Dostupni linkovi

logo-print

Strah među Turcima u Rusiji


Protesti protiv Turska u Moskvi, 25. novembar 2015

Protesti protiv Turska u Moskvi, 25. novembar 2015

Autor: Tom Balmforth, priredila Biljana Jovićević

Desetine hiljada turskih državljana koji su izgradili svoje živote u Rusiji u vrijeme građevinskog buma sada se plaše da bi mogli postati kolateralne žrtve odgovora Moskve na obaranje ruskog bombardera Su-24 na sirijsko-turskoj granici.

Turski državljani koji žive u Rusiji smrknuto su gledali razmjenu verbalne vatre između Moskve i Ankare, od kada su turski bomabrderi na granici sa Sirijom oborili ruski vojni avioni Su-24, u incidentu koji je izazvao furioznu reakciju Kremlja.

Odmah je uslijedilo pritvaranje Turaka od strane migracione policije Rusije na mnogobrojnim gradilištima, dok su turske fabrike odjednom i bez najave postale meta poreskih službi.

Stotine ljutitih Rusa takođe se okupilo ispred turske ambasade koju su kamenovali. Turci u Rusiji su u strahu od policijskog uznemiravanja, a izbjegavaju i korištenje metroa za javni transport.

Ali vjerovatno najveći strah od svih za tursku zajednicu koja u Rusiji broji oko 90.000 ljudi, a mnogi od njih grade u građevinarstvu, izaziva saznanje da će možda morati da odu zajedno sa svojim porodicama kada mjere odmazde Kremlja protiv Turske počnu da uzimaju danak.

Četiri dana nakon obaranja aviona, 28.novembra, predsjednik Vladimir Putin potpisao je mnoštvo mjera čiji je cilj "zaštita ruske nacionalne sigurnosti“ i ruskih građana".

U te je mjere uključeno i ukidanje slobodnog viznog režima između dvije zemlje, okončanje čarter letova između Rusije i Turske i zabrana ruskim kompanijma da zapošljavaju turske radnike na projektima koji se ubuduće budu ugovarali.

Čak i one državljane Turske koji nijesu direktno pogođeni sankcijama teško da od svega ovoga neće podići jeza.

Za 34-godišnjeg Umuta, čini se, ovo bi mogao biti kraj moskovskih godina. On radi za rusku građevinsku kompanju koja prodaje opremu turskim kompanijama. Umut glavni grad Rusije naziva svojim domom više od decenije, njegova supruga Ana je Ruskinja, kao i njegov jednogodišnji sin Roman koji ima rusko državljanstvo.

“Ona se plaši, ne zna šta će se dalje dešavati”, kaže Umut i dodaje: “Ona je uvijek mislila da ćemo ostati ovdje i da će Roman odrasti ovdje. Ja ovdje više ne vidim budućnost. Moramo napraviti plan za odlazak ili u narednih šest mjeseci ili u narednih godinu dana”.

Turski proizvodi na jednoj moskovskoj tržnici, 1. decembar 2015

Turski proizvodi na jednoj moskovskoj tržnici, 1. decembar 2015

Kada će tačno otići zavisi uglavnom od toga kakav će biti efekat Putinovih sankcija.

Detalji oko incidenta sa obaranjem aviona ostaju predmet spora, a obje strane čvrsto su ukopane svaka na svojoj poziciji.

Zamjenik ruskog premijera Igor Šuvalov 30. novembra je rekao da građevinski ugovori potpisani prije kraja godine neće podlijegati sankcijama, zbog čega se Umut nada da će imati još jednu godinu u Rusiji.

Ali Svetlana Ganuškina, vodeća aktivistkinja za ljudska prava koja se specijalizirala za migracijske slučajeve u nevladinoj organiziciji "Civilna asistencija", upozorava da su sankcije nejasno definisane i stoga iskazuje pesimizam u pogledu budućnosti Turaka u Rusiji.

“Mislim da će biti prisljeni da napuste zemlju“, ocjenjuje Ganuškina.

Ja zaista ne razumijem šta po zakonu treba da se dogodi, sve je u potpunosti nejasno sa zakonske tačke gledišta, ali u praksi ćemo vidjeti šta se dešava” kaže ona.

Od kada je ruski bombarder oboren, pogranična služba Rusije onemogućava ulazak Turaka, iako bezvizni režim između dvije zemlje ostaje na snazi do 1. januara.

Guniškina kaže da su je nedavno probudli usred noći tražeći pomoć. Turcima koji žive u Rusiji trebala je pomoć jer je njihovoj mladoj turskoj prijateljici koja živi u Budimpešti onemogućen ulazak u zemlju na graničnom prijelazu.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov čak je ustvrdio da u Rusiji živi i do 200.000 turskih porodica.

Ruske žene udate za Turke ogranizovale su online peticiju kojom traže pomoć od ruskog predsjednika.

Peticijom, koju je samo do 2.decembra potpisalo 4.000 ljudi, traži se da Turci sa ruskim porodicama, koji poštuju ruske zakone, zadrže svoje poslove i da Federalna služba za migracije prestane da im bez razloga stvara probleme. Takođe se traži zaustavljanje antiturske kampanje u državnim medijima.

Mnoge turske kompanije su efektivno zaustavile svoje operacije, nadajući se da bi se kriza mogla smiriti još na samitu o klimatskim promjenama u Parizu, gdje je postojala nada da će sresti turski predjednik Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin. No do tog susreta nije došlo.

Ispraćaj kovčega sa tijelom ruskog pilota iz Ankare

Ispraćaj kovčega sa tijelom ruskog pilota iz Ankare

Ankara insistira na tvrdnji da je obaranje aviona uslijedilo nakon više upozorenja zbog upada u njihov vazdušni prostor, dok Moskva tvrdi da njihov bomabrder Su -24 niti jednog trenutka nije napuštao vazdušni prostor Sirije, gdje Rusija nastavlja da pruža vazdušnu podršku vlastima Bašara al Asada, i gađa, kako tvrde, terorističke mete.

Rusija je sahranila poginulog pilota, kojeg su, prema navodima, ubili militanti dok se padobranom spuštao u ratnu zonu, kao i ruskog marinca koji je poginuo učestvujući u akciji sapašavanja pilota.

Kraj jedne ere

Ova spor će, po svemu sudeći, predstavljati sumrak za turski biznis u Rusiji i dominatnu ulogu ove zemlje u ruskom građevinskom sektoru.

Iskusne turske kompanije brzo, vješto i na vrijeme, iskoristile su šansu prije 15-tak godina, kada je Rusija ušla u građevinski bum u ranoj fazi Putinove vladavine i kada je sa naglim rastom cijena nafte zemlja preplavljena kešom.

Turski graditelji su okupirali značajan prostor i u glavnom gradu Rusije. "Renesansa izgradnja" ime je velike turske kompanije koja trenutno gradi sopstveni nedboder u dijelu prijestonice zvanom Moskva city, ruskom finansijskom centru.

Kada je avion oboren, posao je jednostavno zaustavljen - odjednom”, kaže Umut dodajući: “Ne radimo”.

Godinama je Umut koristio svoje kontakte sa turskim kompanijama u Rusiji da obezbijedi zaradu koja se mjeri u milionima eura profita za ruske građevinske komapanije kojima on prodaje građevinsku opremu.

Njegovi klijenti su sada zamrzli svoje operacije, što takođe znači da i on ima veoma malo posla.

Mustafa, takođe 34-godišnjak, dugogodišnji stanovnik Moskve, koji takođe ne želi da se objavi njegovo prezime, uvozio je tursku građevinsku opremu za prodaju u Rusiju već godinama. No njegov posao je takođe sada u haosu budući da je oprema zaustavljena na ruskoj granici.

Policajac ispred Ambasade Turske u Moskvi

Policajac ispred Ambasade Turske u Moskvi

Budući je cijelog života, kao odrasla osoba, radio u Rusiji, Umut nije naročito srećan zbog mogućnosti preseljenja.

Ako odem u Tursku, ne mogu raditi ništa. U Turskoj posao koji ja obavljam rade obučeni inžinjeri. Ja imam ovaj posao u Moskvi jer sam stigao ovdje u pravo vrijeme”, pojašanjava i dodaje: “Možda bih mogao otvoriti kafe. To je jedino što bih mogao raditi.”

Pritajiti se

Turski iseljenici u Moskvi kažu da su bili šokirani talasom antiturskog sentimenta, koji je ličio na eho antiukrajinskog, koji je dominirao ruskim medijima od nereda na Euromaidanu, koji su doveli do svrgavanja promoskovskog predsjednika Ukrajine u Kijevu, početkom 2014.

Antitursko raspoloženje se manifestuje i na jedinstven pojavni način. Lokalni mediji u Saratovu su izvjestili da je lancu restorana pod imenom "Turski Tandor" naređeno da u ovom centralnom ruskom gradu prekriju riječ 'turski' iz naziva njihovih restorana.

No postoji još veći razlog za zabrinutost Turaka. Džan, 29-godišnji inžinjer iz Moskve, koji dolazi iz turskog grada Ismida, više ne koristi metro kao javni transport iz straha da će ga policija maltretirati zbog dokumenata, što je inače problem sa kojim se suočavaju mnogi ekonomski migranti iz centralne Azije.

Jedan od Džanovih turskih prijatelja izbačen je nedavno iz taksija nakon što je iskreno odgovorio na pitanje vozača taksija o nacionalnosti.

Mihail Fedotov, šef Vijeća za ljudska prava Kremlja, 1.decembra je upozorio javnost na komenatre koje agencija Interfax koristi u raspirivanju retorike protiv Turske.

Ja u potpunosti razumijem uznemirenje koje je izazvalo obaranje ruskog ratnog aviona, što je zločin i tragedija, ali to nije razlog za podsticanje ove antiturske atmosfere”, poručio je Fedotov.

Turski državljani u Rusiji, koji su uhvaćeni u unakrsnoj vatri između Erdogana i Putina, uglavnom krive obojicu državnika za novonastalu situaciju.

Ali Umut kaže da se nada da će zbog ruskog domaćinstva Svjetskog fudbalskog kupa 2018. i zbog obaveza preduzetih u ambicioznim građevinskim poslovima Kremlj možda ipak tiho ukloniti barijere za turske građevinske kompanije koje rade u Rusiji.

“Nadam se tome“, kaže Umut, “no isto tako Putin nam sve može zabraniti".

"On je kao Erdogan. Njihov karakter je isti, oni su dikatori“, zaključuje on.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG