Stvoriti uvjete za život invalida u zajednici

Koalicija za život u zajednici, mreža nevladinih udruga koja okuplja osobe sa invaliditetom, upozorila je u petak da je važno osobama s invaliditetom stvoriti uvjete za život u lokalnoj zajednici.

Previše njihovih problema rješava se u birokratskim institucijama, umjesto da se invalide pita – a što je dobro za njih.

Hrvatska je jedna od prvih država potpisnica UN-ove konvencije o pravima invalida, prihvatila je Akcijski plan Vijeća Europe, niz akcijskih planova i dvjesto osamdeset različitih propisa koji reguliraju život osoba s invaliditetom, dakle kada se gleda papire, naš je život idealan, poručila je predsjednica Udruge za promicanje istih mogućnosti Mirjana Dobranović. Međutim, u praksi je pred invalidima tisuću problema.

I ono što mi tražimo kao Koalicija je – pitajte nas, pitajte mene kada nešto radite što je dobro za mene. Nemoj mi činiti dobro, jer onda možda pogriješiš. Evo primjera – mi osobe sa tjelesnim invaliditetom imamo problema sa raznim dizalima u pothodnicima i slično, gdje su milijuni i milijuni utrošeni, a mi od toga nemamo nikakve koristi. Šteta je za Hrvatsku koja je siromašna da troši novce tamo gdje je nepotrebno”, kaže Mirjana Dobranović.

Senada Halilčević vodi Udrugu za samozastupanje, jedinu udrugu koju su osnovale osobe sa intelektualnim poteškoćama. Nakon završene osnovne i srednje škole vratila se roditeljima na Hvar, ali nije mogla dobiti posao, a u zajednici ni ona ni njeni roditelji nisu dobili podršku. Iznova je završila u instutuciji, ali sada se uključila u udrugu i našla posao.

Njezin sljedeći korak je izlazak iz programa inkluzije, ali koliko se tome veseli, toliko ju je i strah jer se boji da neće dobiti podršku države, kaže gospođa Halilčević.

“A Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom kaže da svaka osoba ima pravo živjeti u zajednici i da joj je država dužna osigurati podršku”, navodi Senada Haličević.

Jednostavna istina

Cilj Koalicije upravo i jest - poslati poruku da je važno osobama s invaliditetom stvoriti uvjete za život u lokalnoj zajednici, kazala je gospođa Dobranović:

“A uvjeti su – dajte nam posao da možemo raditi, da ne budemo ovisni o socijalnoj skrbi, nego da živimo svojim životom i da radimo ono za što smo se educirali.”

Mnogo toga u današnjem društvu nije prilagođeno slijepima, a problem je to veći što je današnje društvo sve više vizualno, upozoreno je na konferenciji za novinare. Karmen Nenadić iz Saveza slijepih Hrvatske upozorila je na dodatni apsurd da slijepi učenici više ne dobijaju udžbenike na pismu za slijepe – brajici.

“Znači, roditelj slijepog djeteta mora sam financirati udžbenike. Na udžbenike za djecu koja vide potroši se i tisuću kuna ako ne i više, ovisno o razredu u koji dijete ide, dok ti isti udžbenici – da ih se prilagodi za slijepo dijete – iznos može biti i do 10.000 kuna, i to sve mora platiti roditelj. Smatram da je izrazito teško jednom učeniku, a poslije i studentu danas završavati redovno škole sa tom pisanom barijerom”, kaže Karmen Nenadić.

Predsjednica Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba i članica Izvršnog odbora Svjetske federacije gluhoslijepih osoba Sanja Tarczay kazala je da joj je tek na studiju u Švedskoj rečena jednostavna istina - da osoba s invaliditetom ima pravo na podršku.

“I da uz podršku ona može imati normalan život! Naša je država ostala gluha i slijepa na problem gluhoslijepih osoba, a predstavljam 350 gluhoslijepih osoba koje u ovom trenutku u Hrvatskoj nemaju nikakvih prava”, zaključuje Sanja Tarczay.