Dostupni linkovi

Središnja Bosna: Građani na humanitarnoj pomoći


Ilustracija, foto: Srećko Stipović
Ilustracija, foto: Srećko Stipović
Autor: Srećko STIPOVIĆ

Iako je od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma prošlo gotovo 18 godina, život običnih ljudi u Kantonu središnja Bosna nije se promijenio nabolje. Unazad tri godine postaje sve teži. Nezaposlenost i siromaštvo građane tjeraju u javne kuhinje, na prosjačenje, ali i po humanitarnu pomoć. Šleperi sa humanitarnom pomoći iz Njemačke i drugih europskih zemalja ponovno posjećuju ovaj kanton. Nezaposlenih je više od 40.000. Samo u javnim kuhinjama Merhameta svoj obrok dnevno traži oko 800 siromašnih.

Tri šlepera humanitarne pomoći iz njemačkog Leverkuzena ovih dana stigla su u Crveni križ Novi Travnik. Dovezli su bolničke krevete, štake, ortopedska pomagala, hranu, ali i pelene za starije osobe. Općina koja ima preko 50 posto nezaposlenih građana treba pomoć.

„Zadnje tri godine su svaka godina sve teža i teža jer je veća nezaposlenost. Ljudi su po biroima i samo obilaze Crveni križ. Crveni križ općine je prošle godine podijelio 2.600 komada pelena, 10 kreveta, jedno petnaestak invalidskih kolica, hodalica - ni sam ne znam koliki broj štaka, što je znak da je pučanstvo staro“, kaže Marijan Lovrinović, predsjednik kantonalnog Crvenog križa.

Građani, stari i mladi, obilaze i javne kuhinje. Samo Merhamet u općinama Travnik, Novi Travnik, Jajce i Donji Vakuf dnevno podijeli oko 800 obroka. Međutim, ovim vrijednim i humanim ljudima to sve teže polazi za rukom jer je novca sve manje.

„Broj korisnika u odnosu na prošlu godinu malo se povećao, s tim što zaista imamo velike poteškoće u samoj pripremi u odnosu na prošlu godinu. Imamo nedostatak brašna, zatim zbog nemogućnosti plaćanja struje nedavno smo došli u situaciju da čak zatvorimo kuhinju u Jajcu i radi korisnika zadužili smo se i izbjegli smo tu situaciju“, navodi Kenan Vrbanjac, sekretar regionalnog odbora Merhameta Travnik.

Korisnici Merhametove kuhinje su osiromašeni građani svih vjera i nacionalnosti. Sreli smo ovdje Jasminu Matić Garsija, majku maloljetnog djeteta koja pješači sedam kilometara da bi donijela obrok u svoju tročlanu obitelj. Upoznali smo i najstarijeg člana kuhinje, travničkog Roma Seada Čelića:

„Brao sam željezo i sve, ali nema ni toga više“, kaže Čelić.

Jasmina Matić Garsija dodaje:

„Imam malo dijete od tri godine. Muž mi je bolestan. Kuća je u lošem stanju. Išla sam jučer u kanton. Pismeno sam napisala mogu li mi pomoć.“

Težak život običnih ljudi u Bosni i Hercegovini naveo je umirovljenog policajca Henriha Fassa, humanitarca iz Leverkuzena, da prikuplja pomoć za siromašne. Pošiljku vrijednu oko 150.000 maraka dovezao je nedavno u Crveni križ općine Novi Travnik.

„Vidim promjene u Bosni. Vidim promjene u infrastrukturi, mentalitet ljudi se dosta promijenio. Vidljiva je promjena, ali promjena za najsiromašnije, one na dnu, nema. Njihovo stanje se još pogoršalo“, kaže Henri Fass.

Dok siromašni postaju još siromašniji, bh. političari voze skupe automobile i troše novac poreznih obveznika bez imalo srama i odgovornosti. Zaboravljaju da narodu treba kruha - a ne igara.
XS
SM
MD
LG