Dostupni linkovi

Šta hoće žene na desnici?


Žene desnice
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:05:37 0:00

Žene desnice

Ekstremna desnica sve organizovanije deluje u celoj Evropi, a žene na njenom čelu novi su trend. U Srbiji, one su aktivne u političkom i društvenom životu. Deklarativno se zalažu za prava žena, no njihove politike otkrivaju niz paradoksa, osporavajući osnovne feminističke tekovine. Njihovim uticajem na položaj i ulogu žene u Srbiji bavi se dokumentarni film "Šta hoće žene na desnici?", u produkciji Helsinškog odbora za ljudska prava.

Desničarke u Srbiji – reč je o uglanom univerzitetski obrazovanim ženama. Posebno one u parlamentu, pohađale su tokom devedesetih seminare ženskih mreža i nevladinih organizacija. Neke od njih verbalno preuzimaju delove iz feminističkih i levičarskih pokreta. No, da li se zaista zalažu za ženska prava ili je reč o populacionoj politici? To je pitanje koje postavlja jedna od autorki filma "Šta hoće žene na desnici?" Izabela Kisić.

Izabela Kisić
Izabela Kisić

One često izlaze sa veoma jednostavnim parolama koje plene, naročito mlade ljude. Kao što je na primer - i umna žena i majka, koja na prvi pogled može izgledati potpuno prihvatljivo. Međutim kada se analizira ta parola unutar šireg konteksta njihove politike, onda je veoma jasno da se one ne zalažu za unapređenje položaja žena, da je za njih jasno određena uloga žene u društvu i to je pre svega uloga majke koja je u funkciji obnove nacije”, kaže za RSE Izabela Kisić.

Liderke desnice govore o “privilegijama”, a ne pravima žena, a te privilegije odnose se isključivo na žene majke. Oslanjaju se na srpsku srednjevekovnu kulturu i narodnu tradiciju. Čak i kada koriste politički korektan govor, ove samozvane feministiknje otkrivaju niz paradoksa, osporavajući tako osnovne feminističke tekovine, zahvaljujući kojima su danas tu gde jesu.

Generalno mi je zdravije da postoji neka razlika između muškarca i žena, a žena kao ćerka, majka i kao žena samog svog muškarca to je privilegovana kategorija”. Tako u filmu govori aktivistkinja desničarskog pokreta 1389 Mirjana Stanković, pa nastavlja:

Ćerka treba da pomogne majci u kućnim poslovima, treba da brine o svom ocu. Tu onda postoji ravnopravnost između sina i ćerke. S’ tim što će sin pomoći tati da opere kola, dok će ćerka da pomogne mami da skuva ručak.”

Ovakav odnos prema ženama i ženskim pitanjima prenose i na manjine. Prava onih seksualnih, ne samo da osporavaju, već neki od ovih pokreta odgovorni za pretnje, napade i nasilje nad LGBT osobama, koje vide isključivo kao devijantne.

Kako bi se oni lečili - pa znate, razgovor sa psihijatrom, sa psihologom, sa psihoterapeutom sve to pomaže. Okretanje Bibliji, čitanje knjiga...”, navodi Mirjana Stanković.

Uz konzervativne institucije, stavove dele i sa Srpskom pravoslavnom crkvom sa kojojm održavaju bliske veze. Zato Izabela Kisić upozorava da njihove liderke i članice, iako nisu u parlamentu, imaju uticaja.

One su aktivne na univerzitetima, vode studentske organizacije, studenske parlamente, što znači da je njihov uticaj veoma veliki. I one su u tim strankama upravo zbog tih nacionalističkih ideja, zbog nekakve duhovne obnove nacije i slično”, navodi autorka filma “"Šta hoće žene na desnici?".

Desničarke u svojim strankama i pokretima staju u odbranu optuženih za ratne zločine i negiraju one nad nesrpskim stanovništvom. Film podseća na svedočenje liderke Demokratske stranke Srbije Sande Rašković Ivić pred Haškim tribunalom 2000. godine, kao svedokinje odbrane na suđenju optuženima za silovanja Bošnjakinja u Foči.

Osoba koja kaže da je silovalo 150 muškaraca, mora da se seća i događaja, jer ako se seća broja muškaraca onda bi trebalo da se seća i detalja o tome, znači svaki muškarac za nju bi trebalo da bude jedna traumatska priča, s tim što se ona onda mora sećati i boje njegovih očiju i gde se to dogodilo...

Ova doktorka psihijatrije, u to vreme bila je na čelu beogradskog Centra za psihoze. U političkoj karijeri, bila je republička komesarka za izbeglice, predsednica Koordinacionog centra za Kosovo i ambasadorka u Italiji. Uz Vojislava Koštunicu i Matiju Bećkovića, koji je izjavio kako su “za neke stvari muškarci nadareniji i sposobniji, pa stoga žene ne treba tražiti među akademicima”, Rašković Ivić je cupkala uz Cecu na mitingu zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, nakon kojeg je u neredima i nasilju demoliran grad.

Danas takođe, ona ima uticaj i postoji mogućnost da će biti stožer okupljanja desnice na predstojećim izborima. Predhodni izbori su pokazali da oni u tom slučaju imaju velike šanse da osvoje veliki broj glasova u parlamentu”, navodi Izabela Kisić, te podseća da je i vladajuća Srpska napredna stranka, 2008. godine nastala od ultradesničarskih radikala.

Premijer Aleksandar Vučić nasledio je većinom muške kadrove, pa je posle izbora 2014. objašnjavao i pravdao se članovima zato što su na listi morale da budu i žene, čiju je sposobnost, za razliku od muške, doveo u pitanje.

Naše društvo je veoma patrijarhalno i taj trend repatrijahalizacije iretradicionalizacije se nastavlja. Moramo to na vreme prepoznati i na vreme suprotstaviti alternativu tome, jer bojim se da će posle biti kasno”, upozorava Izabela Kisić.

Žene su, dodaje ona, potrebne desnici kako bi humanizovale ove pokrete i pokazale “ono lepše lice”, ali podvlači da one ne smeju biti amnestirane jer su tu sa jasnim stavovima i ciljevima koji su sve, samo ne feministički. Prave feministkinje u Srbiji danas ostaju na margini, često izložene napadima upravo ovih desničarki.

XS
SM
MD
LG