Dostupni linkovi

logo-print
Stolac je grad u istočnoj Hercegovini, koji se zadnjih decenija u medijima spominje tek kada dođe do etnički motiviranih incidenata. Iz proteklog perioda, to mjesto još nosi brojne ožiljke: tokom rata svo nehrvatsko stanovništvo je protjerano, ali su zabilježeni i najbolji rezultati u povratku; zdravstvo i školstvo, na primjer, su još uvijek podijeljeni, a nesporazumi između lokalnih vlasti i povratničke, pretežno bošnjačke, populacije i dalje su prisutni.

Ipak, uprkos svemu, obnova kulturnog naslijeđa u Stocu napreduje. Možda ne tempom kako bi to neki željeli, ali ipak se kreće.

Nedjeljno podne u Stocu... U gradu, u kojem se nalazi još uvijek znatan broj porušenih kulturno-historijskih spomenika, uglavnom onih iz perioda osmanske uprave u BiH, u toku je obnova Starog grada, drevne tvrđave na brdu iznad Stoca, jedne od najprepoznatljivijih znamenitosti tog mjesta.

O kakvom se spomeniku kulture radi, za RSE govori aktivista Udruženja “Troya” iz Stoca, Mirsad Zilić.

“Početak Starog grada, početak njegove izgradnje su četiri donje kule, koje negdje otprilike oko 4. vijeka su se počele praviti; onda poslije rimskog perioda, te su kule faktički služile za odbranu Diluntuma, grada pod zemljom, rimskog grada Diluntuma, one su branile taj grad. Poslije, ide Srednji vijek, poslije Srednjeg vijeka, osmanski period. Mi se nalazimo na vrhu, a to je austrijski period. Grad je bio sačuvan sve do kraja Drugog svjetskog rata”, pojašnjava Zilić.

Stari grad je, ustvari, samo jedan u nizu spomenika kulture, koji svjedoče o ljudskom prisustvu na ovim prostorima još od prvobitne zajednice.

“Kad pričamo o Stocu, ne možemo da ne spomenemo kontinuitet ljudskog postojanja na ovim prostorima, od pećine Badanj, koja je stara 16 hiljada godina, preko rimskog muncipija Diluntuma, ilirskog Daorsona, srednjevjekovnog grada Vidoški, do otomanskog grada, odnosno austrougarskog, onih primjesa koje je iznijela Austrougarska, pa sve do današnjih dana”, kaže Amer Medar, predsjednik Udruženja obnova građanskog povjerenja u općini Stolac.

Malo je poznato da Stolac ima 34 već proglašena nacionalna spomenika, po čemu taj grad u BiH ima najgušću rasprostranjenost nacionalnih spomenika na malom prostoru. Međutim, odmah nakon Drugog svjetskog rata, tadašnje stolačke vlasti odlučile su uzeti kamen sa Starog grada i sagraditi Osnovnu školu, te zgradu partijskog komiteta. Od tada se, tvrde aktivisti, politika umiješala u odnos prema spomenicima kulture na ovom prostoru.

Nerin Dizdar, osnivač Foruma mladih Stolac, sada delegat u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, smatra da je značaj obnove Starog grada povrh Stoca upravo u tome što je od Drugog svjetskog rata naovamo na sceni destrukcija i zanemarivanje kulturne baštine, što je – tvrdi - na kraju dovelo do uništenja i tragedije u proteklom ratu.

“Ključni problem jeste zapravo kad se kulturna baština, koja je svjetska, počinje ideologizirati i svoditi na neke imenitelje, koji joj ne pripadaju, što je ustvari ponižavanje i nas i naše kulture i baštine i našeg bogatstva”, ocjenjuje Dizdar.

A nesporazumi između općinskih vlasti i povratničke populacije primjetni su i danas - tako na oficijelnoj internet-stranici općine kao da i nema prezentacije spomenika kulture iz osmanskog perioda, a na vrhu Starog grada još prije 12 godina postavljen je veliki, kameni križ. Aktivisti još navode kako je, na primjer, stara Sahat-kula obnovljena uz dozvolu federalnih, ali ne i lokalnih vlasti.

Obnova Starog grada, starinskih mlinica u gradskoj jezgri, te još nekih mostova zato ima tim veći značaj.

“Obnovom kulturno-istorijskih spomenika, mi vraćamo Stocu onaj sjaj kojeg je nekad imao. Obnovom kulturno-historijskih spomenika ponovo činimo mostove prijateljstva među ljudima”, kaže Amer Medar, predsjednik Udruženja obnova građanskog povjerenja u općini Stolac.

Aktivisti navode kako su već nekoliko projekata obnove kulturne baštine proveli u saradnji sa drugim nevladinim irganizacijama i pojedincima, pri čemu su ljudi – bez obzira na etničko porijeklo – pomagali obnovu kulturno-historijskih spomenika osmanskog graditeljskog naslijeđa.

“Imamo slučajeve recimo da su ugledni ljudi iz svijeta nauke, poput profesora Ive Banca, dali prilog. Imamo ljude poput fra Mile Babića, jednog velikog čovjeka, franjevca, koji je dao lični prilog za obnovu Sahat-kule”, navodi Medar.

Spomenici već privlače posjetioce

Stočani nerado govore za medije. Ipak, oni koji su pristali stati pred mikrofon, o obnovi Starog grada rekli su nam:

“Pa nije to loše, mislim, red je da neko napravi. Zapušćeno je to bilo skroz, pa sad, zavisi šta ko voli”.

“Jako mi je drago što će se nešto vratiti, nešto što je prije bilo, lijepo, idem gore redovno, snimam”.


“Ovo je stvar hvale vrijedna. Ja nisam mislio da će se to za mog života ikad išta uraditi, a ovo je zaista jedan poduhvat koji je hvale vrijedan i nadam se da će poboljšati turističku ponudu Stoca”.

Uprkos svemu, stolački spomenici već sada privlače strane posjetioce, u šta smo se uvjerili na lokalitetu Radimlja, mjestu gdje se nalazi čuvena nekropola stećaka. Tu zatičemo turiste iz Madrida.

“Ovdje sam zbog turizma. Impresivno je, nismo za ovo prije znali, ali nam se svidjelo puno. Postoje dijelovi koji su stvarno divni”.

“Kao i uvijek, vidi se razlika između bogatih i siromašnih. Tako je i sa ovim stećcima. Na ovaj ili na onaj način, manje ili više, ali postoji”.


Kako saznajemo, milion i po eura se troši za saniranje dijela tvrđave Starog grada, zatim za obnovu mlinica, te još nekih spomenika kulture u Stocu. Stolačke vlasti su na oficijelnoj internet-stranici saopćile da radovi dobro napreduju, te da će sa ovim projektom Stolac zasigurno poprimiti novi, ljepši izgled.

Aktivisti nevladinog sektora se nadaju da će to biti samo još jedan korak u obnovi, te da će na red doći i ostali porušeni spomenici kulture.
  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG