Dostupni linkovi

logo-print

Stvaranje i toleriranje atmosfere za lansiranje laži


Spomenik u Jasenovcu, 2016.

Spomenik u Jasenovcu, 2016.

Burne reakcije povodom premijere dokumentarnog filma Jakova Sedlara "Jasenovac – istina", dodatno su upozorile na prisutnost i opasnost takvih kvaziznanstvenih projekata za mentalno zdravlje hrvatskog društva.

Nedavno prikazani dokumentarac "Jasenovac – istina", po scenariju Hrvoja Hitreca, minoriziranjem ustaških zločina i njihovim relativiziranjem, s tezom da su u tom istom Jasenovcu komunisti nakon 1945. pobili mnogo više ljudi, nego ustaše, uvrijedio je i ogorčio mnoge u Hrvatskoj, ali ne samo njih.

Izraelska veleposlanica u Hrvatskoj, Zina Kalay Kleitman, nakon gledanja filma upozorila je da on "vrlo selektivno prikazuje povijest, pokušava revidirati mnoge povijesne činjenice i vrijeđa osjećaje ljudi koji su izgubili svoje najmilije u Jasenovcu".

Vrlo dobar poznavatelj problematike, publicist Slavko Goldstein, kaže kako je taj film prepun lažnih tvrdnji i nekoliko vrlo uočljivih falsifikata, pa da se o njemu i ne može ozbiljno razgovarati.

Slavko Goldstein

Slavko Goldstein

Primjerice, Goldstein navodi kako se u filmu ističe da je zagrebačka Židovska općina jedina opstala u cijeloj okupiranoj Europi.

"A općine su opstale u Budimpešti, čak u Drezdenu, na sto mjesta u okupiranoj Evropi, a neznalica i lažljivac Sedlar govori samo o Zagrebu. On priznaje da je postojao nekakav genocid, ali ga nastoji relativizirati, umanjiti i lagati o mnogim drugim stvarima. On totalno prešućuje da je postojao genocid nad Romima, prešućuje da je bio genocid nad Srbima, da ne idemo dalje u raščlanjivanje", ističe Goldstein.

Sedlarov film inzistira, među ostalim, na postojanju jasenovačkog logora i nakon završetka rata, na činjenici da je Pavelićeva supruga po majci bila Židovka, da je bilo slučajeva da su čak i Židovi uspjeli biti vraćeni iz Jasenovca, što dijelom ne stoji, a dijelom je otprije bilo manje ili više poznato.

("Jasenovac – istina", Youtube)


Međutim, kontroverzni hrvatski ministar kulture, Zlatko Hasanbegović, i sam po struci povjesničar, sa premijere filma otišao je sa sasvim drugim dojmovima.

"Ovakvi filmovi su korisni jer govore o brojnim tabu temama. To je najbolji put da se brojna kontroverzna mjesta iz hrvatske povijesti konačno rasvijetle na pravi način. Treba se suočiti sa svim mračnim stranama, ali u pozadini toga suočavanja mora biti uvijek samo istina, utemeljena na činjenicama", izjavio je Hasanbegović.

Na jednoj strani Sedlar, koji se usput na odjavnoj špici filma hvali kako ga novčano nije poduprla nijedna institucija hrvatske države, a na drugoj strani na javnoj televiziji nedjeljom navečer repriza 12 godine stare serije "Duga mračna noć".

Povjesničar po obrazovanju i novinar "Novog lista", Tihomir Ponoš, kaže kako se i to repriziranje može tumačiti kao pokušaj revidiranja povijesti.

"U toj seriji ima prije svega i niz povijesnih grešaka, faktografskih, a ta serija na neki način pokušava demonstrirati ono što je vrlo prisutno u posljednje vrijednosti u javnosti, a to je neka vrsta egzi distance prema totalitarnim režimima. Jednaki su i jedni i drugi, i crveni i crni", ističe Ponoš.

Teze iznesene u Sedlarovom filmu visoko su podudarne sa nedavno objavljenom knjigom grupe autora "Jasenovački logori – istraživanja", a Goldstein je na njih reagirao knjigom "Jasenovac – tragika, mitomanija, istina". On je pojasnio da je u pisanje svoje knjige krenuo kada je saznao da se ova knjiga grupe autora promovira po osnovnim školama u više mjesta Hrvatske, pa tako u jednoj školi u Zagrebu, zatim u Varaždinu i Ludbregu.

Na pitanje kolika je odgovornost vlasti u stvaranju atmosfere u kojoj su takve stvari moguće, Goldstein odgovara: "Atmosferu za lansiranje laži, država ponekad stvara, a redovito tolerira. Time je ujedno i podstrkava. Prema tome, sadašnja vlast, bolje rečeno dijelovi te vlasti, su veliki krivci takvoj atmosferi".

S kojom se svrhom sve to radi? Tihomir Ponoš kaže kako je cilj – zarobiti mlade u prošlosti.

Tihomir Ponoš

Tihomir Ponoš

"Sada, na prošlim izborima, su pravo glasa prvi put imali ljudi koji su rođeni nakon rata, odnosno nakon završetka borbi u Hrvatskoj. Njih, na neki način, treba zarobiti u prošlosti, kako bi ih se pridobilo na svoju stranu. Po mojoj procjeni, i HDZ i stranke njegove koalicije, kroz odnos prema razdoblju 1942. – 1945, i kroz odnos prema razdoblju 1991. – 1995, pri čemu se u ovom drugom slučaju to mnogo više odnosi i manifestira kroz ono pitanje gdje si bio 1991, pokušavaju dugoročno sebi stvoriti novi kontingent birača, koji će biti zasnovan na ideološkim matricama i na društvenim podjelama i rascjepima, koji su nastali prije više od sedamdeset godina. Čini mi se da je to glavni motiv", zaključuje Tihomir Ponoš.

Koliko su glasni, a u isto vrijeme površni mnogi diletantski uljepšavatelji Endehazije, dokaz je da na njihove konstrukcije ponekada reagiraju i povjesničari, koji u nekoj ideološkoj podjeli ne bi spadali ulijevo.

Tako je na tekst jednog od najglasnijih revizionista Stjepana Razuma, u kojem on minorizira rasne zakone i genocidnu praksu ustaškog režima, reagirao u veljači ove godine Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest, inače autor niza tekstova o represiji jugoslavenskih vlasti nad pripadnicima njemačke zajednice, ali i drugima po završetku Drugog svjetskog rata.

On je upozorio da Razum brojne činjenice ne zna, a da drugima manipulira. Njegov tekst je nazvao "rđavom rabotom i drugorazrednim podmetanjem".

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG