pomoć kao polugu, a ne samo kao neutralnu pomoć?“, upitala je tužiteljica Caroline Edgerton koja se također koristila citatima iz Akašijeve knjige "U dolini između rata i mira", o njegovom diplomatskom iskustvu rata na prostoru bivše Jugoslavije.

„Da“, odgovorio je Akaši napominjući kako je UN bio jako frustriran zbog problema s dostavom humanitarne pomoći.

„Ono što smo mi gledali kao čisto humanitarnu akciju oni su smatrali značajnim vojnim pitanjem. Mi smo pokušavali odgovoriti snage da ne gledaju samo na ravnotežu snaga nego su nastavile gledati na humanitarna pitanja samo iz kuta svoje uske strane“, pojasnio je Akaši dodajući da su takvo razmišljanje imale sve zaraćene strane.

Također tužiteljstvo je podsjetilo Akašija na korištenje pripadnika UN-a kao „živih štitova“ od strane snaga VRS-a u svibnju 1995.godine kako bi se spriječili udari NATO avijacije po njihovim položajima.

„Mislim da se taj izraz „živi štit“ često spominje u novinarstvu, ali u ovom slučaju (uzimanja personala UNPROFOR-a za taoce) mislim da svakako nije riječ o novinarskom pretjerivanju“, slikovito je odgovorio Akaši osvrnuvši se pri tom na novinarsku profesiju zbog čije je krive interpretacije njegovih ranijih stavova zatražio tajno svjedočenje. To su inače suci odbili.


Tužiteljica je Akašija podsjetila i kako je u rujnu 1994. Karadžiću pismom izrazio svoje „zaprepaštenje“ zbog protjerivanja više od 2500 Bošnjaka iz Bijeljine i oko 700 osoba iz srednje Bosne, što je svjedok potvrdio kao točno.

Budući da je tijekom glavnog iskaza ustvrdio da je istraga UN-a koju je naložio pokazala da se ne može utvrditi tko je ispalio granatu na sarajevsku tržnicu Markale 1994.godine, tužiteljstvo je podsjetilo Akašija i na istrage koje su utvrdile da je granata došla s položaja pod kontrolom VRS-a. Japanski diplomat je potvrdio kako o njima nije imao tada saznanja.

Karadžić se tereti za protjerivanja u više bosanskohercegovačkih općina, genocid u Srebrenici, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih snaga za taoce što je naredio kao predsjednik, odnosno vrhovni zapovjednik vojske.

Suđenje će se nastaviti 7.svibnja ove godine, nastavkom iskaza generala VRS-a Stanislava Galića, u vezi odgovornosti za teror nad Sarajlijama za što inače izdržava doživotnu kaznu zatvora.

Nakon Galića iskaz u korist Karadžića trebao bi dati Milan Martić, policajac i vođa pobunjenika u tzv.SAO Krajini na području Hrvatske, koji izdržava 35 godina zatvora zbog etničkog čišćenja i drugih zločina nad građanima nesrpske nacionalnosti.
  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

XS
SM
MD
LG