Dostupni linkovi

Srpski ambasadori i Mrkićeva žalopojka


Tabla na zgradi Ministarstva spoljnih poslova, foto: Radovan Borović
Tabla na zgradi Ministarstva spoljnih poslova, foto: Radovan Borović
Trinaest godina posle demokratskih promena Srbija nema dovoljno dobre kandidate za ambasadore u Sjedinjenim Državama, Kini i Nemačkoj, kazao je šef srpske diplomatije Ivan Mrkić. Nekada nam neko padne na pamet, ali kroz neki proces se ispostavi da nije adekvatan, vajkao se Mrkić. Bivši diplomati, sagovornici Radija Slobodna Evropa, veruju, međutim, da u resoru spoljnih poslova, uprkos partijskom zapošljavanju, ima kvalitetnih diplomata, ali da su zbog partijskog ključa gurnuti na marginu.

Simeon Pobulić, bivši diplomata i spoljno-politički analitičar, ne slaže se sa ocenom ministra spoljnih poslova da nema dovoljno kvalitetnih diplomata za ambasadore u ključnim zemljama sveta.

Šef srpske diplomatije Ivan Mrkić
Šef srpske diplomatije Ivan Mrkić
“Ja vam odmah mogu nabrojati nekoliko ljudi koji bi mogli da zadovolje kriterijume za te poslove – i za jedno i za drugo i za treće mesto. Najveći naš stručnjak za Kinu je Dragana Mitrović, profesorka Fakulteta političkih nauka. Ona je i doktorat napravila o Kini i bila je u jednom prethodnom periodu naš ministar savetnik u toj zemlji. Eto, dajem vam samo jedan primer. Dakle, jednostavno nije tačno da nemamo odgovarajuće kadrove za te položaje”, kategorično tvrdi Pobulić, koji, osim što se sa Mrkićem ne slaže, njegovu izjavu smata i nediplomatskom:

“To je nemoguća izjava. Kao i na svim drugim mestima, dobri ambasadori, dakle, oni koji su izvrsno obavljali svoj posao, pre su izuzeci nego pravilo. Na spisku ljudi koji su ušli u našu diplomatsku istoriju veoma je malo, manje od jednog postotka, onih koji su bili ambasadori. Hoću da kažem da je ta izjava nediplomatska”, dodaje Pobulić.

Među onima koji ocenjuju da nije tačno da u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije nema adekvatnog diplomatskog kadra najvišeg ranga je i bivši diplomata Vatroslav Vekarić, koji, doduše, ukazuje i na to da su u ovom, kao i u drugim ministarstvima i celokupnoj državnoj upravi, pri odabiru kadrova prisutni partijski pritisci i nalozi.

“Tačno je da na planu izgradnje diplomatskog kadra, a diplomatija je jedan vrlo sofisticiran zanat, nije mnogo urađeno, međutim, tvrđa da nemamo ljude koji bi mogli da nas dostojno predstavljaju u glavnim svetskim centrima po mom mišljenju jednostavno nije tačna. Ima iskusnih diplomata koji su u poslednje vreme prosto skrajnuti. Imamo ljude u samom Ministarstvu inostranih poslova koji su kvalitetni ali se tu osećaju pristupi i prsti partijskog razmišljanja, a ne kadrovske politike koja će voditi računa pre svega o stručnosti i profesionalnosti; dakle, selekcija se, ipak, vrši prema kriterijumima partijske sklonosti i pripadnosti. To je ono što ne valja i zbog toga dolazimo sada do te apsurdne tvrdnje da nemamo ljude za te ključne položaje. Ja tvrdim da ih ima i mogao bih i da nabrojim nekoliko imena kvalitetnih diplomata koji bi te poslove mogli da obavljaju dobro ako bi se zaboravilo na uske partijske interese”, smatra Vekarić.

