Dostupni linkovi

logo-print

Bilješke Petera Lippmana: Što je drugima korupcija, to je Bosni politički sistem


Predizborni plakati u BiH

Predizborni plakati u BiH

Peter Lippman, američki pisac i aktivista za ljudska prava, koji svoje analize objavljuje među ostalim i na internet stranici Balkan Witness, boravio je u septembru nešto duže od dvije sedmice u BiH. Iz njegovih bilješki izdvajamo što je primjetio, čuo, i zaključio.

Stigao sam u Sarajevo baš u vrijeme kada je ljeto smjenjivala jesen. Dani su sunčani, pravo vrijeme za još malo uživanja prije nego stigne hladnoća. Među ljudima olakšanje nakon vrućeg ljeta i požara koji su poharali najveći dio poljoprivrednih proizvoda, ali i strah od povećanja cijena u sezoni koja dolazi.

Za mene je Sarajevo grad u kojem u jednom danu prođem pješke više nego za sedmicu u Seattleu. Hodam po Ferhadiji, pješačkoj zoni koja vodi od starih osmanskih četvrti do onih iz vremena Austro-Ugarske. U ranim večernjim satima, gomile ljudi izlaze na ulice jer je šetanje i njihova pasija. Očaran sam tim licima klasične ljepote, od onih sofisticiranih do robusnih. Od mladih ljudi čija vas ljepota magnetski privlači do likova na kojima se može vidjeti kompletna bosanska povijest.
Jako sam ambivalentan prema ovim izborima, jer mi ne djeluje ništa ozbiljnije od šarene vježbe u korištenju viška tinte i papira. Vjerojatnost da će se nešto stvarno promijeniti nakon njih je jako mala.


Sada, sedamnaest godina nakon Daytona, puno je onih koji su odrasli bez rata. Ali ovo još nije mir. To možete, ali i ne morate osjetiti na ulici, zavisi od toga koliko zapravo o Bosni znate.

Osim fascinantnih ljudskih lica, ulice trenutno preplavljuju plakati kojim se od Aerodroma do Baščaršije promoviraju kandidati za predstojeće lokalne izbore, 7.oktobra.

"Naprijed Stari Grad!" uzvikuje Socijaldemokratska partija. "Krajnje je vrijeme !", poručuje Savez za bolju budućnost, koja je istakla i parolu "Sedamnaest godina loše vlasti je dovoljno" - slogan koji kod mene izaziva protureakciju: “Aha, krajnje je vrijeme za još goru!”

Ratni heroj Dragan Vikić, koji se takmiči za gradonačelnika na listi SBB izjavljuje: "Nikad vas nisam iznevjerio". Nikad do sada, pomislih.

Jako sam ambivalentan prema ovim izborima, jer mi ne djeluje ništa ozbiljnije od šarene vježbe u korištenju viška tinte i papira. Vjerojatnost da će se nešto stvarno promijeniti nakon njih je jako mala. A i kako bi: 28% nezaposlenih, odnosno 43% ako računamo one koji rade na crno. Nikakav novi gradonačelnik neće biti u mogućnosti da preokrene astronomski trgovinski deficit. Novo Gradsko vijeće neće promijeniti činjenicu da indeks potrošačkih cijena daleko nadilazi prosječni dohodak. I nova će politička garnitura samo nastaviti pljačku.
Zlatko Lagumdžija

Zlatko Lagumdžija


Nepotizam i čitav repertoar korupcije je prisutan na svakoj razini vlasti, a riječ je o četrnaest vlada u Bosni i Hercegovini: dvije entitetske, deset kantonalnih, jedna u Distriktu i jedna na državnoj razini. Uz sve ove treba još dodati one opštinske.

Moja gazdarica na Vratniku mi govori da joj grijanje košta koliko joj iznosi penzija. Za ljude koji posjećuju Bosnu i zaljubljuju se u nju, ona kaže: "Svi bi oni trebali pokušati živjeti ovdje nekoliko mjeseci - s našim prihodima, a ne njihovim" . Ona razmišlja da na biračko mjesto ode samo zato da svoj listić učini nevažećim, jer nikome od kandidata ne vjeruje.

Ponekad su političke drame zabavne, a ponekad zastrašujuće. Ispričaću vam priču o Socijaldemokratskoj partiji, nasljednici predratne Komunističke partije. Njen predsjednik, Zlatko Lagumdžija, bio je član ratnog predsjedništva i na najbolji se način suprostavio agresiji, učinivši puno da spasi Bosnu. Zapad i progresivni ljudi su mu se divili, baš kao i njegovoj stranci koja je nakon rata bila jedina nada za anti-nacionalizam. SDP je dosljedno vodio multietnički popis kandidata, dvije, od prvih petnaest godina nakon rata, bio je u cijeloj zemlji u opoziciji. Osim u Tuzli.

Opasan lik

Prije nekoliko godina počelo je postajati jasno da SDP nosi oportunističko odijelo, i da nije imun na korupciju. Postalo je jasno da je to stranka koja je više zabrinuta za vlast nego za pravdu ili za promociju slobodnog mišljenja svojih članova. Stranka je postala poznata kao „partija jednog lica“ – imenom Zlatko Lagumdžija. Većina najboljih stranačkih aktivista postupno je napuštala partiju. Ostajali su samo oni koji su bili saglasni s Lagumdžijinim autokratskim načinom vladanja. SDP je postala samo još jedna od nečasnih sila. Lagumdžija je ovu izjednačio sa ostalim strankama u Bosni, ali je razočarenje među ljudima bilo ogromno jer im je SDP obećavao da su bolji od ostalih.

Fahrudin Radončić

Fahrudin Radončić

U izbornoj kamapanji 2010., SDP i SDA objavili su da će sarađivati sa svima osim sa Strankom za bolju budućnost. I to je bilo logično obećanje jer je SBB bila vrlo jasna reakcionarna stranka bošnjačkog nacionalizma koju je osnovao jedan drugi autokrata - Fahrudin Radončić.

Ljudi vole reći da je osnivač SBB-a, inače Crnogorac, došao u Sarajevo noseći sve svoje stvari u samo dvije plastične vrećice. (Ne znam, možda su bile popunjene parama!) Radončić je novinar koji je tokom rata, novcem Stranke demokratske akcije, na čijem je čelu tada bio Alija Izetbegović, pokrenuo Dnevni avaz . Dugo je vremena Avaz bio telal SDA, osim između 2000. i 2002., kada je SDP osvojio jednu od rijetkih pobjeda na nacionalnim izborima. Nakon dvogodišnje pauze Avaz se vratio pod skute SDA.

Punih petnaest godina Radončić je bio kralj medijskog i dnevnopolitičkog prostora u Federaciji BiH, bez da je sam direktno učestvovao u politici. Usput je postao jedan od najbogatijih ljudi u Bosni. Ako je vjerovati glasinama Radončić je bio uključen u brojne korupcijske ponude, a družio se s različitim gangsterima, posebno s albanskim narko-bossom Naserom Keljmendijem, rodom s Kosova.

To je zapravo mnogo više od glasina, jer sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) drži na popisu Radončića kao glavnog poslovnog partnera navedenog Keljmendija. Njega su, pak, američke obavještajne agencije u junu 2012. godine stavile na crnu listu stotinu najvećih svjetskih narko-dilera.

Jedna druga Radončićeva, teško svarljiva relacija, jeste ona sa srpskim “supermarket magnatom” Miroslavom Miškovićem, poznatim i kao finansijerom Slobodana Miloševića.

Sve ovo govori da je Radončić opasan lik. Za mene je on saradnik i pravi ekvivalent „borcu“ za konačno uništenje Bosne - Miloradu Dodiku, predsjedniku srpsko-kontroliranog entiteta i doslovno zakletom neprijatelju postojanja Bosne kao države.

Profiterstvo postalo zanimljivije

Ujedno je to i ilustracija koliko je zapravo odvratna i teška izdaja socijaldemokrata koji su, poput Trojanskog konja, na scenu uveli SBB, a Radončića, Keljmendijeva prijatelja, predložili za sljedećeg ministra sigurnosti.

Milorad Dodik

Milorad Dodik

Mnogi "ugledni" političari u BiH su menadžeri državnih preduzeća. Drugi su bivši disidenti koji su stekli popularnost zahvaljujući tome što ih je progonio bivši sistem. Treći su slobodi strijelci koji su se različitim vezama obogatili i onda ušli u politiku kao vrlo unosno operativno polje. Njima pripada i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.

Drew Sullivan, direktor OCCRP, projekta za praćenje organiziranog kriminala i korupcije, podsjetio me da je Dodik bogatstvo stekao švercom cigareta. Dodik i njegovi pokrali su sve što se pokrasti moglo, tako da sada traže nove puteve profita, kaže Sullivan i dodaje da “SBB nije organizirana kriminalna grupa, ali da je Radončić uključen u organizirani kriminal."

Opisujući bosansku politiku, Sullivan kaže da ovdje postoji „pokroviteljski“ sistem, gdje svaki ugovor ide kroz političku stranku. Tenderi su fiksirani, a izvođači moraju uzvratiti uslugu, na primjer tokom izbora. “Pogolema mita su ovdje uobičajena. Visoki dužnosnici uzimaju 10 posto od svakog ugovora, tako da korupcija utrostručuje troškove projekta. U pitanju su teške malverzacije bez presedana. Svi su oni lopovi, ono što bi drugi zvali korupcijom, oni nazivaju političkim sistemom”, kaže Sullivan.

Ovo je temeljno pitanje, problem koji je uništio bh. privredu. Ova zemlja, uz Bjelorusiju, ima najnižu stopu razvoja male privrede u Evropi. Mali su privrednici uništeni, a siromaštvo je u porastu.

Pitao sam taxi vozače ima li iko vrijedan da se za njega glasa na ovim izborima. Prvi mi je kratko odgovorio - NE. Drugi mi je kazao kako su ovo najgori izbori ikad.

Ovo zaista nisu dobri izbori. Jedan kandidat za gradonačelnika u Zenici objavio je pornografiju na svojoj web stranici i poslao video poruku “Ako vam se sviđa snimak, glasajte za mene”. Diskvalificiran je, ali je najavio žalbu.

Jedan internet portal u RS objavio je konkurs za najljepšu "kandidatkinju”, a glasati se može SMS porukom. Nijedna organizacija za zaštitu ženskih prava nije se oglasila.

Razgovarao sam i sa bivšim vođom grupe “Dosta”, Darkom Brkanom. On smatra da je SDP trebao ostati u opoziciji i citira jednog od uglednih prebjega iz SDP-a. “Lagumdžija još uvijek ima iste vrijednosti koje je imao i prije, ali neke nove koje je stekao trenutno su jače!”

Riječju, profiterstvo mu je postalo zanimljivije. Naime, saradnja između SDP-a i SBB može rezultirati nekim vrlo unosnim poslovima, uključujući privatizaciju više profitabilnih tvrtki u državnom vlasništvu. Darko kaže kako u prethodnoj koaliciji "SDA nije htjela odustati od velikog broja ministarstava. SBB je manja stranka, ima manje zahtjeva, pa je to jedini razlog što je SDP promijenio koalicionog partnera”.

Svake godine u Bosni se rodi neka nova kriza vlasti i sve stane. Komentatori redovito kažu da je "ovo je najgora kriza od Daytona". Ali suština je u tome, da su sve to samo epizode, a da je Daytonski ustav politička kriza koja traje, od završetka rata do danas.

Funkcionalna korupcija bez kraja i konca radi za Dodika, Radončića, Lagumdžiju i ostale. Stvari se neće zaustaviti bez velikog pritiska odozdo, a neki se nadaju i pritiska izvan zemlje. U međuvremenu, čelnici će nastaviti generirati uznemirujuće krize koje su neka verzija TV sapunice, samo su originalnije. I pogubnije.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG