Izjave svjedoka potvrdile izvještaje o policijskom zlostavljanju u RS

Komisije Savjeta Evrope za sprečavanje mučenja i nečovječnog postupanja objavila je izvještaj o policijskom zlostavljanju u BiH iz koga se vidi da osumnjičena i pritvorena lica najviše pritužbi imaju na rad policije Republike Srpske. U njemu se, između ostalog, navodi da kriminalistički inspektori banjalučkog Centra javne bezbjednosti i dalje koriste različite metode mučenja prilikom ispitivanja privedenih osoba. Potvrđuju to i ispovijesti dvojice pritvorenika koji su u banjalučkoj policiji preživjeli klasične torture.

Banjalučanina S.P. policija je 2011. godine privela zbog posjedovanja marihuane. Nakon što je neko vrijeme proveo u prostorijama Centra javne bezbjednosti Banjaluka, službenim vozilom odvezli su ga u podzemne garaže jednog banjalučkog naselja. Započela je prva serija fizičkog maltreturanja. S.P. priča da su ga šestorica inspektora oborili na zemlju i tukli uz urlike. Potom su ga vozali po gradu, i tek kasnije, nakon kraja radnog vremena, odveli u prostorije Centra, gdje je počela druga runda. Priča kako su ga tukli bejzbol palicama, natjerali da se skine i slikali ga mobilnim telefonima:

„Nakon toga su me tjerali da radim nekakvo skijanje, što ja nisam znao šta je. Postave te uz zid u čučeći položaj da ispružiš ruke, i moraš biti u tom položaju. U slučaju da kreneš padati, udaraju te nogom da te isprave, ako se kreneš ispravljati, udaraju te po glavi da se spustiš. Zatim su me inspektori Radulović i Stijak tukli žicom telefonskog nekog kabla po tabanima. Zatim su me izveli u hodnik gdje su me tjerali da se uz stepenice penjem u čučećem položaju, pa su me tu prevrtali, na koljena su me stavljali da puzim. Na kraju je inspektor Radulović izvadio svoj pištolj, repetirao ga, stavljao na glavu, tjerao me da pjevam. Odbijao sam to, onda me je tukao, okidao je taj pištolj na prazno. Potom su me ponovo vratili u kancelariju, pa su me ponovo skinuli gologa, pa su me zalijevali hladnom vodom.“

Policijske metode kojih se ni Staljin ne bi postidio bile su predmet izvještaja Komisije Savjeta Evrope za sprečavanje mučenja i nečovječnog postupanja, sačinjenog na osnovu stanja na kraju prošle godine. U izvještaju se skreće pažnja da policija RS nije ispravila probleme koje je Komisija identifikovala još tokom svoje posjete 2011. godine. Tada je konstatovano da su najčešći oblici zlostavljanja osumnjičenih bili šamari, udarci rukama, nogama i tvrdim predmetima. Članovima Komisije predočeni su i navodi o stavljanju plastičnih kesa na glave osumnjičenih, nanošenju povreda elektrošokovima, pa i isceniranim pogubljenjima.

U policiji RS tvrde da je riječ o pojedinačnim slučajevima i da je svaki od slučajeva navodnog zlostavljanja bio procesuiran.

„Sve što se prijavi nama, tužiocu ili se u toku sudskog postupka neko obrati sudiji, to se istražuje. Jedino ako stranka nije prijavila, a bila zlostavljana, to je stvar koju mi niti možemo istraživati, niti možemo znati za nju. Radi se o izolovanim slučajevima kojih na nivou godine bude u ukupnom MUP-u možda 20, 30. Svi se istraže i prema onima koji su prekoračili ovlaštenje u skladu sa zakonom preduzimaju se disciplinske mjere, ili čak krivična odgovornost“, kaže direktor policije Gojko Vasić.

Načelnik jedinice za profesionalne standarde Marinsko Janjetović objašnjava strukturu prijava za koje je unutrašnja kontrola ocijenila da su osnovane:

„Dvadeset i pet se odnosi na opštu policiju, devet na saobraćajnu policiju, dva na kriminalističku policiju, jedan predmet na jedinicu za podršku, i dva premeta na ostala ovlaštena službena lica, odnosno zaposlena. Kad su u pitanju okolnosti incidenta, dva se predmeta odnose na kontrolu saobraćaja, 10 predmeta na primjenu sile, dva na kriminalne aktivnosti, četiri predmeta se tiču uviđaja saobraćajne nesreće i pritužbe na vršenje uviđaja, četiri predmeta na nedolično ponašanje i 16 predmeta na neadekvatno postupanje, te jedan u kategoriji ostalih.“

Iako je unutrašnja kontrola utvrdila da osnov za disciplinske postupke protiv policajaca postoji u svega osam odsto slučajeva, cifra od gotovo 500 prijavljenih čini se alarmantnom. I Komisija Savjeta Evrope je još tokom posjete u aprilu 2011. godine utvrdila veći broj pritužbi zbog fizičkog zlostavljanja od strane inspektora u banjalučkoj policijskoj stanici Centar, a u svrhu iznuđivanja priznanja.

Ali gore od same statistike ili izvještaja zvuče ispovijesti privođenih. Banjalučanin A.N. priveden je u martu ove godine zbog neovlaštenog korištenja ličnih podataka na društvenoj mrežu Facebook. Umjesto u policijsku stanicu, inspektori su osumnjičenog odveli na obližnje banjalučko groblje:

„Tu je počelo brutalno premlaćivanje, psovke upućene na račun mog djeteta. Tukli su me rukama, nogama, pljuvali su me i verbalno vrijeđali. Imao sam povrede glave, povredu uha, te je konstatovano da mi je oštećen živac lijevoga uha - to je doživotno oštećenje. Polomili su mi hrskavice ispod rebara i imao sam povredu desnog oka.“

A.N. je u avgustu prijavio unutrašnjoj kontroli cijeli slučaj, ali odgovor još uvijek nije dobio. Žalbu na policiju uputio je i ombudsmanu za ljudska prava BiH, koji od Jedinice za profesionalne standarde zahtijeva odgovore. Pet stotina žalbi godišnje i izvještaj Komisije Savjeta Evrope, čini se, za sada nisu bili dovoljan razlog da se slučajevi zlostavljanja u policiji ozbiljno procesuiraju.