Obrnuta piramida

Izjava ministra Mrkića upućuje na to da je u diplomatskoj službi nemoguće oslanjati se isključivo na ono što se zove karijerni diplomati, kaže za Radio Slobodna Evropa Aleksandra Joksimović, nekadašnja pomoćnica ministra inostranih poslova u vladi Zorana Đinđića.

“Za najvažnije svetske centre je neophodno pronaći kadrove koji, uz stručnu, imaju i adekvatnu političku težinu jer to ti centri i očekuju. Naime, nije dovoljno nekog samo poslati da obavlja dužnost ambasadora već se mora poslati neko ko ima adekvatnu prohodnost prema visokorangiranim zvaničnicima tih zemalja, što nije nimalo lako. S druge strane, važno je i da to bude neko ko na adekvatan način predstavlja aktuelnu politiku države i ko ima sposobnosti da ubedi domaćine da je takva politika zemlje u datom trenutku najbolja i da Srbija sa njima želi najbolje moguće odnose. Prema tome, ovakva vrsta izjava ne iznenađuje, ali bi bilo dobro da Srbija što pre dobije svoje najviše diplomatske predstavnike u najvažnijim svetskim centrima”, ističe Joksimovićeva.

Upitana zašto resor spoljnih poslova nije gradio i izgradio profil takvih diplomatskih kadrova u prethodnih deset godina, ona kaže da se u ministarstvu spoljnih poslova tokom poslednje decenije nisu ni dogodile velike promene:

“Gotovo da po dubini nije ni došlo do bilo kakvih promena. Pitanje reformisanja tog ministarstva nikada nije do kraja zatvoreno jer nije završeno. Vi i danas imate nešto što se zove obrnuta piramida u ministarstvu. Najvažnije je da postoje mladi kadrovi od kojih se gradi ta piramida ka hijerarhijskom vrhu, ali kod nas je obrnuto; ima najviše kadrova na vrhu hijerarhije, a onih koji bi trebalo da rade osnovne poslove u ministarstvu veoma je malo. Uz to, nema prostora za dalje zapošljavanje, što predstavlja sistemski problem i trebaće dosta vremena da se ispravi ta anomalija”, ocenjuje Joksimovićeva.

Diplomatija je, kako i podsećaju naši sagovornici, uostalom kao i čitava država, žrtva trulih partijskih kompromisa, a uz to, baš kao u prethodnom socijalističkom sistemu, funkcioniše i kao svojevrsni azil za posrnule političare. Tako je, recimo, Radmila Hrustanović, kadar DS-a, pre koju godinu ispod stola sklonjena iz beogradske vlasti i imenovana za ambasadorku u Slovačkoj. Njena mlađana snaha, koja je neko vreme bila u kabinetu bivšeg predsednika Borisa Tadića, katapultirana je na najviši diplomatski rang u Italiji.

Svežiji primer ovakve bolesne prakse popunjava i Branko Lazarević, nekadašnji šef kabineta ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, koji je, kad su u javnost procurile spekulacije o njegovim vezama sa Šarićevim klanom, brzometno sklonjen na mesto atašea u ambasadi Srbije u Grčkoj.

A poslednjih dana ni Mrkićevo ministarstvo ne silazi sa naslovnih strana medija nakon što je zaposlilo mladu Vanju Hadžović, koja je obilato objavljivala svoje obnažene fotografije i čije su obrazovne kvalifikacije izgeda prilično upitne. Aktelni ministar mogao je pročitati mnoge sarkastične komentare tim povodom i sigurno se posle njih ne može osećati dobro, ali to traži da se stavi prst na čelo.

Mnogi su mu se, što šaljivo, što cinično, i nudili za ambasadroska mesta za kojima vapi, a među njima se našao i najbolji srpski plivač Milorad Čavić, inače rođen u Americi, rekavši da je spreman da zastupa interese Srbije u SAD, ukoliko Mrkić nema kandidata za to mesto.
XS
SM
MD
LG